Kad je Istra sa obje strane granice …

Tjedniku, ali i općenito u hrvatskoj javnosti, počesto govori o Istri, točnije onom njezinu dijelu unutar granica Republike Hrvatske pod kojim podrazumijevamo Istarsku županiju. No, valja nam reći i pripomenuti da se pojavnosti u Istarskoj županiji također reflektiraju, srećom u manjoj i znatno benignijoj formi, u susjednoj Primorsko-goranskoj županiji koja je istočni dio zapadnog dijela Hrvatske…

Podrobnija analiza stanja

Ali tu valja jasno reći da su pogranične općine uz granicu s Hrvatskom – Piran, Izola, Koper (tal. Capodistria, hrv. Kopar), Ankaran te djelomice i Hrpelje-Kozina te Ilirska Bistrica – također u Istri. Kao i mjesta Muggia (hrv. Milje) te San Doligo della Valle (hrv. Dolina) na slovensko-talijanskoj granici, najisturenije točke Istre tik do Trsta.

I često puta smo te činjenice skloni smetnuti s uma. A ne bismo trebali. Zato je ovo prigoda da se posvetimo i tim istinama u smislu pjesme nam odveć poznate ‘Ako ne znaš šta je bilo’ a i što jest također. Naime, pred koje dvije godine, ili možda tri, izišao je članak o jednoj Facebook grupi u kojoj stanovnici slovenskog dijela Istre negoduju zašto se taj prostor zove ‘Obalom’ te traže da se umjesto tog neodređenog imena za navedeno područje isključivo koristi pojam Istra. I ističe se da su njihovi stanovnici Istrijani te da ih se tako i tretira.

I kada tu situaciju usporedimo sa situacijom u malo južnijem području Hrvatske onda vidimo ogromnu razliku. Zašto? Čemu? Kada je Istra s obje strane državne granice! Zašto je s obje strane granice u Istri, na nekadašnjem graničnom prijelazu između Slovenije i Talijanske Republike, ujednačeno stanje dok iz prethodnog primjera tako nije? Što nam to govori?

Govori nam to da očito nešto nije u redu i da netko ne slijedi dobar primjer. Pa o kome se to onda radi? Upitajmo se, a pitajmo i biračko tijelo IDS-a i samu tu stranku i njoj slične zašto IDS i ostale ‘istarske stranke’ ne djeluju u slovenskom i talijanskom dijelu Istre?

Zašto tamo nitko ne promovira ‘convivenzu’ koju zastupa IDS u Hrvatskoj? Zašto u slovenskom dijelu Istre nema puno glasova o tamošnjoj deslovenizaciji i talijanizaciji te suradnji s neofašistima? Zašto se u slovenskim ili talijanskim medijima ne piše na takav način i u tolikoj mjeri o njihovim dijelovima Istre?

Zašto velika većina stanovnika toga prostora ne znaju da uopće žive u Istri te se ne osjećaju Istrijanima? Zašto se slovenski dio Istre osim ‘Obala’ još zove i južnom Primorskom (neslužbena regija na zapadu današnje Slovenije između Piranskog zaljeva te sjeverno od Tolmina blizu granice s Austrijom)?

Pitanja koja traže bezodvlačne odgovore

Pitanje glasi, ako za Sloveniju i Italiju nije dobra politika slična IDS-ovoj zašto se nas uvjerava da je baš ta politika dobra za hrvatsku Istru pa čak i za Hrvatsku općenito? Tko nas u to uvjerava? Zašto? Jer nam žele dobro samo mi toga ‘nismo’ svjesni. Ili se tu zapravo radi o zlim namjerama spram IŽ te ostatka Hrvatske kao i hrvatskog naroda?

Pa nama se stalno natura da su i Slovenija i Italija naprednije države od Hrvatske i više Europskije. Pa ako je tako zašto u pogledu Istre ne bismo slijedili njihov primjer umjesto onoga po mjeri IDS-a i tzv. hrvatske ljevice? Zašto je službena Ljubljana poništila projekt ‘Euroregija Istra’ te time ‘spasila’ i Hrvatsku, a sve propraćeno ‘uzdržanošću’ službenog Zagreba?

Zašto se ne bavimo hrvatskim narodom u Sloveniji i Italiji, pa i u njihovim dijelovima Istre? Koliko nas zna da u gradskoj općini Koper u Istri ima naselje Hrvatini? Kao da se zove po Kinezima ili Rumunjima ili kome već a ne po Hrvatima!

Znamo li da su istarske općine sjeverno od hrvatske granice više demografski heterogene od istarskog područja unutar Hrvatske? I to poprilično. Općine Piran, Izola, Ankaran, Koper su dvojezične pa nema tamo ni blizu sličnih problema. Zašto? U tim općinama po popisu iz 2002. 4% ih se izjasnilo Hrvatima u nacionalnom smislu dok ih je čak 8% reklo da im je materinski jezik hrvatski.

Jesmo li ravnodušni spram asimilacije tamošnjih Hrvata? Kada će nam biti kristalno jasno da sretni, zadovoljni i nacionalno-identitetski održivi hrvatski narod u tom dijelu Primorske, ali i ostatka ‘dežele’, je jamac isto takvoga hrvatskoga naroda u hrvatskom dijelu Istre i u cijeloj Hrvatskoj?

Hrvat u Kopru i Ljubljani, kao i oni u Livnu ili Subotici te Tivtu, je jednako Hrvat kao i onaj u Rovinju, Opatiji ili Rijeci. Hrvati su jedan narod, živjeli u Primorskoj, Beloj krajini i Prekmurju, Herceg-Bosni, Banja Luci i Bosanskoj krajini te ostatku BiH, Vojvodini ili Janjevu te Karaševu a i Baji, Gradišću, dijaspori. Pa krajnje je vrijeme da tako sagledavamo stvari!

Ako su Talijani i Mađari kao takvi priznati u današnjoj Sloveniji onda bi po svim kriterijima trebali biti i Hrvati. Pogotovo jer su Slovenci u Hrvatskoj priznati nacionalnom manjinom. Hrvata u toj zemlji ima po svim kriterijima neusporedivo više i od Talijana i Mađara zajedno.

Hrvati dugi niz stoljeća žive u regijama Bela krajina, Prekmurje i u istarskom dijelu Primorske. Ništa manje dugo od Talijana i Mađara. Čak i mnogo duže. Po toj logici u spomenutim regijama bi i hrvatski jezik trebao biti službenim pored slovenskog i talijanskog, odnosno mađarskog.

Podsjetimo se da je briga o hrvatskom narodu van granica Hrvatske ustavna obveza Republike Hrvatske. Ovo nam je i s druge strane dodatni poticaj da svi pokažemo veću brigu oko toga i pružimo jači angažman. Primjerice glede brige za hrvatski jezik koji je jedan od šest službenih jezika i u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, osim u Hrvatskoj i BiH.

Zašto ne bi još negdje isto to bio, a mogao bi. Pogotovo i u jednoj Beloj krajini, koja je do u drugu polovicu 13-og stoljeća bila u sastavu Hrvatske, Prekmurju, koje do 1918. bivstvovaše u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, istarskom dijelu Primorske u čijem središtu Kopru prva gimnazija bijaše hrvatskom, a i u pojedinim mađarskim županijama pogotovo s aspekta tamošnjih hrvatskih lokalnih samouprava.

Zaključna razmišljanja

Poruka nam je svima da prestanemo pojačavati ‘zidove’ i ravnodušnost između jedinstvenog hrvatskog naroda te gradimo međuhrvatske mostove držeći se veza zajedništva poput čvrstoga hrvatskog pletera ili tropleta uz geslo “kad je Hrvat uz Hrvata ni metal bačen u vodu potonuti neće”.

Važne napomene

I još nešto. Glede talijanskog iredentizma valja znati da tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada. Italija je pod Dućem osvajala tuđe da bi na kraju sve to izgubila  i čak se bila povukla s vlastitoga (Trst i okolica), koje im je kasnije vraćeno. A Mađarska koja je u Trianonu izgubila dva puta veću površinu od sadašnje bude li ponavljala greške mogla bi joj se lako okrnjiti i ova trećina koja joj osta od predtrianonske Kraljevine Ugarske.

Josip Žgela