By Kako su trolovi, “republikanci” i lažni moralizatori polomili zube na prometnom povezivanju hrvatskog juga
Dočim otvoriš neku od društvenih mreža, pitaju te što misliš. A ja „jadan“, zbog prethodno napisanog teksta, napadnut od trolova i botova na izuzetno prostačkoj razini – eto sve do epiteta „podguze muhe“. Čini se nekima zlogukima da je to neugodno, zapravo nije ništa prema onome što sam prošao kad smo vraćali Srđ, Luku, obranili zidine, Omblu. I sve su to izuzev jednog agresivca i huškača orkestrirani nepoznati priljepci čija izmišljena imena nikad niste čuli niti ćete njih barem 90 % u životu imati ikakvu priliku sresti.
Potaknut time i dobro raspoložen, napisah iznad jedne slike:
„…razmišljam… o velikoj koaliciji lijevih stranaka bez hrvatskog predznaka s njima dvojicom na čelu“.
Na fotografiji su, igrom slučaja, Marin Miletić i Zvonimir Troskot. Ne zato što su jedini, nego ih se istaklo jer neki drugi već debelo nisu pogodni da budu vjerodostojan primjer. Krenula su ozbiljnija pojašnjenja kako griješim, izazivajući u meni sumnju da su njih dvojica s družbom iz Mosta bili tek online u Zagrebu – ili u najmanju ruku virtualno.
Poziva me se u ime velebnog prosvjeda od oko, recimo, 1% građana Hrvatske da sam upravo tamo trebao biti. Kako sam razočarao. Kažu da me „žulja most“ – što je nemoguće, jer imam u Korčuli izvrsnog zubara!
I tako, da skratim, sve do jakog stava: „Mislim da ste totalno u krivu… I ne znam čemu uopće takvo mišljenje…“ Znači, ocjena da promišljam totalno krivo i pitanje – ne zbog čega, nego čemu?
Tko druka za disidente i “obiteljske vezne igrače”?
Što na ovo odgovoriti, koju poruku poslati…
Dobro vi, svi koji me pratite, znate kako pojedinci ovakvim „pomirljivim“ porukama očito ili zavaravaju ljude ili drukaju za Most i Šuičine disidente. Da budem jasniji: za otpale HDZ-ovce i obiteljske vezne igrače poštene bivše saborske zastupnice koju je, zbog love iz EU fondova, nagazila Laura Codruța Kövesi.
Stranka je jaka koliko joj je čvrsta baza, a tu je stvarnost iskazao pad broja vijećnika Mosta na razini cijele Dubrovačko-neretvanske županije. Zbog čega je tome tako, eto, sam dao samo mali dio pojašnjenja u uvodu. Čast dijelu iznimaka i korektnih predstavnika u stranci, ostalo je sve radilo za sebe, a protiv Mosta (nezavisnih lista) kakav je bio i kakav je trebao biti.
Propale diverzije: Od Trebinja do Rijeke dubrovačke
Srećom, prijedlozi da se ne gradi autocesta kroz Dubrovačko primorje, nego preko istočne Hercegovine i Trebinja, Pantelijinoj družini su propali. Propali su jer se na vrijeme borilo, dok je on bio neaktivan, pa iskočio iz žbuna teško naoružan svojom „veličinom“ zaboravivši naboje argumenata.
Jednako tako je propao i pokušaj da kroz Rijeku dubrovačku ne ide nikakva cesta prema jugu i Zračnoj luci Ruđer Bošković na Čilipima – jer je to „republikancima do Neuma“ nepotrebno povezivanje.
Na posljetku, kad to nije prolazilo (jer je narod već prethodno sve bio demokratski odlučio), onda se prišlo diverzantskoj akciji. Kopirana je i prikazana kao Pantelijina upravo moja verziju trase “brze ceste” prema Mostu dr. Franja Tuđmana.
Na toj sam trasi predvidio, po potrebi, i gradnju još jednog mosta – mlađeg “blizanca” – kako bi se rasteretio promet u Dubrovniku i kvalitetno, sigurno i dugoročno (što je izjavio i Marko Potrebica) povezalo sve do granice s Crnom Gorom i dalje. Ono što nam je masonerija europska, britanska i francuska uvijek branila, namećući nam autoput „bratstva i jedinstva“ sjeverom mrtve Jugoslavije – nije uspjelo!
Žalim slučaj, neka pozdrave svoje ambicije. Sve mogu argumentirati!
Na temelju promjena stavova u Mostu na jugu, javnost bi došla do ove sramotne istine. Cijelo to vrijeme vrh Mosta je glumio nekakvu neutralnost i dopustio razračunavanja. Kad bi postalo gusto, „mirio“ je, ali je uz svu pamet i iskustvo u igranju igara prijestolja išao tamo gdje je eto i stigao – u kolo Možemovaca i SDP-ovaca. Sutra možda ponovo i u koaliciju s HDZ-om.
Let iznad trolovskog gnijezda
Stotine trolova i botova me bilo “napalo”. Tko god stoji iza njih – a ja dobro znam tko ili koji stoje, kao i o kakvoj se mašineriji radi – mogu mi samo napuhati balon helijem. Za još veći i viši let najdražeg mi Grada, Županije i obranjene Domovine!
Ona će se povezati autocestom od Dola do granice s Crnom Gorom.
Ace Apolonija više nema, a za njim je otišao i ogrezli srpski narativ slavljenja poraza – tužni otac ničim krive, ali usahle djevojke, već stari Mladić. A kad se oslobodi od Mandića i srpskih vojvoda poput njega, prodisat će i Crna Gora te se povezati s hrvatskom cestom koju će nastaviti do juga Europe – nadam se, slobodne.
Oni koji se pitaju što je to bilo i što će se događati tragom posesivnih odluka, mogu pozdraviti Panteliju, rodbinsku družinu i sve maratonce koji su otrčali posljednji krug, kako sam im to i najavio. I to na Naturi 2000, o kojoj čak ni na Korčuli pojma nemaju! Drže da ona sama sebe brani, a ne da je oni trebaju braniti. Ali ne bezidejnošću, automatizmom i neselektivnošću, nego ulaženjem u problematiku, borbom, usponima i padovima uz opravdanost i snagom argumenata narednih… recimo, do kraja života.
Bog i Hrvati na Njegovoj zemlji.
p.s. u ilustraciji je prva skica trase (zeleno označena) što sam je predložio i koja je nekome bila toliko smiješna da je u tom nadmenom grohotu pao s političkog puta pokušaja posljednjeg povratka u igru nečasno se iščuđujući da nije dovoljno biti odvjetnik kad se ulazi u bitku za pravdu.
Marko Mujan
