By (istraživanje: korupcija, uvodni dio)
Evo završili smo sa analizom makro nacionalnog sustava, obrazložili smo njegovo definiranje, pojasnili značenje za učinkovito funkcioniranje države, protumačili značenje za mir u društvu, zaključili o značenju sustava za zadovoljstvo naroda i otklon od potrebe za iseljavanjem, prezentirali značenje sustava za znatno brži ekonomski razvoj, kao i druge značajke koje pruža uređeni, transparentni, stabilni i nadstranački makro nacionalni sustav iza kojega stoji sprega znanosti i politike. Kroz dva uvodna dijela i četiri dijela analize i prezentiranja istraživanja, obrazložili smo sve što je važno za makro nacionalni sustav. Pritom smo analizirali Hrvatsku te predložili makro nacionalni sustav Hrvatske na kojem bi trebalo raditi. Bez njega potrebitog oporavka stanja u Hrvatskoj nema. Sve to, znatno detaljnije i grafički prikazano, naći će se u knjizi koja će vjerojatno imati naslov „Zarobljena Hrvatska ili zarobljeno društvo?“ Obzirom da se radi o istraživanju širokog spektra i da se odnosi na države u tranziciji, to planiramo navedenu knjigu naknadno prilagoditi za prijevod na 8 svjetskih jezika, kao što su neke moje knjige već tako prevedene.
Sada počinjem sa temom korupcije koja je uz iseljavanje najaktualnija tema ovog vremena u Hrvatskoj.
Dakle, korupcija je danas pojam koji se susreće svugdje, od dnevnog tiska, pa sve do tema uz kavu u hrvatskim kafićima, ali korupcija je i ozbiljna tema u samom hrvatskom političkom vrhu, u Hrvatskom Saboru, Vladi i u krugu Predsjednika države. Korupcija je također tema u sudstvu te se njome ozbiljno bave i najistaknutiji pravnici Hrvatske, ali i ekonomisti, kao što smo ja i moji kolege iz Zagreba, Splita i Rijeke. Svi mi govorimo jedno, a to je, korupcija je zlo koje duboko nagriza hrvatsko društvo i ekonomiju. Da, iako bi se složio sa tim mišljenjem ipak bi upozorio da korupcija ima i svoju drugu stranu. Korupcija, u državama koje nemaju uljuđeni i stabilni makro nacionalni sustav zamjena je za nedostatak sustava te je na sebe preuzela ulogu sustava. Takva uloga korupcije je veoma loša i nedvojbeno osiromašuje narod i cijelu državu kojom korupcija vlada.
Nadalje, korupcija u visokorazvijenim državama EUa pa i svijeta, ima čak svoj legalni i legitimni status, dakle, ozakonjena je. Ovo drugu vrstu korupcije vjerojatno mnogi ne znaju pa ću to u jednom od nastavaka posebno protumačiti.
Također, najugledniji svjetski znanstvenici, nobelovci, kao primjerice Joseph Stiglitz bavi se problemom korupcije, kao i problemom ekonomija u tranziciji. Kroz svoja istraživanja Stiglitz šalje snažna upozorenja kako bi svojim istraživanjima spriječio vrlo vjerojatne nepoželjne scenarije u državama u tranziciji te ćemo Stiglitzu posvetiti posebnu pažnju.
Analizu korupcije neophodno je povezati sa okruženjem dužnosnika iz kruga makro nacionalnog sustava, jer se korupcija posebno javlja u krugovima državne vlasti, njene administracije i politike, te se od tuda širi na sve strane i na sve segmente društva. Korupcija je posebno prisutna u svim poduzećima javnog sektora te je logično da se čak korupcijom bavi i novinarstvo koje razotkriva brojne primjere korupcije u Hrvatskoj. Često su takvi članci, od strane politike osuđivani, ali to samo kaže koliko je korupcija duboku zagospodarila vrhom hrvatske državne administracije i politike.
Stoga, naredne tekstove o korupciji koji će biti objavljeni na ovom portalu treba shvatiti kao ispomoć u svrhu pravilnog poimanja korupcije, a ne kao optužbu ikoga.
Ono što je važno, a što vidimo sada u situaciji COVID19, je ono što svaka pojava, da bi bila pod nadzorom, mora imati. Ako se složimo da je korupcija bolest društva, onda toj bolesti treba priči kao i prema svim generacijskim bolestima. Mnoge bolesti su generacijama tu i stalno su među nama, a sad imamo i novu bolest COVID19, što znači da sa njima treba živjeti. Život sa bolestima naučio je ljude i države da žive sa bolestima uz određena pravila, što znači da se za bolesti treba razviti razne sustave, od kojih su najvažnija dva podsustava: (1)preventiva, i (2)liječenje. Ta dva podsustava nalazimo u svim razvijenim državama EUa, ali ih ne nalazimo u državama u tranziciji, dakle, ne nalazimo ih u Hrvatskoj. Pitanje je zašto? Odgovor ostavimo za naredne tekstove i za osobno zaključivanje nakon svega što pročitate.
Kako izgleda, još se uvijek u visokim političkim krugovima Hrvatske nije shvatilo da se radi o kroničnoj društvenoj bolesti koja se čak može izmjeriti, dakle, koja ima svoju cijenu. Nažalost, nema ni pristupa korupciji kao bolesti društva, jer sankcije i dokumenti koji imaju u naslovu naziv „korupcija“ ne služe ničemu. Stoga još uvijek stoji ona Rojsova: „ko je jamio jamio je“.
U narednim obrazloženjima, vezano za korupciju, na ovom portalu, moći će te spoznati mnoge karakteristike i oblike korupcije koje vjerojatno niste znali. Ono što je za svako društvo važno, pa tako i Hrvatsku, je činjenica da je korupcija jedna od prvih društvenih bolesti u ljudskoj povijesti. Nadalje, korupcija je neiskorijeniva, ali ju je moguće svesti na prihvatljivu „cijenu“ koju naprosto moramo prihvatiti. Današnja cijena korupcije u Hrvatskoj je ogromna, a kada se njoj pridoda cijena koju plaćamo poradi iseljavanja, posebno obrazovanih građana Hrvatske, onda je jasno da se radi o ogromnim iznosima koji opterećuju hrvatski budžet. Zbog neznanja i nemara, kao i neodgovornog ponašanja političara iz Hrvatske se, prema procjenama, svake godine nepovratno odlijevaju milijuni eura. Obzirom na samo ta dva izdatka Hrvatska se još uvijek dobro drži, ali sa društvenog i političkog aspekta cijena korupcije i cijena iseljavanja neprihvatljiva je.
Evo, toliko uvodno o korupciji pa, kao što sam rekao, u narednim tekstovima obrazložiti ću teme vezane za korupciju, teme koje sam naveo na početku ovog uvodnog dijela.
Na kraju ču reći samo jednu mudru i pomalo smiješnu misao, a koja se tiče svih nas. Rekao bi, ljudi moji dragi, posebno vi kolege znanstvenici, ekonomisti i pravnici, ne budimo ovce nego recimo političarima i pomozimo u ovom teškom trenutku, da nam se ne dogodi kao i ovcama, jer
OVCE SE CIJELOG SVOG ŽIVOTA BOJE VUKA, A POJEDE IH ČOBAN KOME SU NAJVIŠE VJEROVALE!
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
