By Koncept „ruskog svijeta“ («русского мира») u Crnoj Gori dugo se temeljio na propagandnim narativima o „bratskim pravoslavnim narodima“ te značajnim ulaganjima ruskog kapitala u lokalne nekretnine i turizam. Međutim, nakon početka potpune ruske invazije na Ukrajinu i vala ruske emigracije, prisutnost ruskih državljana u zemlji postala je sve veća sigurnosna briga. Takvi teroristički napadi i manifestacije nemotiviranog nasilja od strane radikaliziranih ili psihički nestabilnih Rusa značajno potkopavaju ostatke nekadašnje lojalnosti crnogorskog društva prema Ruskoj Federaciji.
Tako je Crnu Goru potresla vijest o trostrukom ubojstvu na streljani „Češka zbrojevka“ kod Danilovgrada, u kojem su ubijeni Petar Globarević (24) iz Podgorice, Nemanja Kapor (20) iz Podgorice i Momir Radonjić (67) iz Danilovgrada. Policija je za ubojstvo osumnjičila 30-godišnjeg ruskog državljanina Mihaila Nikolajeviča Šabunjina, koji je nakon zločina pobjegao. Nakon višesatne potrage, Šabunjin je lociran u šumi iznad hercegovačkog naselja Topla, gdje je, prema tvrdnjama direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića, otvorio vatru na policajce, a zatim počinio samoubojstvo. Motiv zločina trenutačno nije poznat crnogorskoj istražnoj policiji.
Istodobno, odnosno istoga dana, 31. kolovoza 2026. godine, poljska policija u Varšavi privela je trojicu ruskih državljana zbog posjedovanja arsenala oružja.
Neposredno prije toga, skriveno skladište oružja otkriveno je i u blizini Berlina.
Je li itko shvatio besmislice „ruskog svijeta“!? Naravno da nije, jer su oni, Rusi, sami osmislili „formulu“ da „Rusiju ne možete shvatiti umom“!
Zapravo, riječ je o poznatoj pjesmi koju je 1866. godine napisao ruski pjesnik Fjodor Tjutčev, a koju Rusi danas prihvaćaju kao svojevrsni aksiom, naglašavajući „superiornu“ prirodu ruske države i njezina naroda.
Naime, pjesma govori o tome kako se Rusija ne može razumjeti običnom logikom, ne može se mjeriti uobičajenim mjerilima. Umjesto toga, može se doživjeti samo kroz osjećaj, misticizam i vjeru.
Najpoznatiji stihovi ove pjesme glase:
„Rusija se ne može razumjeti umom,
ne može se mjeriti općim aršinom:
njezino je lice čudno i čudno te gleda –
u Rusiju možeš samo vjerovati.“
Ali, iako smo samo „smrtnici“, a ne Rusi, pokušat ćemo shvatiti: što je toliko misteriozno u toj konglomeratnoj državi. Nećemo biti fascinirani njezinom golemom površinom od 17 milijuna četvornih kilometara od zapada prema istoku, gdje Rusija obuhvaća gotovo polovicu svih vremenskih zona na svijetu. Ukrajina nije bila nimalo fascinirana takvom činjenicom, pa nećemo ni mi. Ali kako razumjeti njezinu bit?
Možda se to ukorijenjeno mišljenje među Rusima može pronaći u objašnjenju njezina predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina kada je 29. kolovoza 2026. godine, tijekom susreta s nastavnicima i studentima na Moskovskom državnom pedagoškom sveučilištu, ispričao simptomatičnu priču. Razgovor je započeo kada mu je Dmitrij Balančukov, profesor kineskog jezika koji se vratio s izleta na Sjeverni pol, rekao da je ondje vidio dva velika polarna medvjeda.
Prema službenom transkriptu Kremlja, Putin je nastavniku odgovorio sljedećim riječima:
„Predstavljate li, a ondje u blizini žive orke. One jedu te medvjede kao od šale (kao meljuzgu). Jednostavno napadnu u čoporu i – bum! – rastrgaju ih na komade. Sve je to vrlo zanimljivo. Da, to je lanac prehrane. I djeci treba pričati o ovome, da shvate u kakvom svijetu živimo i zašto provodimo specijalnu vojnu operaciju.“
Ova je izjava privukla veliku pozornost javnosti i postala predmet ismijavanja na društvenim mrežama. Ali nama to nije smiješno, jer je Putin zapravo djeci rekao da, kao u divljini, tako i u civiliziranom svijetu, jači ima pravo ne samo tlačiti nego i ubijati slabijega radi vlastite koristi.
Iako su zoolozi i stručnjaci za arktičku faunu odmah demantirali Putina, naglašavajući da ne postoji dokumentiran ili znanstveno potvrđen slučaj da su orke ikada lovile ili jele polarne medvjede. Stručnjaci i neovisni mediji, poput Meduze, pretpostavljaju da je ruski predsjednik naišao na lažne videosnimke generirane umjetnom inteligencijom (AI slop) koje kruže društvenim mrežama i prikazuju izmišljene borbe ovih predatora.
Ruski predsjednik Vladimir Putin koristio je bizarnu i znanstveno netočnu analogiju o orkama (kitovima ubojicama) koje napadaju i maltretiraju polarne medvjede u čoporima kako bi pred djecom opravdao ruski rat u Ukrajini. Sutra bi to mogla biti bilo koja zemlja iz našeg okruženja, a krvavo ubojstvo u Danilovgradu to potvrđuje.
Prestrašeni smo time jer sada znamo namjere „ruskog svijeta“.
Ili drugi slučaj: 1. rujna sudionici rata protiv Ukrajine, uključujući bivše zatvorenike i kriminalce, sudjelovali su na svečanim ceremonijama u stotinama ruskih škola, a zatim održali takozvane „satove mira“ za djecu. Tijekom tih satova školarci su se upoznavali s oružjem, učili kako pomoći ranjenima, demonstrirali dronove, a početak školske godine pretvoren je u masovnu demonstraciju militarizacije djece.
Slične taktičke vještine podučavale su se i u kampovima u Bosni i Hercegovini – kako upravljati vojnim dronovima, izrađivati zapaljive naprave (Molotovljeve koktele), probijati policijske kordone i izbjegavati policiju tijekom masovnih prosvjeda.
Govorimo o, a o tome smo već i pisali, ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini, a riječ je o istragama i sudskim postupcima pokrenutima nakon optužbi moldavskih sigurnosnih službi i medijskih napisa, poput detaljnih istraga The New York Timesa i BIRN/Detektora, prema kojima ruski instruktori na teritoriju Bosne i Hercegovine obučavaju moldavske građane da izazovu nerede i destabiliziraju svoju domovinu.
Ova je afera privukla golemu pozornost regionalne i svjetske javnosti, a moldavske istražne institucije locirale su kampove u Republici Srpskoj, točnije u okolici Banje Luke (spominje se selo Glamočani). Kampovi su djelovali tijekom ljeta 2024. godine.
U Srbiji, nedaleko od manastira Tumana, koji se smatra financijerom paravojne strukture, također je postojao tajni paravojni kamp za obuku na privatnom imanju u Neresnici, koji je povezan s ruskim obavještajnim i sigurnosnim strukturama, uključujući rusku plaćeničku skupinu Wagner.
Prema „Moskovskom monitoru“, Šabunjin je često odlazio u Bosnu i Hercegovinu, a samo je u pet dana početkom srpnja granicu prešao čak osam puta.
Mislimo da smo ovom malom analizom iznijeli dovoljno informacija o „ruskom svijetu“ koji je ubačen kako bi destabilizirao našu regiju. Ostalo je na istražnim tijelima.
Vječna slava onima koji su poginuli u ovom krvavom masakru, a njihovim obiteljima želimo da sada budu moralno snažne. Mi im, sa svoje strane, izražavamo iskrenu sućut.
Bojan Jovanović
