By Kada vam HSU ničim izazvan pojašnjava da su umirovljenici u posljednje dvije godine dobili više nego u prethodnih dvadeset, čovjek se mora zapitati jesu li oni doista potpuno odvojeni od stvarnosti ili su toliko slizani sa HDZ-om da više nema nikakve razlike među njima.
Da je točno ono čime se HSU hvali, onda bi hrvatski umirovljenici danas trebali živjeti kao švicarski, ali nažalost po standardu ne žive ni blizu njihova standarda. Uopće nije teško zamisliti koliko je HSU kao vjerni „sluga“ HDZ-a toga „dobrog“ učinio za umirovljenike je dovoljno samo pogledati činjenice koje jasno kažu kako nikada do sada nije bilo više umirovljenika sa mirovinama ispod linije siromaštva.
Odnos prosječne mirovine prema prosječnoj plaći tijekom cijelih deset godina Plenkovićeve Vlade nije se promijenio, a o obećanih 60% nema ni govora. O nikada lošijoj kupovnoj moći mirovina nema potrebe više govoriti ni pisati jer umirovljenici to osjećaju svaki put kada uđu u trgovinu, plate režije ili lijekove. Usprkos tmurnoj stvarnosti, iz HSU-a i dalje uporno ponavljaju ono što im PR HDZ-a pripremi da trebaju govoriti ili pisati, a sada nam još pokušavaju prodati priču kako je sve što je Vlada donijela rezultat njihovih pregovora. Vlada je, u pravilu, svaku od mjera predstavljala kao vlastitu politiku, vlastitu odluku i vlastiti uspjeh, a HSU ih je podržavao u Hrvatskom saboru, a sada ih naknadno pokušava prikazati kao plod nekakvih pregovora sa Vladom što jednostavno nema veze sa istinom.
I nije HSU jedini u toj priči. MUH, SUH i SU, uz HSU, gotovo bespogovorno podržavaju sve što Vlada predloži, a onda se nakon donošenja mjera svatko „svojoj publici“ pokušava stvoriti dojam kako su upravo oni izborili ono što je Vlada sama odlučila provesti. To nije nikakva pregovaračka snaga „predstavnika“ umirovljenika već podaničko sudjelovanje uz vlast sa naknadnim pokušajem prisvajanja zasluga.
Kada bi navedeni imali barem malo srama, trebali bi umirovljenicima objasniti zašto nakon svega toga za što su se navodno u „pregovorima“ izborili i dalje imamo stotine tisuća ljudi koji žive na rubu siromaštva, i zašto mirovine još uvijek nisu ni blizu 60% prosječne plaće, a posebno zašto nitko od navedenih to još nije ni zatražio od Vlade kao „partnera“. Nije nikakav uspjeh dobiti mrvice sa stola i onda se hvaliti kao da je to velika gozba, to je zapravo poniženje i sramno trgovanje interesima umirovljenika.
Umirovljenicima ne trebaju oni koji će hvaliti vlast kako bi joj se dodvorili, njima trebaju predstavnici koji će vlast natjerati da radi svoj posao, a to su dvije potpuno različite stvari. Pravi pregovarač ne mjeri uspjeh brojem samohvala, pravi pregovarač beskompromisno od Vlade traži odgovore na pitanja: Gdje je prosječna mirovina od obećanih 60% prosječne plaće? Gdje je prava 13. mirovina? Gdje je trajno rješenje siromaštva? Gdje je mirovina od koje se može dostojanstveno živjeti bez jednokratnih pomoći i političkih milostinja? itd. itd.
Zato HSU-u, MUH-u, SUH-u i SU-u postavljam jednostavno pitanje: Ako ste toliko uspješni pregovarači onda objasnite zašto su hrvatski umirovljenici i dalje među najsiromašnijim građanima Hrvatske? Na kraju, jedna dobronamjerna poruka našim „velikim pregovaračima“. Nemojte toliko glasno hvaliti sami sebe jer umirovljenici možda odluče pogledati svoj novčanik umjesto slušati vaša uvjeravanja, jer novčanik za razliku od PR-a, nikada ne laže.
Umirovljenici sami najbolje mogu procijeniti koliko su zadovoljni onim što su od te silne samohvale Vlade i „predstavnika“ umirovljenika dobili.
U Zagrebu, 12. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
