By Ustav Republike Hrvatske:
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.
Članak 23.
Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.
Danas nemam vremena gladiti i maziti, krši se Ustav, i kako bi se to kompenziralo kreće donijeti zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, na koji smo pisali primjedbe, ali to će famozna nad polovična većina u Saboru nastojati ”retroaktivno” izglasati već bačeno u vatru prosvjeda, negodovanja i referenduma, za koji s ekstremističkim figurama tvrde da je nepotreban, jer zbog čega bi se konstruktivni prijedlozi prihvaćali ako je trenutno jedina poželjna politika ”Divide et impera”.
Postoji izbor napraviti kaos u problemu ili pokušati s redom, ne onim koji utjeravaju, nego onim koji bi Narod želio. I onda gledam po tko zna koji put ljudi pred Božić cupkaju po buri i kiši na štandovima za prikupljanje potpisa.
Prilaze im sugrađani odlučno tihi, i s toplinom na licu, ma ne baš na licu… u očima se tek ona osjeti i šibaju njom (tom fantastičnom trpećom toplinom), i ogorčenom i drsko samosvjesnom, puni ljubavi i griju nas dok stojimo iza tog plastičnog culjajućeg stolića.
Što vrijeme više prolazi ne cijepljenima se u značajnom, čak i pretežitom broju pridružuju i oni cijepljeni.
Nakon još jednog dana zaspemo navečer umorni i sanjamo sutra da prođe mirno i bez provokatora vazda spremnih na davanje lekcija o onomu što smo dio nas preživjeli početkom devedesetih, i što mnogi doživljavaju danas. Oni koji su ostali u Gradu i pomagali mu da živi otamo i odasvud kasnije.
Što takvi sveznajuće snalažljivi kažu? Pokorite se novim,a više manje starim bogovima, koji uhljebljuju, jer u njih je i milost i topuz, dakako da i njega uhljebiše.
Ujutro se probudim nakon što je u san došla djevojka, nasmijala se i zagrlila me posebno toplo, pa svojim tijelom ugrijala leđa, ponovo nakon 30 godina pritisnuta olovnim vremenima. I onda se ugodno i pun snage probudim s odioznošću prema događaju prethodnog dana u Gradu životarenja, kao novi čovjek u usranom svijetu potrebitom nove ljepote, a ona ne dolazi sama od sebe bez žrtvovanja komoda tijela kad se rađa plemenitost duha. Andrija Klarić, Ivana Penjak Kasavica, Zvonimir Musa, Ivan Pokupec… znače li vam što ta imena. To su moji novi heroji.
Portali javljaju. Na Stradunu otvoreno ribogojilište, naoko naivne ribe došle nahraniti svoje društvene potrebe, ostali ostaju ne ulaze u ogradu konzumirajući slobodu ograničenu tovarnim listom. Tovar je i magarac, ali nije nam tema plemenita domaća životinja, nego jato “riba” u kavezu, koje svjesno mogućnosti poželi slobodu preostalog dijela Straduna i vrati se svojima gdje im je i mjestu, tako da se vidi ”raskoš” u VIP prvom redu do pjevajućih riba, koje otvaraju usta, gotovo pa Karaoke, ali glas im se niti čuje niti osjeća iskrenim ispod tolike vode u ušima. Nijemi eto pjevaju gluhima, a nadnica je nadnica jada i tuge.
Corona nije više samo pivo, nego i uvođenje reda za potencijalni nered. Priželjkuje li se ili samo griješi ???
Nije više puno toga, očito pod poznatom krinkom, organizirano braniteljima na čast i ponos, niti mladim ljudima za koje su se branitelji borili kako bi im osigurali život u slobodi izbora za ono što će prihvatiti ili neće primiti u svoj duh i tijelo.
Kako je to moj prijatelj iskreno i po meni jako dobro u jednom trenutku izrekao:
„ Non bene pro toto libertas venditur auro. Dobro, za sve zlato možda ne, ali tu su druge ponude, vrijednosti i vrednote. Čak su i crkveni pastiri primjerom pokazali kako se, i za koliko “zlata”, sloboda, ipak, može prodati. Ovce samo slijede vođe.”
I da završimo… riječima za koje nas zadužila Ivana Penjak Kasavica:
„…s podrškom svih divnih mladih života koji su izginuli za Slobodu, iz pijeteta prema sebi koja tu Slobodu živim i svima nama želim, a za dobro sve djece na svijetu kažem ‘ne’ zlu, ‘ne’ Ausweisu 3. Reicha koji se danas zove test ili EU digitalna covid potvrda, ‘ne’ maskama, ‘ne’ eksperimentalnom cjepivu, ‘ne’ eksperimentiranju na djeci…”
p.s. na fotografiji se vidi prostor na Stradunu ispunjen ljudima, koji ili nemaju ili nisu htjeli ući s Kovid putovnicama na vidljivo prazan dio pred crkvom našega parca svetoga Vlaha u kojemu je trebala biti publika na koncertu razvidno predaleke ”Daleke obale”
Marko Mujan
