By U vidu brzog dogovora oko Ukrajine i njenog budućeg članstva u Europskoj Uniji
(EU) oživljeno je pitanje članstva i drugih, uglavnom Istočno europskih zemalja, koji već godinama čekaju da ih se primi kao kandidate za članstvo. Jedna od tih je Bosna i Hercegovina (BiH) za koju se grčevito zalaže Predsjednik RH Zoran Milanović, postavši tako tema dana.
Koliko je članstvo BiH realno u sadašnjim prilikama je upitno, ono što je kontroverzno je da zemlje kao Ukrajina, zatim Moldova i Gruzija, dobiju prioritetni pristup u članstvo dok na pr. Makedonija više od jedan decenij čeka na riješenje.
A to riješenje bi bilo najbolje kad bi sve zemlje Europe automatski postali kandidati a onda je do svake zemlje da sredi svoje unutarnje prilike, dovede ih u uskorak sa normama koje postoje u EU i s time ostvaru puno članstvo. Jer, ako je svrha EU da ujedini cijelu Europu onda je logično da sve zemlje Europe dobiju isti tretman, neovisno o sadašnjoj političkoj ili ekonomskoj situaciji koja u tim zemljama vlada.
S time bi se ukinula ova nepotrebna podjela i nejasnost kako pojedine zemlje stoje vis a vis clanstva u EU. Drugim riječima članstvo nebi trebalo biti sporno nego je samo pitanje vremena kad dotične zemlje postignu status članice Unije.
Na taj način nebi bila sporna brza kandidatura Ukrajine koja je nastala iz čisto političkih razloga, ruske inavazije, dok je svima jasno, a to je rečeno od strane same EU, da stvarno članstvo trebat će sačekat još barem desetak godina jer Ukrajina je u mnogoćemo do sada bila slićna Rusiji, što se tiče načina kako je uređena nakon raspada Sovjetskog Saveza.
U njoj je glavnu rijeć imala oligarhija koja je utjecala i dalje utječe na način kako zemlja operira. Sadašnja kriza, rat, i veliko uključenje Zapada pridonjet će usput i utjecaju i poticaju za što brzu promjenu pogotovo u političkom smislu, kako je zemlja organizirana i vođena.
Slična je situacija i sa BiH. Kako sada stvari stoje u toj zemlji nemožemo očekivat da ona bude u skoroj budućnosti primljena u članstvo EU. To što Milanović traži puka je priča, više želja nego li stvarnost koja vlada na terenu. Problem je politički i dok se taj ne sredi nemožemo očekivat večeg pomaka u bilo kojem smjeru koji vodi k europskoj integraciji.
No, s druge strane BiH je potrebna opća pomoć, na političkom kao i na ekonomskom polju, od strane ne samo Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kao garantora Daytonskog ugovora, nego i od EU.
Garancija za članstvo u EU bila bi donekle i garancija za suverenitet i teritorijalnu cjelovitost BiH kojoj sada prijeti raspad, pogoto od strane Republie Srpske (RS).
A to nije samo puko nagađanje nego i stvarna mogućnost kad se čuje što o svemu tome misli njeni vodeći politički čovjek Milorad Dodik.
Nevjerovatno je da on, ne samo kao vodeći čovjek vodeće stranke u RS i donedavno i predsjednik Predsjedništva BiH putuje po svijetu s srpskom putovnicom!?
Da on javno govori da će se prije RS spojiti s Srbijom nengo li BiH postane cjelovita. Uz to negira genocig koji se dogodio u Srebrenici itd.
Netko će reći da su to samo političke smicalice, prepucavanje vis a vis bošnjačke strane ali kako kaže ona izreka: ‘gdje ima dima ima i vatre’ treba ovakve stavove i ispade uzesti s dozom opreza i zabrinutosti.
Jednostvano nemože jedna zemlja normalno funkcionirati dok skoro polovica te zemlje tako rekuć živi neovisno od središnjice, drugim riječima kao država u državi.
S time i uspostava trećeg (hrvatskog) entiteta dolazi u pitanje, jer s pravom se može kazati da je to još jedno cijepkanje već pocijepane države.
Sjetimo se zašto je došlo do Federacije Bosne i Hercegovine, kao protuteza hrvatskoj Herceg-Bosni koja je postojala od kraja 1991. do 18. ožujka 1994. kad je Washingtonskim sporazumom dogovoreno stvaranje federacije, ‘s ciljem kasnijeg federaliziranja cvijele države’!
Ustvari, Hrvati traže treći entitet da bi mogli birati svog čovjeka u predsjedništvo BiH ali to će biti moguće ostvariti i bez trećeg entiteta, putem jedno političkog dogovora koji je ako se ne varam već u toku.
Cjelovitost BiH bi trebao biti prioritet ne samo bošnjačke nego i hrvatske i srpske strane. Činjenica da u toj federaciji će Bošnajci imati (imaju) većinu nebi smjelo omesti bilo kakve zajedničke dogovore jer to nije iznimka u svijetu niti prepreka normalnom funkcioniranju jedne zemlje.
Često to su samo izlike specifičnih političkih krugova da bi na taj način sebi izborili odgovarajuće probitke, što je sasvim normalno ako nije na uštrb cjelovitosti kojoj se teži, u ovom slučaju cjelovitosti BiH kao jedne suverene i funkcionalne države.
Bez te funkcionalnosti neće biti ni članstva u EU.
Stjepan Asić
26-06-22
