Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dugačke kolone automobila jučer su se kretale prema moru .
Ljudi su se vratili se u doba bezbrižnosti, željni zaborava na sve loše
 što se događalo ove dvije protekle godine. Mnogi štede cijele godine uskraćuju se neke osnovne stvari da bi njihova djeca imale svoje uspomene na sretne dane kada su s roditeljima prvi put zaronili, upoznali neke nove prijatelje.
Za naše prilike sve je skupo, i smještaj i hrana, i mali dodatci kojima vas nude na plaži  sladoled
i kukuruz, no nekako se opustimo i lakše  je odlučiti  se na te male radosti, koje daju boju ljetu i ugođaju.
Većinom su domaćini gostoljubivi, posao je to koji  se lakše radi ako se uvede formula “dobro se dobrim vraća”, ali ima i strašnih primjera kakvi se dogodio jučer na Čiovu.
 Čovjek je istresao cisternu s fekalijama na plažu gdje je bilo stotinu kupača , porodica s djecom.
Što se kuhalo u glavi tom čovjeku da je učinio takav gnjusan čin, samo on zna .
Svakodnevne podjele koje razbijaju zajednicu dijele ljude na sve moguće i nemoguće podjele s obzirom na porijeklo, s obzirom na vjeru, na ratove koji su se vodili,
iz kojih su neki izašli bez ičega,
 a neki su se obogatili, sada su prisutne i u poslu u kojem je netko manje, a netko više uspješan.
Lokalne sredine umjesto da se udruže u zajednici, izvorište su jala koji je tako ogroman da na kraju slomi ono od čega većina živi.
Kriva je državna politika koja dopušta bahaćenje moćnika, zna se tko je što dobio, kome se pogodovalo, zna se što se i za čije novce se  jede i pije.
Neko vrijeme se pisalo o gradonačelniku
 koji je  častio općinskim novcima svoje prijatelje, u pitanju je bilo puno novaca koji se teško zarade,
umjesto da je suspendiran,
eto ga u Saboru na još većoj plaći,  teško da se uopće i jednom javio za riječ.
 Takva politika ima ovakve nus pojave,
 nema v reklame, bez obzira koliko je koštala ,da bi stranog čovjeka, koji je ovdje došao na odmor, a doživio je ovakvo iskustvo, privukla da dođe opet.
Nema opravdanja za razne bahatluke koji kopiraju državne moćnike i takmiče se s njima, dovoljan je jedan  “drek revolucionar” da uzdrmao temelje njihove računice, da otpili granu na kojoj sjedi cijeli otok.
Kad je Plenković rekao : ” Mogu što hoću”,
 bio je crni dan za Hrvatsku, ovo jučer posljedica je toga,
a tko zna koliko se toga kuha još u usijanim glavama ljudi koji svaki dan imaju priliku čuti i vidjeti da oni koji se bave kriminalom najbolje žive i najviše imaju .
Ako dva susjeda imaju zemlju do zemlje s istom namjenom, a jednome se preko noći namjena promijeni iz poljoprivredne u građevinsku , to se ne može sakriti u nekom malom mjestu gdje svatko svakoga zna.
Puno malih stvari čini veliku, bahatost je nešto što je veliki neprijatelj miru na zemlji,
 nešto što uzburka mase ljudi u trenutku, izazove stampedo u kojima stradaju nevini i na kraju dođe glave Bahatije.
Čuli smo besramni izjavu Bezosa, vlasnika” Amazon” internet prodaje, koji se zaželio  vidjeti zemlju iz svemira, nakon što je zbog pandemije porasla internet prodaja, pa se stečeno bogatstvo  višestruko uvećalo..
Rekao je da zahvaljuje radnicima “Amazon” što su mu omogućili putovanje do svemira i natrag na koje je spiskao milijune.
Niti je radnike išta pitao niti se uopće trudi s njima komunicirati, a pozvao ih je da mu budu alibi za njegovo bahaćenje, no on je otkrio taj zlatni rudnik koji ga je učinio toliko nestvarno bogatim.
Naši političari koji crpe zajednički rudnik, njihova je ruka u džepovima i radnika i umirovljenika koji su stvorili zalihe iz koji se sada crpi, bahate se svaki dan i još vrijeđaju građane svojim zahtjevima za odanost višim ciljevima.
Nema pojedinačnog cilja koji bi bio preči od interesa zajednice, vratili smo se daleko nazad kada svako selo ima krunidbu svoga Kralja.
 Prenijeli smo običaje bizantskih osvajača koji su svoje prigodne slave pretvarali u  narodna veselja , nakon dobre berbe harača počastili bi jednim obrokom raju, u kojem su bile slastice po kojima bi se pamtila dobra godina
 Danas u novinama možete pronaći slike  nečeg sličnog, ruganje ljudima koji žive teško, u sredini gdje ima puno jako siromašnih.
Neprimjerno razmetanje u teškom vremenu, a
danas i svaki dan će  umirovljenici i radnici iz Hrvatske na svojim računima za najneophodnije stvari,
imati dodatak od 25% za PDV-e iz kojeg se puni proračun, a iz kojeg će se izdvajati za pomoć tim ljudima.
Donirat ćemo i cjepivo, gradit ćemo crkve poput one za krunidbe.
A nas kao ni radnike “Amazon” nitko nije ništa pitao, ostaje nam samo gorka istina, da je tehnologija otišla daleko,
da se može u svemir i natrag,  a da se to sve financira jednako kao što je radio i Franjo Tahi i Sulejman Veličanstveni,
potpuno je svejedno
zove li se porez, ili harač.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo