By Sport je najbolje zrcalo svakog društva. Tko to ne razumije, taj ne razumije ni državu u kojoj živi. Sport nikada nije izolirani otok poštenja usred mora političke korupcije, klijentelizma i društvene nepravde, zapravo je često najiskreniji prikaz onoga što se događa iza kulisa političke moći. Kada su savezi pretvoreni u privatne interesne zone, kada novac nestaje bez nadzora, kada tribinama i ulicama vlada nasilje, a sumnje u kriminal postaju svakodnevica, tada više ne govorimo samo o sportu, govorimo o stanju države.
Afera u Hrvatskom skijaškom savezu (HSS), u kojoj se govori o desecima milijuna eura i ozbiljnim sumnjama na izvlačenje novca, mnogima je možda šokantna, ali svatko tko prati hrvatski sport i te kako dobro zna da je to tek vrh ledenog brijega. Ovo što je „otkriveno“ u HSS je u svakom kontekstu, dakle i sa iznosom i brojem uključenih osoba doslovno zrno pijeska u pustinji problema koju godinama nazivamo hrvatskim sportom, premda bi mnogi opravdano upotrijebili riječ „močvara“.
Ako pojedinci godinama i potpuno neometano barataju milijunima eura gotovine, koriste više telefona, grade paralelne sustave i troše novac namijenjen sportu na privatne interese, onda problem nije samo u pojedincima. Pravi problem je u sustavu koji takve pojave godinama tolerira, štiti ili ignorira, u sustavu u kojem institucije često reagiraju tek kada interesne skupine međusobno zarate, a ne kada postoji iskrena namjera da se kriminal zaustavi. Zato je legitimno postaviti pitanje je li razotkrivanje pojedinih afera rezultat borbe protiv korupcije ili tek posljedica sukoba različitih klanova i interesnih mreža? Dakle pravo pitanje je pada li se zbog kriminala ili zbog gubitka političke zaštite.
I dok se javnost zgraža nad milijunima u sportskim savezima, istovremeno svjedočimo nasilju i sigurnosnim prijetnjama na stadionima, pa i ozbiljnim propustima koji bi jednog dana mogli završiti tragedijom. Sport, dakle, nije samo prostor natjecanja, on postaje ogledalo društvene neuređenosti, nesposobnosti institucija i kroničnog izostanka odgovornosti.
Neki će sada govoriti kako klubove i sportske saveze treba „očistiti od parazita“. To zvuči dobro i politički poželjno, no pitanje je tko će to učiniti? Mislite li da će to uraditi oni koji su godinama zatvarali oči i dopuštali da se politički podobni kadrovi ukorjenjuju u sustavima bez stvarnog nadzora? Ako je netko ili nešto problem, onda ni u kojem slučaju ne može istovremeno biti i rješenje.
Sve dok je korupcija u državi društveno prihvatljiva pojava, dok ljudi pod istragama ili optužnicama ostaju politički relevantni i društveno ugledni, nema realne šanse da sport postane zdrav, transparentan i pošten sustav. Jer sport ne odgaja društvo, društvo odgaja sport.
Hrvatsko društvo već predugo živi sa opasnom iluzijom da je za rješenje problema dovoljno promijeniti nekoliko imena, no potpuno je jasno da će bez promijene sustava sve ostati isto.
U Zagrebu, 11. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
