By Jedna izjava ministra Tomislava Ćorića u Hrvatskom saboru koju je izgovorio tijekom aktualca u kontekstu svega što izlazi na vidjelo oko ilegalnog „gospodarenja“ otpadom, zaslužuje posebnu pozornost, moguće i institucija pravne države, i ne samo njih.
Na aktualnom satu, odgovarajući na pitanje saborskog zastupnika Mihaela Zmajlovića, ministar Tomislav Ćorić poručio je, među ostalim, da bi kao bivši ministar trebao znati kako „stvari funkcioniraju“ te posebno istaknuo da je kriminal u gospodarenju otpadom „lukrativna djelatnost koja se stalno razvija neovisno o promjenama u zakonima“.
Ako je Čorić znao da je kriminal u gospodarenju otpadom lukrativan posao koji se razvija i prilagođava zakonima, a sam kaže da jeste, onda se postavlja logično pitanje što je njegovo ministarstvo činilo kako bi takvom kriminalu otežalo, ili možda „pomoglo“? Tijekom Ćorićeva mandata dogodila promjena koja danas posebno upada u oči jer je izmjenama Zakona o održivom gospodarenju otpadom 2019. godine brisan stavak 2. u članku 122. po kojem je do tada postojala obveza hrvatskog uvoznika ili izvoznika određenih pošiljki otpada da tri radna dana prije planirane pošiljke dostavi podatke inspekciji zaštite okoliša. Je li se spomenutim brisanjem stavka 2. zapravo olakšalo ekomafiji obavljanje „lukrativnog posla“.
Naravno da ne tvrdim kako je ministar Čorić počinio kazneno djelo, ali tvrdim da je riječ o odluci koja zaslužuje ozbiljnu institucionalnu provjeru, pogotovo danas kada znamo koliko su se i kako sve sustavi prometa i gospodarenja otpada koristili za nezakonito postupanje. Ako je kriminal sa otpadom, kako sam Ćorić kaže, „lukrativna djelatnost“, onda je pravo pitanje zašto se kod donošenja ili mijenjanja propisa nije išlo prema jačanju kontrole i odgovornosti?
Ako prethodno navedenom dodamo i da je u srpnju 2021. godine u Hrvatskom saboru izglasan novi Zakon kojim su umjesto povećanja kazni one drastično smanjene za nezakonito odnosno ilegalno „gospodarenje“ otpadom, i to tako da je minimalna kazna smanjena čak za 15 puta a maksimalna za 7 puta, onda se ponovo nameće logično pitanje, ZAŠTO se kazne umjesto nelogičnog smanjivanja nisu znatno povećavale?. Ako ste svjesni rastućeg kriminala sa otpadom, a sam Čorić kaže da je to „lukrativni“ kriminalni posao u stalnom porastu, onda je pitanje je li se predloženim izmjenama u novom Zakonu svjesno ili nesvjesno otežao ili olakšao „posao“ ekomafiji?
Zašto se nije postupalo po logici, što je veći potencijalni profit kriminalaca, to moraju biti jače kontrole i kazne? Umjesto odgovora, danas imamo situaciju u kojoj se diljem Hrvatske otkrivaju ilegalna odlagališta otpada sa nepoznatim posljedicama za tlo, vodu i zdravlje ljudi. Zbog svega navedenog pitanja više nisu samo politička, građani moraju znati to je mijenjao pravila? Tko je znao za rizike? Tko je upozoravao? Tko je kontrolirao provedbu? I, najvažnije, kome su zakonske promjene objektivno olakšale ili otežale „posao“? Ako su ista osoba i stranka cijelo vrijeme bili na čelu Vlade i parlamentarne većine onda do odgovora baš i ne bi trebalo biti teško doći.
Kada je u pitanju otpad, posebno onaj toksični, onda više nema mjesta za političku maglu i PR igrice Vlade. Hrvatska treba potpunu i neovisnu provjeru svih odluka, propisa i osoba odgovornih za oblikovanje sustava gospodarenja otpadom koji je pogodovao ekomafiji.
U Zagrebu, 16. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
