By Podjeli
Kad Saboru ponestane ideja o porezima, plaćama i mirovinama, uvijek postoji provjereni as iz rukava: .
A nema bržeg puta do panike birača od dovikivanja s govornice o „otrovima”, „zatrovanoj vodi” i „sustavnom zatiranju naroda”.
I rasprava o Izvješću Vlade pretvorila se u političku predstavu u kojoj se ekološki problemi pretvaraju u oružje za obračun s protivnicima.
Slušajući pojedine saborske govornike, prosječan promatrač mogao bi zaključiti da su dijelovi Hrvatske već pretvoreni u zone ekološke katastrofe, a napuštene industrijske hale u tempirane bombe koje samo čekaju trenutak da eksplodiraju.
Šteta je samo što se u toj političkoj drami, napisanoj za udarne termine dnevno-političkih emisija, činjenice i matematika nerijetko povlače pred retorikom.
Jer nezakonito odlaganje otpada ozbiljan je problem.
No ozbiljnost problema ne znači da je svaka dramatična politička tvrdnja automatski točna. Jednako tako, političko pretjerivanje ne znači da su institucije svoj posao obavile besprijekorno.
: , ̌ ̌?
Pustimo na trenutak dramatične stanke i pogledajmo brojke. Kada govorimo o nezakonito odloženom otpadu, potrebno je razlikovati površinu cijelog industrijskog kompleksa, površinu samih hala, područje zahvaćeno otpadom i ukupnu količinu materijala.
To nisu iste stvari.
Na lokaciji bivšeg PPK Velebit u Gospiću službeni podaci o planiranoj sanaciji govore o približno 44.000 tona otpada.
Od toga se oko 32.915 tona odnosi na zakopani otpad, dok se preostale količine nalaze u različitim oblicima i na različitim dijelovima lokacije.
Površina obuhvata zakopanog otpada procijenjena je na približno 14.267 četvornih metara, dok se zaštitnom membranom obuhvaća oko 20.000 četvornih metara.
To znači da područje zahvaćeno zakopanim otpadom površinom odgovara približno dvama standardnim nogometnim igralištima.
Ali to nikako ne znači da je cijeli problem u Gospiću ograničen na dva igrališta, niti da se opasnost može procjenjivati samo prema površini.
Sličan oprez potreban je i kod bivšeg kamenoloma Kukalj u Benkovcu, gdje je službenim istraživanjima utvrđeno najmanje 6.427 tona otpada pomiješanog s kamenim i građevinskim materijalom.
U kamenolomu je posebno važno utvrditi dubinu i volumen odloženog materijala, njegov sastav te eventualni utjecaj na podzemne vode.
U Poznanovcu se, pak, procjenjuje približno 13.200 tona nezakonito odloženog otpada na dvjema lokacijama.
Dakle, govorimo o desecima tisuća tona otpada i o različitim lokacijama, vrstama materijala i načinima odlaganja.
Nije ozbiljno sve to svesti na nekoliko fotografija bala i vreća, ali nije ozbiljno ni svaku lokaciju bez odgovarajućih mjerenja proglasiti ekološkom katastrofom nacionalnih razmjera.
Usporedba s Jakuševcem također zahtijeva oprez.
đ . ̌ ̌, ̌ ̌ , .
No takva usporedba govori samo o relativnoj količini, a ne o relativnoj opasnosti.
Komunalni otpad i nezakonito odloženi industrijski otpad mogu se bitno razlikovati po sastavu, načinu skladištenja, mogućnosti procjeđivanja i riziku za podzemne vode. Količina nije isto što i toksičnost, a mala površina nije jamstvo male opasnosti.
Zato je za ozbiljnu raspravu potrebno manje metafora, a više podataka o sastavu otpada, rezultatima mjerenja i stvarnom stanju okoliša.
̌ -?
Jedna od čestih optužbi u saborskoj raspravi glasi: institucije su spavale dok su se punile hale, a sada odjednom svi govore o kompliciranim postupcima i pravnim preprekama.
Takva optužba zvuči uvjerljivo. No i ovdje treba razlikovati ono što je dokumentirano od onoga što se tek pretpostavlja.
U slučaju Gospića pravosudni postupak doista je utjecao na dinamiku pripreme sanacije.
Prema objavljenim informacijama Vlade, Državno odvjetništvo obavijestilo je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u srpnju 2025. da postoje zapreke za sanacijske aktivnosti zbog potreba nesmetanog provođenja dokaznih radnji.
Nakon što su istražna tijela potvrdila da pripremne i sanacijske aktivnosti više neće ugroziti dokaze, postupak je mogao biti nastavljen.
To je važna činjenica. Država ne može jednostavno poslati bagere na svaku lokaciju na kojoj se vodi kaznena istraga, bez prethodne koordinacije s tijelima koja osiguravaju dokaze.
Ali iz toga ne proizlazi da je svako odgađanje sanacije bilo opravdano niti da su sve institucije prije pokretanja istrage pravodobno obavljale svoj posao.
Moguće je istodobno voditi ozbiljnu kaznenu istragu i utvrditi propuste u izdavanju dozvola, inspekcijskom nadzoru ili sprječavanju nezakonitog odlaganja. Jedno ne isključuje drugo.
Upravo je zato važno ispitati tko je izdavao dozvole, na temelju kojih podataka, kako su se provodile kontrole i zašto nezakonito odlaganje nije spriječeno ranije.
Politička odgovornost ne nestaje zato što je pokrenuta kaznena istraga.
Ali ni postojanje otpada samo po sebi nije dokaz da je svaki dužnosnik koji je sudjelovao u administrativnom postupku počinio kazneno djelo.
Ako želimo pravnu državu, onda moramo inzistirati i na učinkovitoj istrazi i na dokazima.
̌ — ?
Jedan od argumenata u obrani sustava jest da su u međuvremenu uvedeni stroži mehanizmi kontrole gospodarenja otpadom.
Novi Zakon o gospodarenju otpadom predviđa đ , – ̌ ́ .
Takvi instrumenti mogu pomoći u praćenju podrijetla, količine i odredišta materijala te smanjiti rizik da troškovi sanacije nezakonitog odlaganja na kraju padnu na porezne obveznike.
Međutim, valja biti precizan.
Financijska jamstva nisu uvijek isto što i novac unaprijed položen na bankovni račun. Mogu imati različite zakonom dopuštene oblike, a primjena ovisi o vrsti djelatnosti i konkretnim uvjetima.
Ni e-ONTO nije čarobni sustav koji jamči da je svaki evidentirani podatak točan ili da nijedna zlouporaba više nije moguća. Evidencija je korisna samo ako je praćena nadzorom, provjerom podataka i pravodobnim postupanjem nadležnih tijela.
Zato nije opravdano tvrditi da je država u potpunosti presjekla poslovni model nezakonitog odlaganja.
Postojeći slučajevi upravo pokazuju koliko su važni provedba propisa i stvarna kontrola.
Može se, međutim, opravdano zahtijevati da se postojeći mehanizmi dosljedno primjenjuju, da se financijska jamstva mogu učinkovito aktivirati kada su ispunjeni zakonski uvjeti te da trošak nezakonitog postupanja u najvećoj mogućoj mjeri snose odgovorni, a ne građani.
Zakoni napisani na papiru ne čiste ni jednu halu. To rade nadzor, odgovornost i konkretni postupci.
Benkovački kamenolom Kukalj dodatno pokazuje zašto je površina lokacije samo jedan dio priče.
Prema službenim podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, stručnim istraživanjima ondje je utvrđeno najmanje 6.427 tona otpada pomiješanog s kamenim i građevinskim materijalom.
Konačne količine i sastav otpada utvrđuju se kroz daljnje postupke i sanaciju.
Za razliku od otpada nagomilanog u napuštenim industrijskim halama, u kamenolomu je nužno istražiti prostorni raspored i dubinu odlaganja, kao i geološke i hidrogeološke značajke terena.
Benkovačko područje pripada krškom prostoru, ali sama činjenica da je riječ o kršu nije dokaz da je došlo do onečišćenja podzemnih voda.
Za takav zaključak potrebni su odgovarajući hidrogeološki nalazi i rezultati monitoringa.
To, naravno, ne znači da rizik treba zanemariti. Upravo suprotno: kada postoji mogućnost da otpad utječe na podzemne vode, monitoring i stručno vođena sanacija postaju nužni dijelovi rješenja.
Ovdje nema mjesta ni političkom umanjivanju ni unaprijed izrečenim presudama o razmjerima onečišćenja. Potrebni su rezultati, a ne pretpostavke.
̌̌́ ̌ ̌
Sanacija lokacija u Gospiću, Poznanovcu i Benkovcu nije stvar političke dobre volje, nego zakonske obveze i zaštite zdravlja ljudi i okoliša.
Tijekom 2026. objavljeni su konkretni pomaci u pripremi i provedbi sanacijskih postupaka.
Za Poznanovec odabran je izvođač za sanaciju dviju lokacija, uz predviđeni rok od 18 mjeseci.
Za dio otpada na lokaciji u Gospiću odabran je ponuditelj, ali su naknadne okolnosti povezane s istragom zahtijevale dodatne provjere daljnjeg tijeka ugovaranja radova.
To znači da se postupci kreću prema sanaciji, ali ne i da je sav otpad već uklonjen, da su svi postupci završeni ili da će sve lokacije biti očišćene u nekoliko mjeseci.
Takva obećanja ne bi bila ozbiljna. Sanacija zahtijeva stručnu pripremu, iskop, razvrstavanje, prijevoz, oporabu ili zbrinjavanje otpada te, gdje je potrebno, praćenje stanja okoliša nakon uklanjanja.
Pravi problem zato nije samo u tome što otpad još nije uklonjen.
Problem je i u tome kako je do njegova odlaganja došlo, tko je to omogućio, koliko su učinkovito djelovale nadležne institucije i tko će na kraju platiti račun.
Jednako tako, ̌ .
Građani imaju pravo znati postoji li rizik za njihovo zdravlje, što pokazuju mjerenja, koliko će sanacija stajati, tko je odgovoran i kada se očekuje završetak radova.
Nije odgovorno stvarati paniku bez dokaza. Ali nije odgovorno ni umanjivati problem prije nego što su provedena potrebna istraživanja i završena sanacija.
̌ ̌ ̌ đ .
Institucionalna odgovornost, međutim, počinje mnogo ranije — onda kada se nezakonito odlaganje moglo spriječiti, a nije.
Građane je lako prestrašiti. Još ih je lakše uvjeravati da je sve pod kontrolom.
Mnogo je teže pružiti im potpune podatke, priznati propuste i posao dovesti do kraja.
A upravo je to minimum koji bi građani trebali očekivati od države: manje političkog spektakla, više provjerljivih činjenica i odgovornost koja neće
završiti onoga dana kada kamere napuste lokaciju.
Gordan Sataić
Podjeli
