By Danas je godina dana od kako je otišao veliki hrvatski general Ante Roso – čovjek bez mrlje i uvijek na pravoj strani povijesti. Rođen u Osijeku, odgojen da poštuje tuđe i voli soje, svoj dom i domovinu nije ni mogao živjeti drugačije nego kao borac za pravdu i slobodu. Stoga nije niti čudno da je nakon Hrvatskog proljeća napustio domovinu i u konačnici se našao u francuskoj Legiji stranaca i već kao mladi legionar sudjelovao u zaštiti palestinskih civila izloženih napadima u izbjegličkim logorima u Libanonu 1982. godine. Sve što je prošao bila je dobra škola za ono što ga je čekalo u Hrvatskoj 90-ih.
Teška 1991.
Kada još mnogi veliki i zaslužni Hrvati još nisu niti sanjali da će postojati Hrvatska vojska i da će se oni u noj boriti, Ante Roso se bez mrvice kalkulacija pojavio u Hrvatskoj i pristupio ustroju i obuci specijalnih vojnih snaga koje će prve na sebe primiti udar srpske agresije. U proljeće 1991. s 47 prvih svojih ratnika fingirao je kod Vukovara hrvatske snage kao protutežu dva srpska korpusa koji su se već rasporedile s istočne strane rijeke Dunava. I s tim dobio ključno i dragocjeno vrijeme za okrupnjavanje i naoružavanje hrvatskih snaga. Uvijek je bio oprezan i čuvao svoje ljude i inzistirao na profesionalnosti i sprječavao i samo pomisao da bilo kakav zločin može biti temelj slobode.
I kada razgovarate s hrvatskim braniteljima o deblokadi Dubrovnika, Maslenici, Bljesku, pripremama za Oluju, o naoružavanju i rukovanju najsofisticiranijima naoružanjem čut ćete da je tamo bio Ante Roso. General nije bio general s tv ekrana, već general borbe, znoja i krvi kojom je plaćena naša sloboda.
Na čelu HVO-a
Naravno, kada stvari negdje krenu naopako tu se slalo Antu Rosu. Kada je došlo do potpuno nepotrebnog hrvatsko-muslimanskog sukoba, dijelom u borbi za životni prostor, dijelom pod utjecajem stranih agentura na teren je poslan Ante Roso. A Ante Roso je odmah donio odluku o raspuštanju logora za muslimane, pristupa pregovorima s Armijom BiH i u konačnici potpisuje mirovni sporazum s zapovjednikom Armije BiH generalom Rasimom Delićem. To je bio temelj koji će u budućnosti omogućiti zajedničke oslobodilačke akcije te oslobođenje Hrvatske i postizanje mira u Bosni i Hercegovini.
Uvijek na pravom putu
Ante Roso bio je po uvjerenju republikanac i kako je govorio – republikanac nikad ne ide protiv domovine! Samo za nju i njeno dobro. Tako Ante Roso i na svom političkom putu nakon umirovljenja nije završio u HDZ-u, HSP-u ili SDP-u. Uključio se od prvog dana njegovog osnivanja u Pokret za modernu Hrvatsku. Svjestan da Hrvatskoj treba nova snaga, europski put ali i sigurnost iznad svega, jer nas je povijest naučila da druge uvijek privlači hrvatsko prekrasno more i hrvatske šume i polja. I da je interes naroda iznad interesa svakog pojedinca. I da o tome moramo neprestano bdjeti jer je preskupo koštala sloboda.
Upozoravao je i nas i javnost što nas sve čeka i da Europska unija mora formirati svoje obrambene snage jer nas inače čeka neizvjesna budućnost. Koliko je i s tim bio u pravu pokazuju događaji zadnjih godina. Jer Europa ostaje na vjetrometini nakon rasta moći Kine, agresivnosti Rusije i okretanju leđa Europi od strane Sjedinjenih Država..
Još mnogo toga naučio nas je Ante Roso. Nadamo se da je danas na puno boljem mjesto a mi i cijela Hrvatska sigurni smo, neće ga nikada zaboraviti.
Damir Gašparović
Pokret za modernu Hrvatsku
