Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Mlad predsjednik Ukrajine nasjeo je na bajke iz Hrvatske, nasjeo je dobroj izvedbi zlokobnog sadržaja. Da će od Hrvatske tražiti savjet o provođenju privatizacije nisu mogli sanjati ni najveći optimisti
Ekipu imamo čak i po nekoliko stručnjaka u istoj kategoriji.
 Za zakonodavstvo Šeks i Kušević stručnjak za prenamjenu zemljišta, za trgovinu Todorić, Kutle nema većih stručnjaka od njih, prodavali su nikad plaćenu robu,
 Firme su vrijedile bogatstva a stranci su ih dobili za dug u kojem su kamate najveća stavka.
Za plemenite metale general Zagorac uspješno ih je privatizirao u svoju korist, za ugovaranje provizije nema premca Sanaderu da ga posudimo njima manje troškova za njegov boravak u zatvoru.
 Da naš premijer glavinja između neba i zemlje potvrđuje njegov poziv da Hrvati ulažu u Ukrajinu.
Čovjek je duboko zaglibio u pričanju o blagostanju hrvatskih građana, tako da vjeruje svojim lažima.
 Pola milijuna umirovljenika žrtve su nepoštene privatizacije, najprije su im pokradene firme, a onda mirovinski fond, žive od otpada s tržnice ili od skupljanja plastičnih boca, drugih pola milijuna radnika životari od minimalca, nemaju za popravak veš mašine, a on ih poziva na ulaganje u Ukrajinu.
Naše žene lutaju Europom ne bi li našle posao njege umirućih staraca, kako bi svojima pomogle da ovdje prežive, a on se po svijetu bahati i priča bajke o svojoj uspiješnosti.
Te žene majke bake europski putnici sa robom u dva kofera lutaju u poznim godinama, ispraćaju starce, i svaki put kad im umre bolesnik kojeg su njegovale, dio njihovog života umire sa njima.
 Dio koji su trebale imati mira, biti uz svog bolesnog muža ako ga imaju.
Božić će uskoro no to je za njih samo običan radni dan, bolesnik u krevetu, tuga u srcu za onima dragima s kojima je htjela sjesti za stol, unucima koji bi tražili darove ispod jelke.
Ta privatizacija i ovi koji su uništili mirovinski fond ukrala je život tim ljudima, nema oprosta za to. Nema riječi koje bi dovoljno jasno prikazale kakav je to grozan način da se uništi starost tim ljudima.
Jučer na dan kojim se obilježava borba protiv korupcije, koje li ironije otpuštena je žena koja se usudila prijaviti korupciju. Oni koji su ju smijenili nisu ni smjeli ući u zgradu, jer dvoje od 4 nisu imali kovid potvrdu, otišli su prljavi posao obaviti na drugo mjesto, gdje to nije zakonska obaveza.
Ni to nisu uspjeli na način za koje vrijede propisi, ali njihova odluka biti će prihvaćena.
 To ti je premijeru priča iz Hrvatske, u tome smo prvi u Europi, svaki dan čujemo kako je netko nešto ukrao, kako se otpuštaju radnici , kako umiru ljudi zbog nebrige i siromaštva. .
Gledamo jučer prosvjed žena koje se grčevito bore za privilegije koje im je dao čovjek koji je imao 250 optužnica, i držao “štangu” stranci koja je isto osuđena za kriminal.
U Skupštini grada najglasniji su oni koji su od grada sve uzeli a gradu nisu osim dugova ništa ostavili.
Gledamo Čačića koji je ostao dužan preko 80 milijuna kako drži sat povijesti, a trebao bi izračunati koliko se moglo nahraniti gladnih ljudi, koliko a se moglo platit ovrha s novcima koje je ostao dužan , danas tvoj dug plaćaju radnici i umirovljenici na kamatama za svoje kredite..
Zagrebačke penzionerke, majke, bake i danas stisnute u nekom kombiju putuju prema nepoznatom odredištu na božićnu “sihtu” a mlade zdrave žene prosvjeduju da bi dobile lovu zbog toga što imaju djecu.
A i te žene imaju djecu, ali nisu priznate kao majke s majčinskom mirovinom, tih 2% nisu mogle dobiti sve, već ste i tu napravili podjelu.
Gospoda koje sjede u Saboru uzeti će si dulji odmor, oni nemaju božićne “shite” oni su svoje odradili donijeli su zakon koji te žene duplo oporezuje, dok će oni doma slaviti one će raditi za njihovu plaću, donijeli su i zakon da umirovljenik koji se u poznim godinama odluči zaposliti od države najprije dobije poreznu karticu.
Ti zastupnici na godinu imaju 5 mjeseci odmora, mnogi od njih odlaze na odmor u službenim automobilima, s karticom za benzin, s naknadom za odvojeni život, s plaćenim smještajem u Zagrebu ako stanuju dalje od 50 km. od Zagreba.
Prijetnja da će  majke postaviti šator ako i dalje neće neko drugi raditi za njih, zlokoban je pokušaj nastavka prakse da oni koji najviše rade imaju najmanje, privilegije se žestoko brane, a oni koji rade padaju sve dublje u siromaštvo.
 Neke druge kulture, životne vrijednosti, kriju se iza nestvarnih poruka. Jedna od njih imala je poruku
“Sve je Bruto- Neto”, nešto je grozno u toj poruci, a te majke ne razumiju smisao poruke. Tko je u ovoj državi Bruto a koga se treba riješiti da ostane Neto, mnogi kalkuliraju danas.
Surova jutra, surova zbilja, a premijer lebdi na šarenom oblaku koji je umjetno stvorio od lijepo upakiranih laži.
Nekoliko dana imati će temu za novinare, no ništa od toga neće imati građani, ni veći minimalac, ni veće mirovine.
Građani će danas tražiti rasprodaje gdje je mlijeko pred istekom roka upotrebe, a oni najsiromašniji će na dežurstvo na Dolcu hoće li prodavač odbaciti kakvo natrulo voće ili list salate.
 Država je privatizirana, gotovina na računima izabranih ljudi, socijaldemokrati u traženju bitnog  cilja, desničari u obrani privilegija, a premijer promovira  licencu privatizacije s kojom je počelo  propadanje.
Dobra vijest je da svi zaraženi omikronom ne pokazuju teže znakove bolesti.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo