By Svjetsko prvenstvo u nogometu još je jednom potvrdilo neupitnu moć ovog sporta, ali je istovremeno razotkrilo duboko licemjerje našeg društva i sustava vrijednosti. Dok se u Domovini važe svaki euro i neprestano prigovara zbog skupoće, odlazak u Ameriku pokazao je sasvim drugu realnost. Tisuće hrvatskih navijača preplavile su američke stadione, ne pitajući za astronomske cijene ulaznica, zrakoplovnih karata niti smještaja. Odjednom se pokazalo da dio Hrvata ima novca na pretek, ali očito samo za luksuz i zabavu, dok im sve postaje preskupo tek kada se vrate u surovu hrvatsku svakodnevicu.
Još gori i mučniji paradoks odvija se na samom terenu. Današnji nogomet odavno je prestao biti sport i postao korporativna mašinerija u kojoj se vrte nerealni, astronomski iznosi. Vrtoglavi ugovori igrača i milijunske plaće izbornika ponovno otvaraju opravdano pitanje: kakvo je to domoljublje koje se aktivira isključivo za golemi novac?
Suze tijekom himne, ruka na srcu i glasne izjave o vjernosti Domovini ostavljaju gorak okus u ustima kada se prikažu činjenice. Nijedan sudionik prvenstva, pa tako ni hrvatski reprezentativci, tamo ne trči besplatno. Niti jedan od njih ne igra zabadava, niti im pada na pamet svoje astronomske premije preusmjeriti u humanitarne svrhe.(To od njih nitko i ne traži).
Evo, u Vukovaru, gradu simbolu hrvatskog stradanja, s golemim naporom i javnim novcem gradi se novi stadion, a nogometni milijunaši mirno broje svoje zarade. Umjesto da dio tog prvenstvenog kolača usmjere tamo gdje je najpotrebnije i tako djelima pokažu ljubav prema Domovini, oni profit zadržavaju za sebe. Ovo prvenstvo skinulo je maske i jasno pokazalo gorku istinu, odnosno da je domoljublje u današnjem nogometu postalo najglasnije onda kada je najprofitabilnije.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
