Nakon niza godina čekanja, u napaćenoj je Škabrnji napokon otvoren Memorijalni centar. Ovaj objekt, podignut na tlu natopljenom krvlju, postat će trajni podsjetnik na stravičnu tragediju. Na svečanom otvorenju okupili su se mještani i obitelji žrtava. Stigli su i ključni ljudi obrane te državnog vrha. Tamo je bio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Došao je i ratni zapovjednik obrane Škabrnje, legendarni Marko Miljanić. Velike zasluge za realizaciju ovog projekta ima načelnik Općine Ivan Škara. Svi posjetitelji Škabrnje moći će vidjeti istinu o događajima iz kobne 1991., ali i iz vremena oslobađanja. Ovaj spomen-dom ponovno je vratio bolna sjećanja na najteže povijesne trenutke. Krv je u potocima tekla 18. studenoga 1991.. Napadi su trajali i tri mjeseca ranije. Nedaleko od novog centra nalazi se masovna grobnica. Smještena je u neposrednoj blizini osnovne škole. Ona je nijemi svjedok agresije. Zbog srpske agresije Škabrnja je morala graditi dom sjećanja umjesto prijeko potrebne zdravstvene ustanove.
U Škabrnji se odavala počast žrtvama, a ponovno su se javile stare rane i politički sukobi. Milorad Pupovac je rodom iz obližnjeg kraja, ali ni ovog puta nije došao. Njegov nedolazak ponovno podsjeća na ustrajne optužbe ratnog zapovjednika Marka Miljanića. On godinama javno proziva Pupovčevu braću. Tvrdi da su tijekom rata bili aktivni na četničkoj strani. Te crne 1991. pripadnici zloglasne JNA ušli su u ovo hrvatsko mjesto. Nosili su crvenu zvijezdu na kapama i u srcima. Imali su samo jedan cilj. Željeli su zatrti sve što je hrvatsko. Iz podruma su divljački tjerani žene, djeca i starci. Najstrašnija svjedočanstva govore o nezamislivoj okrutnosti. Nemoćne civile gazili su tenkovima. Preživjelima su nanijeli neizrecivu patnju.
Danas je u Škabrnji obnovljeno gotovo sve što se moglo obnoviti. Podignuta je iz pepela i katolička crkva. Zloglasni agresori sravnali su je sa zemljom. Htjeli su zatrti i sam duh ovog naroda. Kuće ponovno stoje. Ulice su mirne. Sve je napravljeno. Ipak, nema osamdeset i osam ubijenih mještana i branitelja. Tko i kako može vratiti sve te ljude? Tko može izbrisati bol obitelji? One već desetljećima žive s prazninom. Nikakav beton ni cigla ne mogu je popuniti. Nakon svega proživljenog, Škabrnjani danas u miru i tišini svog obnovljenog sela još uvijek čekaju samo jedno. Čekaju pravdu koja ne donosi utjehu, ali barem skida teret s leđa preživjelih.
Unatoč otvaranju ovog velikog centra, nad cijelim događajem lebdi gorka istina. Stvarni ratni zločinci i dalje su prešućeni i slobodni. Preživjeli Škabrnjani osjećaju duboku tugu i bol. Sretni su što su napokon dobili mjesto na kojem se njihova žrtva priznaje i pamti. Glavni krivac za ovu povijesnu tragediju je ratni zločinac Ratko Mladić. U Hrvatskoj nikada nije dočekao suđenje pred domaćim sudovima. U Srbiji ga i dalje sramotno veličaju. Slave ga kao narodnog heroja. Memorijalni centar u Škabrnji ne stoji samo kao muzej prošlosti. On je oštar, vječni krik i opomena. To je optužnica protiv zaborava i nepravde koja još uvijek traži odgovor do neba.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)










