By Dok traje kampanja za izbor novog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO), javnost bi trebala postaviti pitanje, bira li se osoba koja će reformirati hrvatski sport ili samo novi upravitelj postojećeg sustava koji u mnogočemu postoji radi sebe umjesto radi sporta.
Koliko je samo puta proteklih godina javnost bila doslovno bombardirana vijestima poput one da je Hrvatska mala zemlja koja sa mizernim sportskim proračunom ostvaruje nevjerojatne rezultate. Najgore od svega je što javnost uglavnom vjeruje u navedeno mada se radi o notornog dezinformaciji. Niti hrvatski sport pati od nedostatka novaca, niti smo mi u odnosu na broj stanovnika ikakav sportski fenomen, ali jesmo fenomen kada je riječ o neodgovornosti prilikom upravljanja odnosno trošenja javnog novca namijenjenog sportu.
Prema dostupnim podacima HOO u 2026. godini raspolaže sa cca 64 milijuna eura, i istodobno zapošljava više od 80 osoba, što je gledajući broj zaposlenih višestruko više od pravih sportskih velesila koje imaju višestruko veći broj sportaša, klubova i olimpijskih medalja. Samo iz prethodno navedenog je jasno da problem hrvatskog sporta nije u financijama nego u organizaciji sustava, i to počevši od klubova pa do sportskih saveza.
Građani kroz državni i lokalne proračune izdvajaju značajna sredstva za sport, i upravo zato javnost ima pravo znati gdje i kako završava njihov novac. Nije rijetkost da novac umjesto kod sportaša, trenera, djece i sportskih klubova u sve većim iznosima završava u sve bujnijoj administraciji uz troškove koje je veoma često teško povezati sa interesima sporta.
Upravo radi nepostojanja ozbiljnog i dugoročnog razvojnog plana za sport najveći uspjesi nemaju veze sa sportskom birokracijom na svim razinama već u prvom redu sa talentom, upornosti sportaša uz podršku obitelji i trenera. Svaki euro koji nepotrebno završi ili ostane u administraciji je euro manje za razvoj sporta, na koncu i budućih olimpijaca. Radi svega navedenog pred novim predsjednikom HOO-a ne smiju stajati samo protokolarni zadaci, već u prvom redu ozbiljne reforme kao nužnost za ozdravljenje hrvatskog sporta.
Potrebno je prije izborne skupštine HOO javno odgovoriti i na pitanje jesu li svi članovi skupštine HOO-a iz sportskih saveza i udruga izabrani u skladu sa zakonom i statutima, odnosno imaju li puni legitimitet odlučivati o budućnosti hrvatskog sporta.
Isto tako svaki od kandidata prije izbora treba javno i jasno kazati hoće li nakon izbora provesti potpunu reviziju organizacijske strukture HOO-a, utvrditi stvarne potrebe, te značajno smanjiti administraciju kako bi se sredstva preusmjerila onima zbog kojih HOO i postoji, dakle sportašima i sportu. Uz navedeno svaki kandidat treba jasno kazati da će uspostaviti sustav potpune transparentnosti u kojem će javnost u svakom trenutku moći vidjeti kako se troši doslovno svaki euro javnog novca.
Ako se nakon izbora promijeni samo predsjednik, a sve drugo ostane isto, hrvatski sport propustiti će još jednu priliku za nužne promjene. Sportaši ne traže nove slogane niti žele slušati stare izgovore. Potreban im je učinkovit, racionalan i pošten sustav koji će novac usmjeravati na sportske terene, dvorane i na igrališta umjesto u sve brojniju administraciju.
Hrvatski sport ne treba novu administraciju, treba novi model upravljanja na svim razinama.
U Zagrebu, 24. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
