By SAŽETAK
Prolazi već 18 mjeseci od katastrofalnog potresa u Petrinji a mi, stanari zgrade u Ulici Braće Hanžek 2 B u Petrinji nemamo odgovore ni na jedno pitanje.
U međuvremenu, kroz ovih 18 mjeseci smo više puta prevareni. Sve troškove uklanjanja dimnjaka opasnih za zgradu i okolinu smo platili sami iz pričuve i nismo dobili povrat. Elaborat o stanju zgrade koji je na sastanku na kojem je bilo tridesetak ljudi obećao platiti tadašnji gradonačelnik („ako grad bira izvođača, grad i plaća“) morali smo platiti mi, iako je grad izabrao izvođača a mi smo imali ponude za donaciju u izradi elaborata uz minimalne troškove od cca 20.000 kuna. Nova gradonačelnica nije priznala taj trošak. Sada ga ne priznaje niti država. A radi se o 87.500,00 kuna koje smo morali platiti da nam ne ovrše račun i stvore dodatne troškove.
U ovom razdoblju su stanovi u zgradi više puta provaljeni i opljačkani iako su ulazi zaključani a prekoputa je osiguranje gradske uprave. Policija ne ulazi u zgrade s crvenom naljepnicom i rezultata i zaštite nema.
Nemamo odgovore na suštinska i nama najznačajnija, životno važna pitanja :
- Što će biti s našim vlasništvom ako se zgrada bude rušila ?
- Da li država misli raditi zamjenske stanove ?
- Ako misli, kako i na koji način će se regulirati vlasništvo tih stanova ?
- Da li država misli obnavljati zgradu i u kojem obimu ?
- Postoji li mogućnost da vlasnici stanova prodaju svoje vlasništvo državi ili gradu i sami krenu rješavati svoje stambeno pitanje ?
Kao što se može vidjeti, stanari i vlasnici stanova u zgradi u Ulici Braće Hanžek 2B se osjećaju prevareni, opljačkani i ostavljeni na cjedilu.
Vrijeme prolazi a stanari se ne mogu posvetiti stvaranju novih uvjeta za život i stanovanje jer ne znaju u kojem smjeru će obnova ići. Neizvjesnost i nemogućnost poduzimanja bitnih životnih odluka te dosadašnji postupci odgovornih koji su nas prevarili stvaraju veliku razinu frustracije i ovaj vapaj je rezultat toga.
Očekivali smo od svoje državne i lokalne vlasti barem jasne odgovore i minimum brige za nas, stanare višestambenih zgrada. Osjećamo se diskriminirani i samim zakonom koji je donio neka rješenja za vlasnike kuća, ali za nas, stanare višestambenih zgrada rješenja nisu jasna ni decidirana.
Očekujemo da se gradonačelnica zauzme za nas, očekujemo da grad prizna svoje obveze koje je bivša lokalna vlast preuzela.
Očekujemo da državne institucije daju jasne odgovore na naša pitanja i na kraju, očekujemo da se obnova provede tako da ova zgrada u središtu grada ne ostane ruglo, već da se ili obnovi kako treba ili ukloni. No, isto tako očekujemo da Državne institucije donesu jasna pravila odnosno daju odgovore na naša pitanja i omoguće vlasnicima stanova nekakav korektan izlaz iz ove situacije.
Milan Brigljević
