By U sadašnjoj agresivnoj velikosrpskoj propagandnoj ofenzivi na Hrvatsku, jer se ne radi o pojedinačnim slučajevima optuženih hrvatskih pilota i generala, nego o političkom napadu na hrvatsku državu treba podsjetiti na riječi predsjednika Tuđmana iz 1995. godine. One upozoravaju na ono što se danas događa pod vlašću Andreja Plenkovića i njegovog HDZ-a, bolje rečeno desnog krila bivšeg Saveza komunista Jugoslavije u velikosrpskoj koaliciji s čel(t)nikom Miloradom Pupovcem. Ovo je upozorenje koje je predsjednik Tuđman nakon povratka iz inozemstva izgovorio 1995. godine u zagrebačkoj zračnoj luci: „Ne ćemo dopustiti ostatcima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanja kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Ne ćemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Ne ćemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima …
Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…”
Nažalost sadašnja velikosrpska propagandna ofenziva da se sve ono na što je tada predsjednik Tuđman upozoravao događa nakon 27 godina pred našim očima, a glavni krivac za to je članstvo HDZ-a koje je dopustilo da predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković kao “ostatak jugokomunističkog sustava, jugosrpskog, stanja kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije” sve to dovodi u pitanje. Naravno radi se o najavi optužnica iz Beograda i političkoj reakciji hrvatske države koju u ovom slučaju predstavljaju dva dezertera iz Domovinskog rata, predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, s time što se ovaj posljednji ponaša autokratski, ako ne i diktatorski kao gubernator Europske unije u stilu “mogu što hoću” i “promijenit ću prvo HDZ a zatim Hrvatsku”.
U takvim okolnostima jedini pravi državnički potez bilo Zorana Milanovića a još više Andreja Plenkovića bio bi da bez zadrške stave do znanja četničkoj garnituri u Beogradu da je ona bila poražena u velikosrpskoj fašističkoj agresiji na Hrvatsku i da Beograd nije taj koji će diktirati odnose sa Zagrebom. To znači da Zagreb, ne uvijeno kao što je to učinio Zoran Milanović, nego jasno i nedvosmisleno kaže Srbiji kako će, ukoliko ne prihvati status gubitnika u fašističkoj agresiji na Hrvatsku i sve ono što iz toga slijedi (nestali, ratna šteta, koncentracijski logori u Srbiji, pitanje granice, arhivska građa itd.) blokirati pristup susjedne države Europskoj uniji.Ako Beograd diže galamu zbog nekoliko djece navodno nastradale u Bosni i Hercegovini, onda hrvatski političari moraju zagrmiti Beogradu da je 402 hrvatske djece nastradale u fašističkoj velikosrpskoj agresiji a da za to dosad nitko nije odgovarao. Međutim kako ni Zoran Milanović ni Andrej Plenković nisu hrvatski političari, nego zahvaljujući nepoštenom izbornom zakonu samo političari u Hrvatskoj, onda to oni uopće ne spominju. To ne spominju, pored niza drugih stvari u kojima je Beograd odgovoran zato jer su oni “ostatci jugokomunističkog sustava i jugosrpskog stanja”
Jugokomunistički sustav, a posebice jugosrpsko stanje najbolje se ogleda u djelovanju čel(t)nika velikosrpske “pete kolone” Milorada Pupovca. Ako on kao zastupnik u Hrvatskome saboru u povodu optužnica iz Srbije kaže “glavna poruka je da Hrvatska i Srbija umjesto političkog sporenja trebaju stati na put prava i pravednosti. Na osnovi tog puta doći do onog što politika treba donijeti, a to je mir i izmirenje između dvije države, jer je to uzajamni interes”. Po tko zna koji put Milorad Pupovac krši prisegu što ju je dao kao zastupnik u Hrvatskome saboru jer govori da dvije države moraju stati “na put prava i pravednosti” čime se zalaže za proglašenje Domovinskog rata “građanskim ratom”, jer se pravo i pravednost u ovom slučaju mogu ostvariti jedino priznanjem Srbije da je bila agresor na Hrvatsku, što je ustvrdio i Međunarodni sud pravde u Haagu.
Takvim ponašanjem Milorad Pupovac po tko zna koji put demonstrira da se ne drži Ustava i zakona i da ne poštuje pravni poredak te da se ne zauzima za svekoliki napredak Republike Hrvatske. Pitanje političke i moralne podobnosti Milorada Pupovca koji je na određeni način umiješan u strašno ubojstvo pakračkog humanitarca dr. Ivana Šretera da uopće bude zastupnik u Hrvatskome saboru dosad nitko nije pokrenuo, iako u njegovom djelovanju ima elemenata za pokretanje kaznenog progona. Što je još upitnije Milorad Pupovac koji zastupa samo 12 posto od ukupne srpske manjine u Hrvatskoj ima privilegiran položaj u informativnim emisijama Hrvatske televizije koju je bolje zvati “Yutel”, jer najvažniji javni medijski servis uopće na dovodi na ekran bilo koga iz najvećeg dijela srpske nacionalne manjine lojalne hrvatskoj državi.
Na određeni način može se postaviti i pitanje političke odgovornosti predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koja je sa stajališta zaštite državnih i nacionalnih interesa i te kako upitna, ne samo zbog reagiranja u ovom slučaju na agresivnu propagandnu kampanju iz Srbije. Treba podsjetiti na niz izjava ali i postupaka Andreja Plenkovića koje su mogle biti povod za postavljanje povjerenja njemu i njegovoj Vladi u Hrvatskome saboru. Jedan takav eklatantan događaj zbio se prije nekoliko godina na domjenku SNV-a povodom pravoslavnog Božića. Vladimir Božović, poseban izaslanik srbijanskog predsjednika priprijetio je “da će Srbija svim raspoloživim sredstvima zaštititi” te njihove Srbe ako budu ugroženi. Andrej Plenkovič je mirno odslušao tu prijetnju i čak je izjavio da tuđe izjave ne komentia (?!), iako je kao premijer morao demonstrativno napustiti.domjenak SNV-a. O toj skandaloznoj prijetećoj izjavi ne amo da nije bilo komentara u Hrvatskome saboru, nego je ni vodeći mediji nisu komentirali.
Tako je i u ovom slučaju hrvatskih pilota i generala premijer Plenkovioć zauzeo pomirbeno stajalište, što je sve u skladu s njegovom sluganskom brisdelskom politikom amnestiranja Srbije i povlađivanja njegovom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu. Andrej Plenković kaže: “Smatramo da je čitava ova optužnica politički montirana optužnica i tako je gledamo. Srbija se treba suočiti sa svojom prošlošću, s učincima velikosrpske agresije Miloševićevog režima na Hrvatsku. Hrvatska je bila žrtva agresije, Domovinski rat imao je oslobodilački karakter i naši branitelji, naši piloti bit će pod posebnom skrbi hrvatske države u ovom kontekstu i naći ćemo odgovarajuće način kako da reagiramo na cijelu ovu situaciju”, Kad se analizira samo ova izjava onda je uočljivo više činjenica. Prije svega Anbdrej Plenković je dosad pažljivo izbjegavao da spomene “velikosrpsku agresiju” na Hrvatsku. Pa čak i sad tu odrednicu vezuje za Slobodana Miloševića, a izbjegava je kad je u pitanju Aleksandar Vučić. Kao predsjednik Vlade on nema što “smatrati” nego treba državnički djelovati, ali on to ne čini, jer to svodi samo na pravnu i političku zaštitu pilota a ne hrvatske države u kojoj je predsjednik Vlade. Na kraju on još nema i tek treba naći “način kako da reagiramo na cijelu ovu situaciju”. Jadna je Hrvatska s ovakvim premijerom kao čelnikom “stranke opasnih namjera” u što se pretvorio nekadašnji Tuđmanov HDZ. U svakom slučaju ovakvo Plenkovićevo kalkulantsko i politikantsko reagiranje na besprizornu “velikosrpsku agresiju” drugim sredstvima na Hrvatsku bila bi u svakoj uredno organiziranoj parlamentarnoj demokraciji povod da se postavi niz zahtjeva za opoziv takvog izdajničkog premijera i njegove Vlade. To se naravno u Hrvatskoj ne će dogoditi, jer je vode političari lijevog i desnog krila bivšeg Saveza komunista Jugoslavije.
Vjekoslav Krsnik
