By Na što nas asocira pojam Herceg-Bosna? Hrvatske domoljube Herceg-Bosna asocira na većinske hrvatske prostore u BiH ali još više na opstojnost i bivstvovanje hrvatskoga konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda u BiH i to cjelokupnoj BiH a ne samo u Federaciji BiH. Štoviše, povratka Hrvata prognanih i izbjeglih sa svojih ognjišta i iz svojih svetišta. Povratak Hrvata u Derventu, Prnjavor, Kotor-Varoš, Konjic, Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Travnik, Banja Luku, Ivanjsku (‘Potkozarje’), Bugojno, Vareš, Kakanj i dr. I u Vojvodinu kao i Boku kotorsku. Mnogi Herceg-Bosnu povezuju tj. poistovjećuju s cijelom BiH. S druge pak strane, mnogi priznavaju Herceg-Bosnu identitetsko-političkom hrvatskom regijom u BiH slično Sandžaku ili Preševskoj dolini u susjednima Crnoj Gori i Srbiji ali su nekako ravnodušni spram te stvarnosti. Za razliku od onih prvih. Tu su nažalost i oni Hrvati čiji je stav spram Herceg-Bosne identičan onom ‘bošnjačko-bosanskom’. Radi se uglavnom o Hrvatima lijeve provenijencije no njima se pridružuju i brojni (filo)ustaški te desni elementi. Prvi jer se hrvatska Herceg-Bosna ne uklapa u “idealnu” sliku ‘imaginarne jugoregije’ a desničarski elementi zajedno s (pro)ustašama jer kao Herceg-Bosna znači “odustajanje” od granice na Drini što ne odgovara činjenicama. Herceg-Bosna je baš suprotno tome odn. Herceg-Bosna je neodustajanje niti od moguće granice Hrvatske na Drini, Zemunu niti znači odricanje od jedne Banja Luke ili Bihaća u Bosanskoj krajini ili Turskoj Hrvatskoj. Drugim riječima Herceg-Bosna je zalog ostanka i opstanka hrvatskoga naroda u cjelokupnoj BiH a ne samo Herceg-Bosni. Herceg-Bosna je u službi ostvarivanja prava Hrvata kao konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda u dijelovima BiH van Herceg-Bosne kao i u samoj Herceg-Bosni. Herceg-Bosna nije strogo definirana administrativna jedinica poput entiteta, kantona ili Brčko Distrikta BiH. Herceg-Bosna je svakako neslužbena regija poput Sandžaka ili Boke ili pak Kranjske ili Gorenjske kao i Preševske doline i dr. No ona je i bitno drugačija od njih. Sandžak, Boka i Kranjska su u prošlosti bile strogo administrativne jedinice s tim da je Sandžak u vrijeme Drugog svjetskog rata bio na stupnju federalne jedinice. Boka je pak bila u samom službenom nazivu jedne od federalnih jedinica bivše države ali unutar dvojnog pojma ‘Crna Gora i Boka’ za razliku od prvospomenutog Sandžaka koji je bio pod svojim unisonom imenom ‘Sandžak’ za vlastitu federalnu jedinicu. Kranjska je višestoljetna administrativna jedinica unutar Habsburške a kasnije Austrijske te Austro-Ugarske Monarhije. Kranjska je bila ‘Kranjsko Vojvodstvo’ ili ‘Vojvodina Kranjska’ tj. jedna od habsburških odn. austrijskih nasljednih zemalja ‘krunovina’. Imala je vlastiti Sabor i organe vlasti, zastavu, grb s crveno-bijelim poljima koji su izvedeni iz hrvatskog povijesnog grba što je još jedan jaki argument da se radi o etnički hrvatskoj regiji prožetoj hrvatskim pečatom. Kranjska je bila među tri unutrašnje austrijske pokrajine (Unutarnja Austrija). Unutar Unutrašnje Austrije su bile oko 4/5 današnje Slovenije. Stvaranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Kranjska kao administrativna jedinica je prestala postojati. Ugovor iz Rapalla (12 studeni 1920.) je dio bivše Kranjske (Postojna, Pivka, Ajdovščina i dr.) pripao Kraljevini Italiji suglasnošću službenog Beograda i time je još više zapečaćena sudbina već minule Kranjske. Sjedište joj je bila Ljubljana (njem. Leibach). Danas je Kranjska samo neslužbeni naziv za nekadašnju administrativnu jedinicu ‘Kranjsko Vojvodstvo’ unutar koje se nalazi Gorenjska, Dolenjska i Notranjska (tri mikro neslužbene regije).
Isto je bilo i sa Herceg-Bosnom devedesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna od 18.11. 1991. (melem na ranu toga nadnevka) pa od 28.8.1993. Hrvatska Republika Herceg-Bosna koja je bila strogo administrativna jedinica s elementima državnosti. 1996. HRHB se ugradila u veći bh entitet ‘hrvatsko-bošnjački’ no kao produkt te ugradnje u veći bh entitet nastali su većinski hrvatski kantoni tj. federalne jedinice Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija s vlastitim ustavom, Parlamentom, Vladom, zakonima, sudbenom vlasću, policijom, upravama, agencijama, Zavodom za javno zdravstvo, šumama i dr. Imaju trodiobu vlasti tj. elemente državnosti. Imaju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Zapravo, imaju sve ono što je imala i HZ/HRHB. U tom smislu HRHB kao da i dalje postoji u administrativnom smislu ali kroz većinske hrvatske kantone te većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona u većem bh entitetu. Kantoni pa tako i hrvatski u većem bh entitetu imaju i vlastito školstvo tj. obrazovni sustav. Federacija BiH se i zove tako jer predstavlja federaciju ukupno 10 kantona tj. manjih ‘mini država’ od kojih su tri hrvatske, dvije ‘mješovite’ te pet bosanskih (bošnjačkih). Također, Herceg-Bosna živi i postoji i kroz pojedine zakone HRHB koji i danas vrijede u Federaciji (veći bh entitet). Npr. u zakonu o blagdanima. Zatim, Herceg-Bosna kao pojam je ugrađen u službena imena mnogih gospodarskih i inih subjekata među koje nabrojimo (Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne), športskih (Rukometni, košarkaški, odbojkaški, šahovski i dr. savezi Herceg-Bosne ), javnom servisu (Radiotelevizija Herceg-Bosne), razni drugi savezi poput Savez radioamatera Herceg-Bosne, Geodetski Savez Herceg-Bosne, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne i sl. Tu su i HT Eronet i Hrvatske Pošte Mostar. Sveučilište u Mostaru, hrvatsko u BiH ali i u HB. Jedino na hrvatskom jeziku. Najzad i danas unatoč odluci Ustavnog suda BiH i dalje u unutarkantonalnoj upotrebi ime Hercegbosanska Županija i dalje službeno vrijedi za ‘Kanton 10’ (većinski hrvatski). Tako da zapravo Hercegbosanska Županija (Kanton 10, Livanjski kanton) je da tako kažemo i dalje ‘administrativni ostatak’ tj. sama HRHB samo prostorno reducirana i nakon njezine ugradnje u Federaciju BiH. Neslužbena zastava Herceg-Bosne (službena zastava HZ/HRHB) je priznata službenom zastavom hrvatskog naroda u BiH a ujedno i službenom zastavom Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke Županije. Slično kao i sami grb. Pandan tome je službena zastava i grb bošnjačke manjine ili zajednice u Srbiji (neslužbena zastava i grb Sandžaka).
Konačno, dovoljno je vidjeti kartu elektroenergetskog sustava BiH koja neprijeporno dokazuje postojanje Herceg-Bosne. Distribucijsko područje Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne konačno jest Herceg-Bosna! Jer to distributivno područje Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne se zove po određenom zemljopisnom (geografskom) pojmu, konkretno po Herceg-Bosni. Stoga ako distributivno (distribucijsko) područje EP HZHB nosi ime po Herceg-Bosni onda to isto područje možemo i trebamo zvati Herceg-Bosnom jer to je ispravno. Dapače, poželjno i nužno. Osobito u kontekstu hrvatskog naroda. Jer ako muslimani koji su većinom Muslimani i Bošnjaci u bivšem Novopazarskom sandžaku taj prostor zovu Sandžakom a ne nekakvom “Raškom oblašću” ili da stalno kao ‘papagaji’ govore Srbija i Crna Gora onda i Hrvati još više trebaju i mogu slobodno većinski hrvatski prostor u BiH zvati Herceg-Bosnom a ne samo Hercegovina, Središnja Bosna ili Posavina ili samo Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina pa opet Bosna i Hercegovina i ukrug jedno te isto. Kako bi bilo da Muslimani i Bošnjaci samo za bivši Novopazarski sandžak govore “Raška oblast” (grozomorno) ili samo Srbija i Crna Gora pa opet tako, to bi za njih pa i općenito Ne-Srbe bilo ‘užasavajuće’. E pandan nečemu takvom je kada mi Hrvati izbjegavamo za većinski hrvatski prostor u BiH koristiti pojam Herceg-Bosna nego samo Hercegovina, Središnja Bosna, Posavina ili pak Bosna i Hercegovina pa Bosna i Hercegovina i opet ponavljanje istoga.
Paralelno s tim, uvijek i stalno nam valja isticati i kantone, poglavito one hrvatske pod njihovim punim imenima a to su Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija kao i ‘mješovite’ tj. ‘hrvatske s jedne strane i bosanske s druge’ tj. Hercegovačko-nerervansku i Središnjobosansku županiju. Uz isticanje većinskih hrvatskih općina Usora i Žepče tj. dijelova Herceg-Bosne u većinskom bosanskom (‘bošnjačkom’) kantonu Zeničko-dobojskom. Ti kantoni, poglavito hrvatski su bitan čimbenik za čuvanje i očuvanje te jačanje hrvatskoga naroda kao konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog ne samo u njima samima ili u Herceg-Bosni nego i na nivou cijele BiH. Isto je i s pojmom Herceg-Bosne osim u prostornom smislu i u onom identitetskom i političkom te kao drugoga imena za slobodu i ravnopravnost te dobar i ugodan život Hrvata u BiH između samih sebe ali i s onima drugima te drugačijima. Herceg-Bosna štoviše treba značiti jačanje nacionalne i političke samosvijesti hrvatskoga naroda ne samo u većinski hrvatskoj Herceg-Bosni nego cjelokupnoj BiH ali i u samoj Hrvatskoj, drugim hrvatskim zemljama te naravno u dijaspori. Herceg-Bosna je ime, pojam koji treba biti integrirajućim jednako imenu Hrvatska glede svih Hrvatica i Hrvata ma gdje god živjeli i nalazili se. Jasno, pojmovi Turska Hrvatska (Bosanska krajina), Bačka Hrvatska (bajski Trokut i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom), Zaljev hrvatskih svetaca (Boka kotorska) su također valjani, štoviše poželjni i samo doprinose homogenizaciji hrvatstva svih nam meridijana i paralela kako izbližega ali i izdaljega. A kao ‘šlag na tortu’ svega napisanog nam dolazi i neformalna himna hrvatskih športaša tj. pjesma ‘Lijepa li si’ sa stihom ‘Herceg-Bosno srce ponosno’. A još kada uzmemo pjesme koje govore o istočnom Srijemu, Bački i Banatu, trima srcima hrvatskim junačkim, kako to samo lijepo zvuči! E pa onda, krenimo mi putem onoga što nam znači slobodu i dobrobit umjesto dosadašnjim putem neslobode i samocenzure koji za posljedicu ima vrtnju u ovom ili onom “Danteovom krugu”. Birajmo rađe ovo prvo jer tko slobode traži taj će je nakraju i zadobiti a tko je pak oko toga zdvojan ostati će slobode gladan. Jer slobode valja biti dostojan. Kako mišlju i riječju tako djelom i akrivnošću. Da se poslužimo biblijskim rječnikom, naravno.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Zapamtimo da je današnja Herceg-Bosna kao i susjedna Bosanska krajina još od ranoga srednjeg vijeka sastavni dio Hrvatske. Naime, autor knjige ‘Srbi među europskim narodima’ Sima M. Ćirković jasno kaže da su stare župe Hlijevno, Dumno, Dlamoč te sjevernije Psat, Pliva i Sana tadašnji dijelovi Hrvatske dok je Bosna bila znatno istočnije (oko rijeke Bosne). Čak je i stara župa Glaž (okolica Prnjavora i Srca bivšeg Bosanskog Svinjara do 1918.) bila dijelom Hrvatske ali ne i Bosne. Višestoljetni pojam ‘Turska Hrvatska’ za taj prostor isuviše jasno svjedoči o povijesnoj pripadnosti cijele te široke regije.
P.S. Kao vrijedno svjedočanstvo postojanja Herceg-Bosne do dan-danas svjedoči i knjiga ‘Na Olimpu Herceg-Bosne’ monografija hercegbosanskog sporta iz 2022. godine. Na prvim stranicama govori se da je ta knjiga svjedočanstvo športskog identiteta Herceg-Bosne ali i hrvatskoga (konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog) naroda u cijeloj BiH. Upravo takav narativ se provlači kao ‘zlatna nit’ kroz cijelu spomenutu monografiju športa hrvatske Herceg-Bosne. Na koricama prošaranima crveno-bijelim poljima u obliku kvadrata na kojima je prikazan hrvatski grb Herceg-Bosne (službeni grb hrvatskog naroda u BiH). Doista, prekrasno i prejasno!
Knjiga se sastoji od ukupno šest poglavlja posvećenima županijama/kantonima kako hrvatskima tako i mješovitima uz dodatak Žepča i Usore te Zenice u ZDK. Jasno, u okviru knjige se govori i o uspjesima hrvatskih športaša te prisutnosti hrvatskoga športa i van većinski hrvatske Herceg-Bosne poput primjerice Brčko Distrikta i dr. Stalno nam je isticati ‘remek-djelo’ pisane riječi hrvatskoga športa Herceg-Bosne i šire te utjecati na nastanak sličnih djela na istu temu. Jer se hrvatska sloboda, ravnopravnost, uspjeh i sreća ostvaruju također pisanom riječju te njezinom čitalačkom publikom.
Josip Žgela
