By Dok toplinski val za valom nemilosrdno zapljuskuje Hrvatsku zadnjih dana lipnja što će se, kako kažu meteorolozi, ciklično protegnuti i na početak srpnja, utješno je to što svi znamo da svaka meteorološka vremenska nepogoda neminovno prolazi pa će proći i ovaj toplinski udar koji je užario Hrvatsku. Hrvatsku je u političkom smislu dodatno užarila žestoka medijska rasprava o nadolazećim predsjedničkim izborima unatoč tome što su se službeno o svojoj kandidaturi izjasnila tek četiri predsjednička kandidata. Zoran Milanović, Mislav Kolakušić, Miroslav Škoro, Tomislav Panenić i po najnovijem Dalija Orešković. Usred vreline ljeta odlučili su započeti lov na svoje potencijalne simpatizere, odlučili su započeti lov i atak na glavu svoje prve konkurentice aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja još uvijek o svojoj možebitnoj kandidaturi želi ostati suzdržana, tajnovita i racionalna.
Vremenske nepogode neminovno prolaze, jer tako je valjda dragi Bog odredio, ali mržnja i brutalni seksizam uperen prema ženi, supruzi, majci i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović traje konstantno već više od pet godina i kad god se ponadamo da će tsunami mržnje, jala, seksizma i ljubomore konačno prestati, brutalnosti se samo pojačavaju i multipliciraju. Jedan od posljednjih izljeva u nizu takvih brutalnih spinova došao nam je sa twita notornog Drage Pilsla, pa bi ga sigurno trebalo komentirati s aspekta politologije i klasične psihopatologije. Evo što je usred toplinskog udara mržnje napisao notorni mentalno komunistički propagandista koji se hrvatskoj publici prodaje za nekakvog teologa.
”Ono, moraš biti totalna kretenuša, idiotkinja na kvadrat, baš gadura, da pravoslavnima, muslimanima i židovima na prijemu za Dan državnosti puštaš ljutog bojovnika Thompsona. Nedostajalo je samo da Dario Kordić blagoslovi piće i kanapeiće. OMG!!”, napisao je Pilsel na Twitteru.
Kako bi dokazali da ovaj rafal mržnje druga Pilsla nije proizvod toplinskog udara, već posljedica mentalno komunističkog stresnog poremećaja potrebno je vratiti se dvije godine ranije i citirati što je tada kazao nakon što je o novogodišnjim blagdanima predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posjetila SAD-e. Citiram:
„Koliko je Čokolinda Grabež inače nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba sada, definitivno, dodati i to da je, ponavljam, i bezosjećajna gadura i parazit“!
Polupismeni propagandist Drago Pilsel, a polupismen je zato što ne zna da se entitetska imena gramatički pišu velikim slovom, pa onda lik koji si umišlja da je vrhunaravni moralni arbitar među kvazi novinarima na svom twitu Muslimani i Židovi piše malim slovom, ne odustaje od svoje gebelsovske propagandistike i danas je valjda svima kristalno jasno da se ovdje ne radi o poremećaju uslijed toplinskog udara već se radi o PTSP-u što je očito trajno stanje zamračenja uma. Ali ne radi se ovdje o klasično PTSP-u, u pitanju je MKSP, iliti mentalno komunistički stresni poremećaj, od kojega boluju svi Titoisti i zaluđeni neojugoslaveni. Drago Pilsel sam je sebe kao megafon postavio na čelo vučjeg čopora u kojemu istom žestinom zavijaju Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš, Peđa Grbin, Arsen Bauk, Vesna Pusić, Zoran Milanović i mnogi drugi. Svi oni zajedno, orkestrirano proglašavaju predsjednicu Grabar Kitarović hodajućom svjetskom sramotom. I tako već pet godina zaredom tsunami mržnje ne prestaje, multiplicira se i prelijeva na sve slojeve hrvatskog društva. Mentalni komunisti, neojugoslaveni i ostrašćeni Titoisti nikada predsjednici Kolindi Grabar Kitarović ne će oprostiti što je s Pantovčaka maknula njihovog partijskog i kućnog ljubimca Tita. Predsjednica je za bivšeg predsjednika Stjepana Mesića slučajna predsjednica i kao što za RTL tvrdi Mesić; „više se ne smije ponoviti slučajnost da ona osvoji svoj drugi mandat kao što je osvojila prvi“! Ta bulumenta Predsjednici nikada ne će oprostiti što na glas pjeva „Zdravo djevo kraljice Hrvata“ ili himnu svetog Ivana Pavla „Krist na žalu“, što naglas s hrvatskim vjernim narodom moli Očenaš, što voli i poštuje domoljubne pjesme branitelja Thompsona, što je pokrenula inicijativu „Tri mora“, što je učinila sve da Hrvatska danas ima najveći međunarodni ugled u povijesti svog postojanja! Ne mogu joj oprostiti što je prava narodna predsjednica, jer je više od dvije trećine svog prvog mandata provela u bliskom kontaktu sa hrvatskim narodom i državljanima Republike Hrvatske na svim razinama dijeleći s njima i strahove i nade i uspjehe i neuspjehe. Kada se Vladimir Putin hrvatskim zahvatom bori s medvjedom, kada jaše polugol na konju kao onaj lik iz reklame za Old spice dezodorant, kada polugol u zaleđenoj rijeci lovi štuke, to je onda simpatično, a kada naša Predsjednica oduševljena u pobjedničkom zanosu zagrli naše srebrne vatrene, kada pokisla do kože poljubi predsjednike Macrona i Putina onda je ona za mentalno komunističku bulumentu „hodajuća sramota“! Da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „hodajuća sramota“ ili bilo što iz zabludjelog uma Drage Pilsla ne misli ni predsjednik Trump, a još manje to misle najutjecajnije žene Svijeta koje su predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović izabrale za svoju predsjednicu! Zar doista netko može pomisliti da su onih milijun ljudi na ulicama diljem Hrvatske što su dočekali naše srebrne vatrene zlatnog sjaja također „hodajuća sramota“ jer su s istim emocijama, s istim oduševljenjem kao i naša Predsjednica zajedno s nama podijelili radost hrvatskih pobjeda? To mogu pomisliti samo pomračeni umovi koji će konačno i umrijeti u mržnji svog vlastitog srca i nestati u ropotarnici povijesti! I tako, dok toplinski meteorološki udari neminovno prolaze, mržnja prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović je politička konstanta.
Poznato je da je upravo predsjednik Macron na marginama EU preslagivanja prije nekoliko tjedana predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović neformalno predložio za predsjednicu Europske komisije o čemu su pisale sve svjetske novine , dakle na čelnu poziciju same Europske unije. Predsjednik Macron i predsjednik Putin očito ne misle da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „hodajuća sramota“ ili bilo što slično iz mrziteljskog repertoara Drage Pilsla, iz mrziteljskog arsenala gubitnika Ive Josipovića, poražene Jadranke Kosor, Stjepana Mesića i ostalih kreatora hrvatskog pakla. Jadranka Kosor dala je novi nadimak Predsjednici, „onakojapucanamjesec“, a naravno, bez imalo sumnje mislila je na“ onakojalajenamjesec“!?
Danas smo na žalost živi svjedoci totalne etičke, moralne i duhovne dekadencije na velikoj pozornici političkog života u Hrvatskoj. Već opisani lijevi vučji čopori mrze Kolindu Grabar Kitarović, jer je po njihovom ukusu previše domoljubna, jer odvlači Hrvatsku iz balkanske kaljuže i pozicionira Hrvatsku na mjesto u međunarodnom poretku gdje je Hrvatskoj prirodno staništa, jer Hrvatsku nezaustavljivo odvaja od bilo kakve mogućnosti stvaranja nekakve treće Jugoslavije. Istovremeno, ta silna „fabricirana“ mržnja u svojevrsnoj kvadraturi kruga prelila se na istomišljenike na tzv. desnom političkom spektru pa sada zajednički, iz naoko različitih razloga i jedni i drugi unisono cipelare predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Novoj hrvatskoj suverenističkoj desnici, koja ne shvaća da je nakon navodnog uspjeha na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu tek u pelenama novorođenčeta, silno smeta što Predjednica nije dovoljno domoljubna, nije dovoljno „ za dom spremna“, nekima smeta što nije dovoljno „ustaša“, smeta im što je u državnički posjet primila Aleksandra Vučića, što se nije jasnije izrazila o Istambulskoj konvenciji i Marakeškom kompaktu, smeta im Njen „savez“ sa Plenkovićevim HDZ-om kao da je mogla birati podršku neke druge stranke, izborne baze ili infrastrukture i pitanje je trenutka kada će je ta samoprozvana desnica u povojima Predsjednicu proglasiti veleizdajnicom nacionalnih interesa, a samo zato kako bi preko dekapitirane glave Predsjednice ušićarili koji glas više i učvrstili svoju poziciju i svoje biračko tijelo koje objektivno ne postoji kao čvrsta činjenica. Dakle smeta im predsjedničino navodno nečinjenje, što me neodoljivo podsjeća ponovo na Dragu Pilsela i Ivu Goldesteina koji su za Stepinca tvrdili da nije dovoljno učinio za Židove pa zbog toga ne može biti proglašen Pravednikom među narodima. Očito za Stepinca ne vrijedi onaj kriterij, „ako spasiš jedan život spasio si cijeli Svijet“, pa analogno tome taj kriterij ne vrijedi ni za predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja je navodno mogla a nije učinila dovoljno i zato ju treba srušiti. I eto, u tom komplotu igre prijestolja u pomoć „desnici“ iznenada stiže Miroslav Škoro, kandidat koji je nakon svojevrsne selekcije i odabira između više kandidata rođen u osvetničkoj i mrziteljskoj kuhinji uvrijeđenih „frajli“. I nitko se ne pita, a gdje je gospodin Miroslav Škoro bio 1991. godine? To pitanje, koje je inače referentno za pravdoljubive desničare odjednom nije relevantno.
Poznato je da je prvi kandidat te bulumente koji je trebao imati zadatak raskoliti biračko tijelo Kolinde Grabar Kitarović bio Tomislav Karamarko koji je to razumno odbio čak i nakon što mu je rejting izmišljenog kandidata počeo naglo rasti u vodećim medijima! Zamislite te mračne umove koji su imali namjeru rušiti predsjednicu pomoću Tomislava Karamarka koji je srušio Milanovića i Josipovića i koji je ustoličio Kolindu Grabar Kitarović na Pantovčaku? I tako to biva u zemljici Hrvatskoj, urotnici i lijevi i desni na istoj su strani, naizgled ih vode potpuno različiti motivi, a rezultat bi trebao potpuno zadovoljiti i jedne i druge u svojevrsnoj antikolindovskoj velikoj koaliciji desnice i ljevice.
Miroslav Škoro je apsolutno legitiman i legalan kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, kao što je legitiman i legalan kandidat Zoran Milanović i tu nije ništa sporno. Postavlja se samo jedno logično pitanje? Do kada će gospodin Miroslav Škoro koji slovi za gentlemana pristajati na besprizorno cipelarenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i s lijeve i desne strane i do kada će tolerirati gebelsovštinu onih koji njega, navodno, iskreno podržavaju? Hoće li doći trenutak da se Miroslav Škoro upita koji su zapravo skriveni motivi što stoje u pozadini ove paklenske ljetne, ali i političke vrućine? I naravno, koja je uloga kandidature totalnog luzera Zorana Milanovića u ovoj otužnoj hrvatskoj priči? Kada će Miroslav Škoro shvatiti da se lijepe programske želje koje nam je odaslao putem youtubea kandidiravši se za mjesto predsjednika Republike ne će nikada ispuniti, jer za ispunjenje svog programa nema ni alate ni ovlasti? Svi alati i ovlasti trenutno se nalaze u rukama političkih partija! Kada će Miroslav Škoro shvatiti da je svojom kandidaturom, znajući ili ne znajući, zapravo znakovito ujedinio nelustriranu mentalno komunističku bulumentu i osnažio ideju i koncept velike koalicije koja će mu prvom prilikom, ako treba i dvotrećinskom većinom u Saboru promjenom Ustava srušiti snove o polupredsjedničkom ili predsjedničkom političkom ustroju? Kada će shvatiti da će ga neformalna ili formalna velika koalicija možebitnom promjenom zakona o referendumu i promjenom izbornog zakona svesti na totalni fikus, tako da više neće biti ni predsjednik ni pjevač? Jer kako mu je politika Sanaderovog HDZ-a s projektom „Milo moje“ preko Galićeve i Radmanove televizije pomogla da bude planetarno popularan zabavljač, tako će mu politika u obrani svojih stečenih pozicija onemogućiti sva njegove inicijative, konačno mu zatvoriti estradna vrata i ispljunit će ga kao prožvakanu žvakaću gumu.
Svima je jasno da se ovaj partitokratski model upravljanja Hrvatskom u neprincipijelnim koalicijama istrošio i da su potrebne nužne i korjenite promjene, osobito promjene izbornog sustava. No međutim, onaj koji pažljivo sluša „bilo svoga naroda“ treba razumno ocijeniti je li hrvatski narod spreman na revolucionarne zahvate ili je duboko shvaćajući trenutni odnos političkih i medijskih snaga skloniji politikama malih pozitivnih koraka bez rizičnih društveno političkih lomova koji bi mogli silno naštetiti našoj domovini. Treba imati na umu da svaka revolucionarna batina ima dva kraja! Snažno pozicioniranje Hrvatske u međunarodnoj zajednici svakako je prioritet i to će nužno donijeti pozitivne pomake u smislu boljeg života, pravednijeg i efikasnijeg pravosuđa, pomake u borbi protiv korupcije i klijentelizma. Hrvatska bez pomoći međunarodne zajednice nikada ne bi bila priznata i nikada ne bi bila država! Jedino upornim lobiranjem i brendiranjem Hrvatske, mogu se stvoriti uvjeti da međunarodna zajednica pomogne Hrvatskoj riješiti otvorena pitanja s našim susjedima, osobito sa Vučićevom Srbijom koja i nadalje vodi tihi rat i žele rat, s onima koji svoju političku budućnost grade na povijesnim mitovima, animozitetima i mržnji. Tu domaću i međunarodnu zadaću, na tragu Tuđmanove doktrine, na tragu kršćanskih korijena i Stepinčevog osjećaja „bila svoga naroda“ predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je do sada, po mom skromnom mišljenju napisala za ocjenu pet. U uvjetima kada se za vrijeme njenog prvog mandata u Banskim dvorima promijenilo tri vladajuće garniture sa potpuno oprečnim politikama, a sve tri vlade su blokirale njene inicijative, bilo je pravo umijeće balansirati između tih političkih silnica, svidjeti se svima i ostati svima vjerodostojan. Predsjednica nije stvarala ni principijelne ni neprincipijelne stranačke koalicije niti ima mandat i ustavne ovlasti miješati se u unutar stranački politički život. Predsjednica se nije naslonila na Andreja Plenkovića, već na poštene i časne članove HDZ-a! Predsjednica je uporno i sustavno stvarala koaliciju s hrvatskim narodom i zbog toga što je narodna Predsjednica izazvala je bijes odnarođenih mentalnih komunista koji su sada u koaliciji s kvazi desničarima i domoljubnim profiterima, na istom poslu njene dekapitacije !
Kazimir Mikašek-Kazo
