By Neki od hrvatskih nogometnih stadiona, dakle ne svi, već godinama podsjećaju na primitivna borilišta iz mračnih vremena, a scene s nedavne utakmice u Varaždinu ponovno su izbacile sav jad, bijedu i apsurd domaćeg nogometa. Dok su gostujući navijači iz Splita, umjesto sportskog bodrenja, priredili novi piromanski šou i umalo zapalili cijelu tribinu, sigurnosni sustav još se jednom prokazao kao potpuna i jadna farsa. Nevjerojatno je da na ulazima stadiona zaštitari pedantno pretresaju obične gledatelje i žene, oduzimajući im čak i upaljače, dok u kaveze za goste bez ikakvih problema ulaze kilogrami pirotehnike, dimnih bombi i razornih topovskih udara. Takve slike najčešće gledamo na stadionima kad igraju najbolje hrvatske ekipe, odnosno kad su u pitanju rzv. derbiji kola. Sve se to odvija pred očima stotina policijskih specijalaca i pod budnim okom kamera, a rezultat je uvijek isti – nikome ništa. Razne skupine mogu prekidati susrete kada god požele i nekažnjeno urlati uvrjede kome god hoće, pa i ljudima poput Zlatka Dalića koji je ovoj zemlji donio toliko ponosa. Istodobno, naši heroji vatrogasci, umjesto da gase stvarne požare diljem obale i Jadrana, moraju dežurati na tribinama i riskirati živote zbog šačice neodgovornih piromana.
Posebna i najgora farsa u cijeloj priči jest takozvana personalizacija ulaznica. Taj sustav, koji na papiru djeluje savršeno, u praksi potpuno zakazuje. Kada na gostujuću tribinu u stampedu stigne više od tisuću navijača, ustrašeni redari pod pritiskom mase nemaju ni hrabrosti ni vremena fizički uspoređivati imena s QR kodova s osobnim iskaznicama. Sve se svodi na puko, slijepo skeniranje papira. Istodobno, organizirane skupine vješto zaobilaze pravila: huligani sa zabranama kupuju ulaznice preko “čistih” posrednika, prijatelja i rodbine bez dosjea. Onog trenutka kada kroče na tribinu, nitko ne sjedi na svom numeriranom mjestu, a izgrednici se navlačenjem kapuljača i šalova pretvaraju u bezličnu crnu masu. Policijske kamere visoke rezolucije tada postaju beskorisne jer snimaju zamaskirane fantome koje je nemoguće povezati s imenom u bazi kupljenih ulaznica. Sustav personalizacije tako služi tek kao birokratski ukras, a ne kao alat za uvođenje reda.
Sami kavezi na stadionima poput onih u Varaždinu ili na Rujevici u Rijeci, koji doslovno izgledaju kao nastambe za zvijeri, nisu nikakvo rješenje već sramotni spomenik kapitulacije pravne države. Razvijene europske države ograde su srušile još nakon tragedije na Hillsboroughu 1989., shvativši da su kavezi smrtonosna sigurnosna zamka koja u ljudima budi životinjsku agresiju. Gostujući navijači moraju imati dostojanstvena i humana mjesta. jer su za njih uredno platili ulaznicu. No, sigurnosni se sustav ne gradi rešetkama, nego beskompromisnim provođenjem zakona. Korijen ovog karcinoma hrvatskog sporta leži u samim klubovima koji šutke podmiruju kazne i izravno financiraju putovanja navijačkih skupina, ali ponajviše u Hrvatskom nogometnom savezu (HNS). HNS se već desetljećima ponaša kao pasivni poreznik i obični sakupljač novca koji zapravo profitira od huliganizma kroz unosan sustav novčanih kazni. Umjesto da Savez konačno posegne za drastičnim sportskim sankcijama, poput izbacivanja klubova u niže lige, dugotrajnog igranja pred praznim tribinama ili izravnog oduzimanja bodova onima koji ne žele kontrolirati svoje pristaše, oni problem namjerno guraju u margine, u zaborav, dok im se blagajna puni krvlju i znojem pravih ljubitelja nogometa.
Vrijeme je da se u hrvatski nogomet pod hitno uvede red po uzoru na engleski model Margaret Thatcher. Tamo nema kaveza jer se provodi zakon, a ne predstava za javnost. Kazne za bacanje petardi, ugrožavanje tuđih života i utrčavanje na teren moraju postati drakonske, s ekspresnim odlascima u zatvor. Hrvatska mora uvesti suvremenu biometriju i prepoznavanje lica na ulazima, te propisati rigorozne kazne za one koji svoje personalizirane karte ustupaju drugima. Tek kada država i HNS prestanu tetošiti izgrednike i primijene stvarnu represiju prema pojedincima, a ne prema klupskim blagajnama, obitelji će se vratiti na tribine, vatrogasci na svoja stvarna radna mjesta, a sramotni kavezi jednom zauvijek otići u ropotarnicu povijesti.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
