Geneza hrvatskih glavobolja…

Svjedoci smo brojnih naših hrvatskih glavobolja u prenesenom smislu. Ali ipak realnom. To traje već ne godinama i desetljećima nego stoljećima. Stoga to sve treba valjano razjasniti ali i objasniti. I ponuditi rješenja. Rješenja za odmah! Za odmah! Ali to nisu instant-rješenja nego vrlo učinkovita i trajna. Samo ih se treba pridržavati i prakticirati. Pa hajdemo onda dati presjek toga problema i njegovoga anuliranja.

Izvor zla (hrvatskih trauma)

Izvor zla je u velikosrpstvu koje se često mimikrizira formom jugoslavenstva odn. aktualnoga ‘balkanstva’. Velikosrpstvo je tamo gdje njegovim protagonistima odgovara otvoreno a negdje kamuflirano nekim floskulama-ispraznicama zaodjenutih jugofilstvom i ‘balkan-patriotizmom’. Osim službene (prikrivene) srbijanske politike njoj se pridružuje i “probosanska” u režiji ‘sarajevske’ čaršije. Uz asistenciju EU te njezinih “prijestolnica” Bruxellesa (glavne) te Pariza, Berlina, Rima ali i van nje poput Moskve, Ankare, Londona pa i Vashingtona. Srbija je mogućnost da bude “Pijemont” buduće Jugoslavije zloupotrijebila jer je umjesto pridjeva ‘jugoslavenski’ stavila ‘srpski’. To jedan Pijemont na Apeninskom poluotoku nije učinio ali ni Pruska u germanskom svijetu. I upravo zbog toga su Apeninski poluotok i nekadašnje germanske “njemačke” pokrajine-države do danas ujedinjeni a JI Europe (bivša Jugoslavija) rasturena. Nakon Kosova ima još kandidata da nastave taj proces rasturanja poput Autonomne Pokrajine Vojvodina i bivšeg Novopazarskog sandžaka s Preševskom dolinom u Srbiji, zapadnih i SZ predjela aktualne Sjeverne Makedonije te Herceg-Bosne i Sjevero-Istočne BiH pod ingerencijom Banja Luke u Bosni i Hercegovini. Moguće i Boka s Ulcinjskim primorjem u Crnoj Gori. No i drugim državama uokolo bivše SFRJ i šire prijeti takav scenarij. Ako ćemo govoriti po istini. Srbija je još u 19 stoljeću imala razrađenu strategiju za razliku od ostalih i na tome je zdušno radila. Velikosrpskim virusom po ‘Načertanijem’ su zahvaćane tj. ‘zaražene’ Crna Gora, Vojvodina (južna Ugarska i SI Hrvatske), Vardarska Makedonija i Južno Pomoravlje (“uže” Osmansko Carstvo) te “uža Hrvatska”. Negdje se išlo na direktno srpstvo a u hrvatskim zemljama te zapadnijoj Unutrašnjoj Austriji se talambasalo idejom jugoslavenstva. Mnogi Hrvati, osobito tadašnja inteligencija (najistaknutiji J.J. Strosmayer, Franjo Rački) su bili za jugoslavenstvo. Ne suprotstavljeno hrvatstvu ali su se Srbi-Srbijanci pobrinuli zajedno s Bečom i Londonom pa i Moskvom da ispadne suprotno. Nažalost, hrvatske pametne glave nisu se tome nadale. I dobrano prevarile. A tijekom godina, desetljeća pa i stoljeća mnogi se povedoše za njima. I omogućiše sva zla koja snađoše Hrvate u tom razdoblju do danas. Te “apologije” jugoslavenstva te ono “naše ovo i naše ono” postaše “cvjetovi zla” za Hrvate.

U te “cvjetove” zla spadaju i strahote zabluda glede Muslimana i Bošnjaka poput zabluda o tzv. cvijeću hrvatskoga naroda. Vezivanje hrvatskih s polumjesec-zvijezda zastavama te potonjima ‘ljiljanskim’. Kao i ovim suludim navijanjem za reprezentaciju zemlje u kojoj “hrvatsko cvijeće” Hrvatima bira hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Sve su to “otrovne ljekovitosti” u  nacionalnom i društvenom životu hrvatskoga naroda poput izdaje, odnarođenja, nepravde, poraza, ratova, zvjerstav, zločina i kazni koji kao strahote zabluda bespuća povijesnih zbiljnosti udarahu Hrvate. Brojna zla “pohodiše” zbog svih tih zabluda Hrvate i jedva se oni “izvukoše”. I danas a osobito podupiratelji ljevice u Hrvatskoj ali i HDZ-a ustrajno pušu u isti rog. Strašno je ići na popravni iz satova povijesti!

Kao u filmu imena ‘Zlo iz komšiluka’

Beograd je izvor zla za Hrvate ali i provodnik istoga. Svojatanja razna pa kada ne ide srbizacijom onda jugoslavenizacijom pa do one u stihovima ‘srce balkansko i more jadransko’. Uz potporu podmićivanja novinara u Hrvatskoj za (veliko)srpsku stvar. Mito spram hrvatske inteligencije. Propaganda. Kolonizacija hrvatskih zemalja nehrvatskim elementom. I tom zlogukom politikom ‘Srbi’ počeše “gospodovati” Hrvatima. Hrvati postaše inferiorni u vlastitoj zemlji. Tuđin i dušmanin nametaše svoju volju uz ekonomsku eksploataciju od strane onih koji neće da se hrvatskim imenom zovu lažno se predstavljajući braćom. Prvo kao “braća Srbi” pa onda, jedan narod triju plemena u Prvoj Jugoslaviji, “bratstvo i jedinstvo” u Drugoj (DFJ/FNRJ/SFRJ) sve do ‘mi Balkanci’, svi smo mi Balkanci i sl. Mnoge ‘manjine’ u Hrvatskoj koje imaju ‘jugoslavenski’ balkanski naslon podupiru ljevicu u Hrvatskoj i zapravo drže ‘štafetu’ u njoj a Hrvati ‘jugonostalgičari’ im se odužuju “uslugama” protiv ‘suverenističkih’ Hrvata. Ljevica u Hrvatskoj uživa ‘vaditi mast’ hrvatskim nacionalistima. I uvijek ističući ‘i mi smo Hrvati’ i mi (kao) volimo Hrvatsku, pa mi smo rođeni u Hrvatskoj i sl. a zapravo sve rade da joj naude jer Beograd i Sarajevo su glavni njihovi gradovi pa i Bruxelles čak i Rim. Ali to je ta ‘stara balkanska igra koju me mama naučila’ jedno misli, drugo govori a treće radi. Uvijek ‘kako vjetar puše’ ali za isti vlastiti račun. Na račun domoljubivih Hrvata. Tjeraj Hrvatsku u EU da lakše dođeš do treće (četvrte zapravo) Jugoslavije. Govori da kada Hrvatska uđe u EU onda će “pobjeći” s Balkana a zapravo baš nakon ulaska u EU otvaraj vrata širom ‘Balkanu u Hrvatskoj’. Hrvatsko domoljublje proglašavaj ‘fašizmom’ a protuustavno jugoobnoviteljstvo i balkan-integrativizam  propagiraj nekažnjeno. Ali zato postoji odgovor. A odgovor je opisan u sljedećem članku. Bez mržnje. Uz primjenu ‘mletačke’ škole umješnosti i znanja i dr.

Hrvati tj. domoljubno nastrojeni trebaju biti još politički aktivniji od ljevice u Hrvata i “matičnih” zemalja manjina u Hrvatskoj (poglavito balkanskih).

 Umreženost, hodanje ulicama, okupljanja pred zgradama državnih institucija (od najnižih do najviših), predavanja, izložbe, građanski (pro)hrvatski aktivizam, držanje strane jedni drugima, podupiranje međusobno (pro)hrvatskih snaga i ljudi, što češće pjevanje domoljubnih hrvatskih pjesama, čistoća hrvatskog jezika, zabacivanje balkanskih pjesama poput “cajki”, otklanjanje identificiranje s pojmom ‘Balkan i Balkanci’, što rjeđe isticanje regionalnih razlika (podjela) kod Hrvata u hrvatskim povijesnim zemljama za razliku odnosa spram ‘komšija’ i onoga što oni smatraju “svojim”. Vojvodina, Sandžak i Preševska dolina kao primjer. Kako oni nama zlo mi njima isto tako i još povrh toga. Usvajati nam je “komšijskih metoda” pa ih onda i na njima primjenjivati. Pa da vidimo ‘kom će opanci a kom obojci’. Uz geslo ‘dok je Hrvat uz Hrvata, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Mostar, Livno, Tavankut i dr. mogu mirno spati’.

U privatnom i profesionalnom životu prednost davati Hrvatima, poglavito domoljubima pa i nacionalistima. S emocionalnom distancom spram onih kojima ono hrvatsko nije ‘na srcu’. Kako su u ‘deželi’ radili u vrijeme bivše SFRJ tako sada i mi. Uvijek gledati vlastitu nam hrvatsku korist. Kako već prilike daju. Ah ta stara ‘venecijanska škola’ iliti ‘bizantinska diplomatičnost’. Jer Balkan se pobjeđuje Balkanom. Uz Božju pomoć.

Primjeri

Primjer su nam Albanci i Kosovari. Predsjednica općine Bujanovac gđa Sinani je izjavila da je Preševska dolina (jug “centralne” Srbije) dio albanskog svijeta. Tamo aktivisti ‘SNS’ Aleksandra Vučića ne dolaze. Nema tamo posjeta ‘zvaničnika’ iz Beograda. Nema tamo parola ‘Srbija pobeđuje’ jer tamo ‘Srbija ne stanuje’. Nema tamo nošenja šajkača, pjevanja četničkih pjesama, nema murala ratnim zločincima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, nema pjevanja o ‘Kosovu i boju kosovskom’, nema spomena o ‘majci devetero braće Jugovića’, nema ‘srbovanja’ a pogotovo ne (veliko)srbovanja. Preševska dolina je već napola Republika Kosovo. Samo albanske zastave. I kosovarske. Nema tamo ‘Kosovo i Metohija’ niti “jug Srbije” već samo Kosovo i samo Preševska dolina pod egidom ‘albanski’ svijet ali ne i onaj ‘srpski’. Nema tamo straha od ‘Memoranduma 2 SANU’, nema tamo “srpski svet” pa opet “srpski” ovo ili ono nego ‘albanski svijet’ pa Republika Kosovo pa opet ‘albanski pa Kosovo’ i tako ukrug. E to je primjer i nama Hrvatima. Tamo gdje piše ‘albanski’ samo čitajmo ‘hrvatski’ a gdje stoji Kosovo tamo čitaj Herceg-Bosna primjerice. Može i Turska Hrvatska, Zaljev hrvatskih svetaca, Bačka Hrvatska (bajski Trokut i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom) uz ono Hrvatska i Herceg-Bosna, naravno! I ne zaboravimo poštenje, otpornost na mito i korupciju. S odbacivanjem svakoga oblika bezboštva i bogoboraštva (borba protiv vjernika i Božjih svetinja). Uz pojačanu demografsku obnovu u Hrvata ‘svih i svuda za brda onih i mora te oceana tih’. Primjer nam je većinski hrvatski kanton Županija Zapadnohercegovačka, jedina veća hrvatska upravna jedinica s pozitivnim prirodnim priraštajem. I tako u nove hrvatske pobjede!

P.S. Zašto ‘blokaderi’ iz “komšiluka'” ne bi obnovili ‘Užičku Republiku’ jer bi ta država bila omiljena destinacija naseljavanja ljevičara iz svih republika i pokrajina bivše SFRJ. Dobro za ljevičare a korisno i za ostale. Ako su se neki drznuli tući nas našom dubrovačkom književnošću, baštinom i poviješću onda i mi njih i njihove ‘Užičkom Republikom’, Banatskom Republikom (kratkotrajna s kraja 1918.), vojvođanskom odvojenošću od ‘srbijanskog svijeta’, bugarskim ‘zapadnim krajevima’ (bivši kotarevi Vranje i Pirot), ‘Raškom’ kao ‘Hrvaškom’ tj. Hrvatskom, Crvenom Hrvatskom (Duklja), Preševskom dolinom (općine Preševo, Bujanovac i Medveđa) kao dijelom ‘albanskog svijeta’ i sl.

Pa što Bog da i sreća junačka!

Za Pravo i Dom Spremni!

A onda i ‘Za dom spremni’!

Bez straha! Protiv straha!

Savršena ljubav izgoni strah (Evanđelje, Novi Zavjet u Bibliji)

Josip Žgela