By Medijski prostor proteklih dana ponovno pune koordinirane jadikovke dežurnih ideoloških čuvara bivše države. Ovoga puta, nekoliko saborskih zastupnica, koje nikako da prebole raspad Jugoslavije, podignulo je veliku bunu jer im se, eto, “pjeva” pod prozorima zgrada u kojima žive. Odmah je u njihovu obranu skočio dežurni moralni autoritet i apologet propalih sustava, Boris Dežulović, zgražajući se nad “uznemiravanjem” ove povlaštene elite.
Ono što ova samoproglašena intelektualna i politička skupina namjerno zaboravlja jest činjenica da većina hrvatskih branitelja, stradalnika i članova njihovih obitelji već godinama teško obolijeva slušajući njihove saborske rasprave. Iz tih rasprava redovito zaudara neskriveni animozitet prema Hrvatima i samoj ideji samostalne hrvatske države. Oni se brinu za svoj miran san, a hrvatski narod svakodnevno trpi uvrede na račun svetinja na kojima je ova država stvorena.
U toj političkoj areni predvodnica jalovih rasprava postala je Anka Mrak-Taritaš, uz bok s Dalijom Orešković, Kekin, Uršom Raukar-Gamulin, Sandrom Benčić i njima sličnima. Sabornica uglavnom zjapi prazna, ali ta ekipa tamo sjedi po cijele dane. Dižu se sa svojih udobnih saborskih fotelja samo kada moraju na WC ili kada idu nešto pojesti u saborski restoran za nekoliko eura. Izgleda da se izvan te zgrade nemaju s kim družiti, pa s govornice neumorno izvaljuju gluposti i bedastoće, trošeći dragocjeno vrijeme i novac poreznih obveznika na političko prenemaganje.
Posebno je zanimljivo kako se u tom i takvom Saboru iz dana u dan iznose teške, često neutemeljene optužbe protiv pojedinaca i tvrtki. Sve te teške riječi na kraju redovito odlaze u vjetar, bez ikakve odgovornosti. Njima, naime, nitko ništa ne može jer se kukavički skrivaju iza saborskog imuniteta, koji im služi kao paravan za sijanje kleveta i destrukcije.
Najgora od svega je spoznaja da običan hrvatski čovjek nema gdje odgovoriti na ove uvrede. Toj kliki sva su medijska vrata širom otvorena, a hrvatski domoljubi osuđeni su na marginu. Pokušajte, primjerice, u tjedniku Novosti, koji se financira novcem hrvatskih poreznih obveznika, a vodi otvorenu protuhrvatsku politiku, potražiti rubriku poput “Reagiranja”. Tamo prostora za drugu stranu nema.
Umjesto bilo kakvog dijaloga, javnost redovito provocira Ante Tomić, bivši podoficir JNA. Čovjek koji je u jugovojski izučio zanat danas u Hrvatskoj glumi vrhunskog satiričara. Njegova “satira” zapravo je jeftina krinka za neskrivenu mržnju prema svemu što ima predznak hrvatskog, a posebice prema ljudima koji su krvlju stvorili ovu državu. Knjige mu se danas više ne tiskaju u nekakvim ogromnim nakladama, što ga očito dodatno frustrira, pa iza njega mora stajati dobro podmazana mašinerija. Bez ikakvih osobnih troškova i rizika, Tomić i dalje “dere praznu kozu”, pravi se mutav i pod krinkom humora pljuje po narodu koji ga hrani.
Pravilo ove družine je jednostavno: dotakneš li samo jednog člana te jugo-svite, odmah skače cijela mašinerija. Povezani pupčanom vrpcom zajedničkih interesa, javljaju se u čoporu jer se osjećaju ugroženima čim netko dovede u pitanje njihov monopol na istinu.
Hrvatska država njima služi isključivo kao izvor lake zarade i izdašna kasica prasica. S jedne je strane preziru i omalovažavaju, a s druge bez ikakvog srama prazne njezin proračun. Najsmješnije, ili možda najtragičnije, u svemu tome jest što ti likovi doista vjeruju u vlastitu veličinu i povijesnu važnost. Vrijeme je da im se jasno kaže: vaša “veličina” postoji samo u vašim zatvorenim medijskim mjehurićima, u očima naroda ostajete tek paraziti sustava koji nikada niste željeli.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
