By Mada kao kršćanin osobno nisam pobornik demokracije, svaki se racionalan čovjek raduje kada vidi da se jedna politička garnitura u susjedstvu mijenja na radost većine naroda. To nezadovoljstvo građani su otvoreno ispoljili na ulicama i kroz same izbore.
Osobno nemam dovoljno informacija da bih pobjednike na srbijanskim izborima personalizirao i dublje analizirao. Ipak, jedno je jasno: Vučićeva diktatura postala je toliko dosadna, štetna i naporna da godinama nisam detaljno pratio tamošnja zbivanja.
Srbija na prekretnici: Može li se kontrolirati bunt naroda?
Vladarima iz sjene nikada u povijesti nije bilo lako kontrolirati potomke drevnog ilirskog roda – što zorno vidimo na potezu od Vladivostoka do Jadrana, pa sve istočno do Crnog mora. Stoga nemojmo misliti da ne postoji plan po kojem svjetski okultisti neće pokušati upravljati i novom Srbijom.
Nitko u Srbiji, pa ni izvan nje, za sada nema jasnu spoznaju što će se tamo točno događati. Slijedi proces konstituiranja nove vlasti koja će se kroz svoj nastup tek morati profilirati i legitimirati – kako u političkom govoru, tako i u formiranju struktura. Ostaje vjera da je primitivni govor etiketiranja ustaša i četnika konačno stvar zaborava, mada treba pričekati i vidjeti u što će se izabrana vlast pretvoriti.
Tijekom godina prosvjeda u Srbiji, smjena je bila očekivana. Međutim, zanimljiva je jedna usporedba. Dok su studenti u Hrvatskoj često vođeni i huškani da kao manjina organiziraju komunističke derneke, srbijanski su studenti ipak bili usmjereni prema državotvornim problemima. Pokazali su posve drugačije lice – temperatura nezadovoljstva prema vlasti bila je podjednaka kao drugdje u Europi, ali tamo nijedan izlog nije razbijen.
Status-kvo u Hrvatskoj: Odjekuje li eho promjena s istoka?
Nama Hrvatima ostaje da se ozbiljno zapitamo nad svojom sudbinom. Nalazimo se pod puno težom i suptilnijom okupacijom gdje se do sada nije profilirala jasna politička ili svenarodna skupina, iako je nezadovoljstvo globalističkim okovima golemo. Nemoguće je da ova događanja u susjedstvu neće utjecati i na naše političke prilike.
Srbiji je znatno lakše profilirati političko vodstvo jer nisu zarobljeni u Europskoj uniji poput Hrvatske. Naša domovina trenutno nema politički manevar ni mogućnost upravljanja vlastitom sudbinom – i tako će biti sve dok ne izađemo iz ove sulude eurointegracije ili se u ovom jadnom stanju nekako sami ne pomaknemo. Za sada se u Hrvatskoj osjeća samo zaglušujuća buka status-kvo ozračja i nema znakova ozbiljnijih promjena.
No, dok politička scena u glavnom gradu miruje, stvarna opasnost i prva linija obrane našeg suvereniteta trenutno se odigravaju na našoj obali. To je postalo kristalno jasno upravo ovih dana.
Prosvjed na Zrinjevu: Promašena oštrica i hibridna agresija na Dalmaciju
Skup hrvatskih poduzetnika, iznajmljivača i ugostitelja na Zrinjevcu pokazao je opravdano nezadovoljstvo, ali i organizacijske propuste. Osobno sam bio iznenađen kako je „promašen“ Trg bana Jelačića. Ako se mjesecima ranije znalo za maraton, sve se moglo uskladiti. Ovako, stotinu metara dalje, pod krošnjama i na kiši, prosvjed je podosta izgubio na smislu i oštrini poruke.
Osobno podržavam ovaj bunt, uz napomenu da je sve ispalo mlako jer organizatori nisu imali kvalitetan stožer. Stožer koji bi detaljno razradio zamršene namjere ezoterijskih globalista i okupatora Hrvatske, koji su se očito namjerili oteti Hrvatima kompletan Jadran s otocima. Radi se o hibridnoj agresiji na jedini preostali vrijedni resurs – teritorij drevne Dalmacije i obale.
Uz kišovit dan i loše vrijeme, žalosno je da niti jedan govornik nije istaknuo širi problem i stvarne namjere okupatora. Osim donošenja zakona koji bi preko noći izbrisali desetke tisuća obiteljskih iznajmljivača, u pozadini se valja još gori scenarij.
Betonizacija i zamjena stanovništva: Posljednja linija obrane Jadrana
Uz gradnju mega-hotela i bjesomučnu betonizaciju obale i otoka, planira se dovođenje desetaka tisuća radnika iz Afrike i Azije koji bi tu radili umjesto Hrvata. To je čista i očita zamjena stanovništva koju bi ovakva turistička orijentacija drastično ubrzala.
Zato je važno naglasiti: ovo je posljednja linija obrane opstojnosti države i naroda! Lokalne zajednice moraju se hitno organizirati. Niti jedno mjesto niti grad od sutra ne smije dozvoliti gradnju ijednog novog “lego-betonskog” hotelskog objekta na svom području, bez obzira na floskule Vlade o strateškom značaju ili Nacionalnom planu oporavka i otpornosti.
Problem je ozbiljan i vremena za djelovanje je malo. Vlada će sada pristupiti metodi “kuhane žabe”, ali privatnici, ugostitelji, iznajmljivači i sav narod ne smiju nasjedati na prividna popuštanja. Potreban je hitan neposluh i organizacija. Strani investitori i fondovi već su odvojili preko milijardu eura za prvi, pokusni val devastacije priobalja i otoka.
Upozoravajuće je i ono što slijedi nakon toga. Radna snaga iz Afrike i Azije u turističkom sektoru biva trajno usidrena, što u malim sredinama vodi do izravne promjene demografske slike. Već sada svjedočimo opasnom trendu gdje manje kvalitetni iznajmljivači svoje apartmane iznajmljuju stranim radnicima. Ako globalisti uspiju u svom naumu, to će postati sudbina većine. Vlasnici nekada ponajboljih apartmana bit će primorani služiti stranim okupatorima, dajući im svoje nekretnine za smještaj jeftine radne snage.
Ta zarada djeluje kao mamac na koji će mnogi pokleknuti. No, to je samo završni čin sveopće kolonizacije Hrvatske. Jadran je, zajedno s Dalmacijom i obalom od Istre do Cavtata, najvrijedniji i posljednji gospodarski resurs koji nam je preostao. Vrijeme je da ga obranimo.
Smiljan Strihić
