By Jedan ministar kaže da nikada nije vidio beskućnika, a premijer Plenković svakodnevno ponavlja kako su mirovine rekordne i kako umirovljenici nikada nisu živjeli bolje. Pitam se, vjerojatno ne samo ja, gdje uopće žive ljudi poput Plenkovića i ministara. Možda jedino u nekoj Hrvatskoj iz Vladinih prezentacija u kojima sve pršti od velebnih uspjeha, jer stvarna Hrvatska nažalost izgleda potpuno drukčije!
U Splitu, gradu kojim upravlja HDZ, trenutno je evidentirana 81 osoba u statusu beskućnika, još je poraznije što se povećava broj umirovljenika koji više ne mogu plaćati podstanarstvo. Dnevni list Slobodna Dalmacija navodi kako je samo od početka ove godine pomoć zatražilo 15 novih umirovljenika koji nikada prije nisu bili u sustavu socijalne skrbi. Neki od njih su već pred deložacijom i pitanje je dana kada bi mogli završiti na ulici.
Paradoks je u tome što se ne radi o ljudima koji nikada nisu radili već o ljudima koji su cijeli život živjeli potpuno normalno i izvan sustava socijalne skrbi. To su ljudi koji su radili, plaćali doprinose, stvarali ovu državu i vjerovali da će u starosti imati barem krov nad glavom. Zar nakon svega što se umirovljenicima godinama radi više ikoga treba čuditi što u stvarnoj Hrvatskoj gotovo svaki drugi suicid počine osobe starije životne dobi, dakle oni umirovljenici za koje Plenković kaže da im nikada nije bilo bolje.
Svaki dan slušamo istu „pjesmu“ od predsjednika Vlade koji je već toliko puta ponovio kako su mirovine „nikad veće“, kako će do kraja mandata biti još veće, da je nažalost nekim umirovljenicima koji dovoljno dobro ne razumiju posljedice inflacije teško posumnjati u navedeno! Naravno da su veće, ali nažalost samo nominalno, jer sve je danas nominalno veće počevši od plaća i mirovina pa sve do računa, stanarina, hrane i režija. Pitanje već odavno nije koliko nešto piše na papiru, nego koliko i kako čovjek za taj novac može stvarno živjeti.
Službeni podaci DZS o stanju u Hrvatskoj govore i više nego dovoljno jer se cca 40% osoba starijih od 65 godina nalazi u riziku od siromaštva, uz čak dvije trećine samaca također. Još poraznije djeluje podatak po kojem je cca 20% građana u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a posebno bi Vladu trebala zabrinuti činjenica da je čak svako šesto dijete u riziku od siromaštva. Zna li Plenković i njegovi ministri koliko djece je uskraćeno za barem jedan topli obrok dnevno, zna li Plenković koliko djece gladno dolazi i odlazi iz škole?
Zbog svega čemu svakodnevno svjedočimo BUZ smatra da se Vlada treba manje baviti medijskim konferencijama koje im služe za samohvalu, a puno više slušati ljude, posebno one koji pred kraj života strahuju od moguće gladi, bolesti ili deložacije. Nije problem što Vlada govori o rekordnim mirovinama, problem je što sve više ljudi sa tim „rekordnim“ mirovinama ne zna hoće li sutra uopće imati topli obrok ili gdje živjeti!
Ako postoji Hrvatska u kojoj se, prema Plenkoviću, nikada nije živjelo bolje, onda je krajnje vrijeme da nam netko pokaže gdje je ta Hrvatska. Umirovljenici bi rado živjeli u njoj!
U Zagrebu, 25. 10. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
