By Podjeli
Najvažnija sporedna stvar na svijetu na mjesec dana blokirala nam je život. Volio ne volio, moramo se pomiriti s pravom na veselje onih koji vole.
Nije to ni loše, otpuste se kočnice samo je užasno loše što bitne stvari moraju čekati da se euforije smire.
Tako je smještaj u Dohi za navijače postao top tema, a zabrana točenja piva svjetska katastrofa.
U Hrvatskoj sve je stalo osim što će se sada još malo jače krasti, lopovi će najprije odraditi “šihtu, a onda negdje zasjesti s šalom oko vrata i vikati” Naprijed Hrvatska.”
Naša reprezentacija rame uz rame s velikim i bogatim zemljama, to nas čini izrazito ponosnima.
Kako je u ostale dane kada je nogomet ipak sporedna stvar na svijetu u usporedbi s velikima pokazuje Eurostat.
U usporedbi s Njemačkom po tome koliko su se građani približili Njemačkoj u životnom standardu stoji jako loša prognoza. Za dinamiku kojom se krećemo prema njihovom standardu trebalo bi nam 110 godina, stoljeće i 10 godina da bi imali kupovnu moć kakvu imaju Nijemci sada.
S ljudskim potencijalom samo smo 3’5 puta lošiji što i nije toliko loše.
Ostaje gorka spoznaja da s relativno solidnim ljudskim kapitalom ne možemo stvoriti dodanu vrijednost koja bi osigurala veći standard građana.Možda je u tome tajna da obožavamo nogomet u kojemu smo jednaki s velikima koji su u svemu drugom uspjeli.
No ljubav nije uzajamna, usprkos neosporno velikoj podršci, nogometne zvijezde većinom ne plaćaju porez u Hrvatskoj, a bilo je i slučajeva da im je i oprošten dug za režije.
Velikima se oprašta, onog trenutka kada lopta završi u golu, građanima kada i zadnju kunu izbiju institucije iz novčanika za obaveze prema državi.
Sport su naporni treninzi, gledano u cjelini financijski neisplativo za pojedinca, no ako država neku granu sporta “brendira” u smislu promocije države onda su postavke drugačije.
Zbog toga imamo situaciju da se vlastodršci u kritičnim trenucima, kada se bira tko će voditi državu, obavezuje graditi stadione usprkos lošem standardu građana.
Najnovija politička drama oko ulaska u Schengen nije mogla pasti u bolje vrijeme, s jednim okom i uhom u Kataru, javnost neće imati niti volje niti sluha za praćenje pregovora i natezanje oko toga hoće ili neće Austrija dati pristanak. Plenković ima odriješene ruke da trguje mimo svih razumnih granica.
Ovaj tjedan Turci dolaze pregovarati o radničkim pravima u Petrokemiji, 1400 radnika ovisi o tim pregovorima, ali u našoj državi pažljivije će se pratiti nogometna utakmica Maroka i Gruzije nego ishod pregovora o radničkim pravima u Petrokemiji.
Uništili smo budućnost hrvatskih građana jer nismo znali strogo povući crtu između posla i zabave i nastavljamo u ležernom tonu i dalje.
Eurostat kaže 110 godina nam treba da stignemo Njemačku, naša ministarstva ukupno imaju 4355 službenih vozila, a Njemačko Federalno ministarstvo unutarnjih poslova ukupno 26, devet električnih i hibridnih.
Njemačka ima oko 80 milijuna stanovnika od kojih radi oko 80% radno sposobnih, Hrvatska 3,8 milijuna radi otprilike 68 % radno sposobnog stanovništva.
Malo zaposlenih u Hrvatskoj nosi ogroman teret skupog državnog aparata, koji uz to ne zna osigurati uvjete za bilo kakav rast proizvodnje koja bi donijela i porast standarda većine građana.
Ako je pameti, građani na čiji se teret političari bave samo lakim temama i organizacijom sporedno nebitnih stvari, skinuti će ove političare sa svoje grbe i tražiti preraspodjelu tereta, ako se to ne dogodi, uskoro će hrvatski radnici puzati pod teretom luksuza za šačicu političara ogromne proždrljivosti.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
