By Ako se ikada bude birao najbesmisleniji primjer neke Vladine umotvorine onda će zasigurno obveza isticanja „sidrene cijene“ za sve proizvode i usluge biti pri samom vrhu liste. Kako stvari stoje od 1. listopada će se uz važeću cijenu morati prikazivati i cijena sa određenog „povijesnog“ datuma, a pravilo zahvaća čak i frizerske salone, servise, restorane, kafiće i druge male pružatelje usluga.
I tu dolazimo do apsurda koji graniči sa ludilom. Kome je uopće palo na pamet da će mali frizer, postolar, automehaničar, kozmetičar ili vlasnik malog restorana zaštititi potrošača tako što će uz svaku cijenu morati voditi još jednu, neku „povijesnu“ cijenu od nekog datuma?
Jasno je da spomenuta „genijalnost“ neće predstavljati neki poseban problem za velike trgovačke sustave koji imaju IT službe, administraciju, računovodstvo i ljude koji mogu pratiti desetke tisuća artikala. ALI JEDAN MALI OBRT TO NAPROSTO NEMA, niti mu tako nešto treba jer je vlasnik obrta često istodobno direktor, radnik, nabavljač, knjigovođa i administrator.
Sada mu država ničim izazvana poručuje da se ostavi posla kojim zarađuje za život i počne se baviti papirologijom. HUP sa pravom upozorava da će mjera posebno administrativno, tehnički i financijski opteretiti mikro i male poduzetnike, dok HOK upozorava na nove troškove i potrebu za jasnim uputama uz moguća izuzeća, a još bi bolje bilo da zatraže ukidanje spomenute umotvorine.
U cijeloj priči je posebno je problematično što povijesna cijena sama po sebi ne govori apsolutno ništa o tome zašto je neka usluga danas skuplja jer ne pokazuje rast plaća, najma, energenata, materijala, poreza ni svih drugih ulaznih troškova. Nema dvojbe da treba podržati svaku mjeru u interesu zaštite potrošača, transparentnosti cijena, ali to ne znači da treba podržati bespotrebno administrativno maltretiranje malih obrtnika.
Kada bi Vlada stvarno željela pomoći gospodarstvu onda bi napravila ono što bi svaka odgovorna vlast trebala napraviti, prvo bi izmjerila trošak odnosno korist od vlastitih propisa prije nego što ih nametne onima koji ih moraju plaćati.
Nije problem samo u jednoj „sidrenoj cijeni“, pravi problem je što se od malog poduzetnika ponovno traži da plaća račun za nepromišljenu i potpuno bespotrebnu birokratsku kreativnost.
U Zagrebu, 22. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
