By Odmah na početku treba jasno kazati kako Vlada i korumpirani sustav nisu i ne mogu biti dio rješenja problema otpada jer su njegov sastavni dio. Kada sustav godinama proizvodi probleme, ignorira upozorenja struke i građana da bi na kraju javnim novcem plaća njihovo saniranje, onda više nije riječ samo o nesposobnosti. Riječ je o pitanju političke odgovornosti, a je li i kaznene utvrđivati će već netko drugi, ili je već trebao.
Zbog svega što se godinama događa sa otpadom, građani više nemaju pravo samo na obećanja i interventne odluke, imaju pravo znati tko je odgovoran, tko je zarađivao i tko će sada ponovno biti plaćen da sanira posljedice tog sustava. Poznato je da zemlje EU zbog visokih ekoloških naknada imaju veliki interes svoj otpad zbrinjavati tamo gdje je to jeftinije, a po svemu što izlazi na vidjelo Hrvatska je nažalost postala idealno mjesto za takav model.
Za miješani komunalni otpad sa velikim udjelom nereciklabilne plastike cementarama se plaća desetke eura po toni, dok dorada miješane plastike u SRF gorivo (standardizirano gorivo iz otpada) može dosegnuti i par stotina eura po toni. Cementare tako dobivaju visokokalorično gorivo kojim zamjenjuju dio skupih fosilnih goriva. Vlada je sada odlučila da HOLCIM i NEXE preuzmu oko 650 tona neopasnog otpada iz Gospića, uz osigurani financijski okvir. Upravo tu počinju pitanja na koja javnost mora dobiti jasne odgovore.
Ako je riječ o „materijalu“ koji može biti zamjensko gorivo, zašto nije odmah završio tamo gdje se može oporabiti? Je li problem bio u njegovoj kvaliteti, sastavu i potrebnoj obradi ili je skladištenje bilo jeftinije od izravnog predavanja cementarama? Ako je netko već naplatio „skladištenje“, hoće li sada netko drugi iz istog „miljea“ biti ponovo plaćen za transport?
Građani imaju pravo znati cijeli financijski lanac, dakle od nastanka otpada do njegova konačnog zbrinjavanja, posebno jer cementare već godinama koriste gorivo iz otpada u proizvodnji cementa. NEXE, primjerice, navodi da energetsku oporabu otpada provodi od 2008. godine. Upravo zato ne prihvaćamo da se priča o cementarama koristi kao distrakcija kojom će se javnosti skrenuti pozornost sa ključnog pitanja. Što će biti sa nezakonito odloženim i toksičnim – opasnim otpadom, i tko će odgovarati za ono što je već učinjeno?
Mikroplastika i PFAS spojevi u podzemnim vodama nisu politički PR, nisu „neugodnost“ već pitanje zaštite ljudi i okoliša. Stoga Blok umirovljenici zajedno (BUZ) pita Vladu, hoćete li problem riješiti ili ćete ga samo premjestiti, ponovno naplatiti građanima i proglasiti uspjeh? Hrvatska ne treba sustav u kojem se isti problem više puta pretvara u posao za nekoga, treba nam trajno tehnološko rješenje za sve vrste otpada, transparentan sustav i odgovornost.
Hrvatska ne smije problem svesti na riječ „spalionica“. Postoje različite tehnologije obrade, iskorištavanja i trajnog zbrinjavanja različitih vrsta otpada. Tko u javnoj raspravi tehnologiju svodi isključivo na spalionicu pokazuje koliko malo razumije složenost problema. Vlada koja je dopustila da sustav dođe do ove točke ne može biti vjerodostojan nositelj njegova preustroja odnosno rješenja, stoga poruka BUZ-a ostaje jasna. Nema više distrakcija, nema prebacivanja odgovornosti i nema plaćanja posljedica lošeg sustava iz džepova građana.
Hrvatska treba političku odgovornost, promjenu sustava, a prije svega ostavku Vlade uz žurne izvanredne parlamentarne izbore!
U Zagrebu, 13. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
