By Ozbiljna i zabrinuta lica Plenković po već tko zna koji put obavještava javnost kako je zbog nove eskalacije sukoba na Bliskom istoku nužnost podizanje cijena naftnih derivata, no iza njegove zabrinutosti možda se skriva ironični smiješak jer svako povećanje cijena derivata znači i dodatne prihode u državni proračun. I tako dok građani strepe od svakog novog poskupljenja goriva, čini se da postoji barem jedan „kupac“ kojemu rast cijena nikada ne smeta, upravo suprotno.
Nije li to savršene ironija. Što je na benzinskim postajama skuplje napuniti spremnik, to se u državnu blagajnu slijeva sve više novca kroz PDV i trošarine, a upravo sada usred turističke sezone, kada se troši rekordna količina goriva, proračun puni rezervoar brže nego ikada prije. Kako stvari stoje pred nama je novi „crni utorak“ i nova cijena benzina veća za 11 centi, eurodizela za 22 centa, a plavog dizela za čak 24 centa po litri. Za građane će to značiti novi udar na kućni budžet, prijevoznicima veće troškove, poljoprivrednicima i ribarima skuplja proizvodnja odnosno ribolov, a trgovcima još jedan savršen izgovor za novi val poskupljenja.
Objašnjenje za povećanje cijena je već više puta rečeno i naravno glasi… ratovi, blokirani pomorski dobavni pravci i navodna neizvjesnost na svjetskom tržištu nafte. Treba li uopće spominjati da se bez ikakvih problema količine nafte koje „ne mogu“ kroz Hormuz bez ikakvih problema mogu nadomjestiti sa drugih dobavnih pravaca, iz Venezuele npr. Dakle za rast cijena sirove nafte i naftnih derivata, službeno je posljedica ratnih zbivanja, ali postoji i druga strana medalje o kojoj se ne govori. Svaki rast cijene litre goriva automatski povećava i prihode države, ne samo Hrvatske, i tako dok građani pune spremnike, država puni proračun.
Jasno je da logika nameće i neka neugodna pitanja. Ako ratovi donose veće porezne prihode, može li se očekivati od Vlade ili nekih „drugih“ vlada jednako snažno zalaganje za mir kao što se vesele rekordnim prihodima? Naravno da nitko razuman neće tvrditi da bilo koja vlada želi rat, ali jednako tako nitko ne može zanemariti činjenicu da država financijski profitira od posljedica „rata“ koje građani skupo plaćaju.
Ako ćemo biti sarkastični onda možemo kazati da jedino Plenković i ministar financija sa skrivenim osmjehom prate burzovne cijene nafte. Dok građani gledaju prema „semaforu“ na benzinskoj postaji sa strepnjom, dotle državni „blagajnik“ gleda prema tablicama prihoda sa smiješkom. Najcrnji humor u cijeloj priči je u činjenici da će mnogi umirovljenici uskoro morati birati između punog spremnika, pune košarice ili pune kutije lijekova, dočim će u isto vrijeme punjenje proračuna izgledati impresivno, a Plenkoviću dati za pravo hvaliti se kako njegova Vlada „uspješno upravlja financijama“. Dok građani broje centre, država preko njihovih leđa skuplja milijarde.
Uspješan proračun ne vrijedi puno ako se puni na račun sve siromašnijih građana, posebno umirovljenika jer ispada da proračun vozi na premium gorivo dok građani uglavnom guraju.
U Zagrebu, 26. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
