By Blok umirovljenici zajedno (BUZ) je još prije 12 godina upozoravao da Hrvatska problem komunalnog otpada ne može trajno rješavati samo odlaganjem, bolje kazati zakopavanjem, ili premještanjem sa jedne hrpe na drugu. Još 2014. godine predstavili smo koncept ECO tehnologije obrade komunalnog otpada kao jednu od alternativa primitivnom modelu odlaganja uz mogućnost da se čak i postojeći zatrpani otpad pretvori iz problema u resurs.
Nakon godina ignoriranja i guranja problema pod tepih danas, nakon iskustva Gospića i brojnih drugih hrvatskih lokacija, to pitanje više naprosto nije moguće odgađati, stoga ponovo zagovaramo raspravu, ovaj put sa jasnim ciljem odabira tehnologije kao rješenja koje će Hrvatskoj omogućiti da postupno prestane biti zemlja odlagališta, pa i tuđeg smeća, a vrati se na željene postavke zemlje zelenila i cvijeća.
Jedan od dva smjera koji zaslužuje ozbiljnu stručnu analizu jest termokemijska obrada otpada, uključujući dvostupanjsku pirolizu i gasifikaciju. Za razliku od klasičnog spaljivanja, kod pirolize se otpad termički razgrađuje bez prisutnosti kisika, dok se u sljedećem stupnju nastali plin dodatno obrađuje pri visokim temperaturama. Cilj je dobiti sintetski plin (syngas) koji se može koristiti za proizvodnju energije. Stručna literatura posljednjih godina upravo dvostupanjske sustave navodi među smjerovima razvoja gasifikacije komunalnog otpada zbog mogućnosti smanjenja stvaranja katrana i poboljšanja kvalitete syngasa.
Prednosti sustava dvostruke pirolize pred klasičnim spalionicama
Iznimno niske emisije (Ekološka prihvatljivost): Dioksini i furani nastaju kada plastika i organski otpad nepotpuno izgaraju na nižim temperaturama (između 200°C i 400°C) u prisutnosti kisika. Budući da dvostruka piroliza u prvom koraku uopće nema kisika, a u drugom razbija sve na >1000°C, ovi opasni spojevi fizikalno ne mogu preživjeti.
Veća energetska učinkovitost: Pretvaranjem otpada u plin (syngas) koji se kontrolirano pali, neto električna učinkovitost može biti znatno veća u usporedbi s direktnim spaljivanjem miješanog smeća na rešetkama.
Manje opasnog otpada na kraju: Kruti ostatak (char) iz prvog stupnja može se dodatno preraditi u pepeo koji nije toksičan ili se koristiti kao industrijski aditiv, dok spalionice ostavljaju velike količine opasnog letećeg pepela.
Glavni nedostatak
Sustavi dvostruke pirolize su tehnološki kompleksniji za upravljanje jer zahtijevaju strogo kontrolirane uvjete rada (tlak, temperaturu i protok plina) te veću početnu investiciju u automatizaciju i opremu u usporedbi s tradicionalnim “gurnemo na rešetku i zapalimo” spalionicama.
Drugi tehnološki smjer koji treba ozbiljno razmotriti jest plazma gasifikacija. Kod nje se ekstremno visoke temperature koriste za razgradnju otpada i stvaranje syngasa, dok se anorganski dio može pretvoriti u vitrificirani, stabilniji inertni materijal.
Plazma rasplinjavanje pretvara otpad u okruženju bez kisika pomoću plazma plamenika kojima se postižu ekstremne temperature (2000°C do preko 5000°C). To razgrađuje kemijske veze u čisti sintetički plin (singas) umjesto da ga izravno spaljuje.
Plazma rasplinjavanje ne proizvodi nikakav opasni pepeo. Ekstremna toplina pretvara sve anorganske tvari u kemijski inertnu, staklastu trosku. Ova troska kapsulira teške metale, ne može ispuštati toksine i sigurno se prodaje kao agregat za izgradnju cesta ili betonske blokove.
Plazma rasplinjavanje proizvodi znatno čišći sirovi sintetički plin (CO i H₂) od npr. sustava dvostruke pirolize. Budući da sustav radi u atmosferi s nedostatkom kisika, stvaranje dioksina i furana je u osnovi potisnuto. Sintetički plin se čisti uzvodno prije nego što uopće dođe do turbine za izgaranje.
Plazma rasplinjavanje isparava gotovo svaku sirovinu što znači da istovremeno obrađuje opasni medicinski otpad, industrijski mulj, ASR i kemijski otpad bez sortiranja.
Analiza mogućnosti sanacije postojećih odlagališta
Spomenute dvije tehnologije se značajno razlikuju upravo na pitanju obrade starog, nesortiranog otpada iz postojećih odlagališta.
Plazma tehnologija je teoretski idealna za sanaciju starih odlagališta jer zbog ekstremnih temperatura, unutar plazma reaktora možete ubaciti mješavinu plastike, gume, metala, pa čak i okolne zemlje i građevinskog šuta koji se iskopaju s odlagališta. Sve organsko postaje plin, a sve neorgansko se tali u sigurnu staklastu masu. Glavna prepreka za njezinu primjenu u Hrvatskoj (i svijetu) je ekonomska neodrživost jer energija potrebna za pogon plamenika često premašuje energiju dobivenu iz starog, degradiranog otpada niske kalorične vrijednosti.
Dvostruka piroliza teško podnosi sirovi otpad s odlagališta, posebno jer je stari otpad pun vlage, zemlje i negorivih materijala. Da bi ušao u pirolitički reaktor, taj se otpad prvo mora iskopati, potpuno osušiti ili pod jakim presama istisnuti vlagu, prosijati od zemlje i kamenja te visoko selektirati (kako bi se dobio tzv. SRF/RDF – kruto gorivo iz otpada) što poskupljuje i komplicira cijeli proces sanacije.
Zaključak i realnost implementacije
Dok plazma nudi “čarobno štapić” rješenje koje uništava sve i iza sebe ostavlja čistu površinu (potencijalnu zelenu oazu), njezini operativni troškovi i potrošnja energije u pravilu su financijski neizdrživi za komunalne sustave veličine hrvatskih gradova, ali ne i regija.
Dvostruka piroliza je ekonomski pristupačnija i izvrsno rješenje za obradu svježe proizvedenog, dobro sortiranog plastičnog ili industrijskog otpada, ali za obradu postojećih odlagališta zahtijeva nešto složeniju pripremu starog otpada odnosno istiskivanje vlage i selektiranje otpada, što naravno uz raspoloživu opremu uopće nije problem provesti.
Upravo zato BUZ ne traži da se ni jedna tehnologija ne favorizira već tražimo da se konačno napravi ono što je Hrvatska trebala napraviti prije puno godina. Dakle neovisni stručnjaci trebaju izvršiti usporede dostupne tehnologije prema stvarnim kriterijima, zaštiti okoliša, emisijama, sigurnosti, troškovima, energetskoj učinkovitosti, količini konačnog ostatka i mogućnosti obrade postojećeg otpada jer Gospić nije jedina lokacija koju treba riješiti.
Ono što uistinu začuđuje je da usprkos rastućem nezadovoljstvu građana, analizama i savjetima niza stručnjaka, i dalje od Vlade ne dolaze nikakve informacije da oni uopće razmatraju promjenu neke od raspoloživih tehnologija za obradu i zbrinjavanje otpada, uključujući i opasnog. Što ili tko ih to sprječava? Nije valjda da ekomafija nakon ilegalnog zakopavanja toksičnog otpada sada na neki način sprječava brzu implementaciju tehnologije kojom bi se riješio dugogodišnji problem, ali i potpuno izbacilo iz igre ekomafiju?
Ako postoji tehnologija kojom možemo rješavati postojeći otpad, a postoji, onda je moramo primijeniti. Ako postoji bolje rješenje, nema dvojbe da ga trebamo prihvatiti, ali više nemamo pravo ne činiti ništa. Vrijeme političkih parola je prošlo.
Vrijeme je za tehnologiju, struku i konkretno rješenje.
Za sve koji žele više informacija dobro je pogledati video i pročitati neke objave jer će tematika biti dugo u fokusu …
https://www.youtube.com/watch?v=jmN5QQnUCeE
https://buz.hr/vijesti/opcenito/efikasna-tehnologija-za-obradu-komunalnog-otpada
https://buz.hr/vijesti/opcenito/ecoconcept-nova-tehnologija-za-obradu-komunalnog-otpada
dr.sc. Tonči Tadić objavio je izvrstan članak o sustavu Plazma rasplinjavanju…
U Zagrebu, 10. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
