By Hrvatska je 2019. mijenjala propise o prekograničnom prometu otpada i, između ostaloga, ukinula obvezu da se inspekciji zaštite okoliša tri radna dana unaprijed dostavljaju podaci o svakoj pojedinačnoj pošiljci otpada sa Zelene liste. Promjene su obrazlagane usklađivanjem s propisima Europske unije i upravo je to dio priče koji mene najviše zabrinjava.
U Europsku uniju ušli smo gotovo na koljenima, bježeći glavom bez obzira od tada toliko omražene „regije“, jer nas je podsjećala na rat, nestabilnost i guranje Hrvatske u krilo neke nove Jugoslavije. Moćne europske države, s druge strane, itekako znaju štititi svoje interese i imaju puno veću političku i ekonomsku snagu kada se donose pravila koja poslije vrijede za sve.
Hrvatska ima nešto što mnoge bogatije i industrijski razvijenije europske zemlje odavno nemaju u istoj mjeri: prostor, prirodu, vodu, šume, plodnu zemlju i relativno očuvan okoliš. To je naše bogatstvo.
Svijet ide prema globalnim krizama u svakom smislu, posebno kada govorimo o prirodnim resursima i životu na Zemlji. Dok drugi čuvaju ono što imaju, mi svoje uništavamo kako bismo bili poslušni, a netko u pozadini na tome dobro zarađuje.
Ponosan narod, koji se za svoju državu borio stoljećima, danas je postao poslušni sluga takozvane zelene agende koja pod krinkom zajedničkog dobra sve više potire nacionalni interes i promovira globalno onda kada to odgovara najmoćnijima. Oni pritom itekako znaju voditi računa o sebi, svojim interesima, svom gospodarstvu i svojim građanima.
Marina Logarušić, predsjednica
Hrvatske stranke prava Izvor fotografije : HSP.
