Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Danas prvi dan škole. Situacija i dalje kaotična, sva objašnjenja, sve te proturječne izjave i profesora i stručnjaka, totalno zbunjuju roditelje
O ničemu nema jasnog stava.
Škola je oduvijek imala jasna pravila no pandemija je izazvala velike poremećaje.
Roditelji bi da se cijepe nastavnici,a nastavnici tvrde da
opasnost dolazi od učenika, a svemu tome trebaju se snaći prvaščići.
Djetinjstvo im je obilježila pandemija, susret sa svijetom izvan prostora svoga doma, iz zagrljaja voljenih u svijet gdje vlada strah od bolesti, strah od siromaštva zbog ekonomskih slomova koje je sa sobom donijela pandemija.
Malo toga oni razumiju, ali grč roditelja osjećaju, nemir koji se uvukao u svijet i na njih djeluje.
Neodlučnost odraslih još ih više zbunjuje.
Odgovornost na onima koji su zaduženi za školska pravila trebala je izroditi barem pravila koja bi bilo moguće slijediti, ovo danas ovako,
 a sutra onako, za nikoga nije dobro. Škola je morala biti izuzeta iz  vječnog nadmudrivanja između stručnjaka i političara.
Političari su trebali osigurati dobre uvjete u školama, obnoviti porušene škole i učiniti ih sigurnom mjestom za boravak djece,
 a profesori i nastavnici za prijenos znanja na učenike.
Ovo što se sada događa da političari odlučuju u kojoj će se školi nositi maske ,a u kojoj neće nije dobro.
Trebali su stvoriti uvjete da ih ne treba niti u jednoj.
Djeca će pokazati koliko su roditelji siromašni, koliko njih ne može platiti topli obrok u školi,
ta djeca moraju imati jednake uvjete za odrastanje. Ako ćemo dopustiti da ijedno dijete u školi gladuje nismo dorasli vremenu ni svijetu u kojem živimo.
Svaki pokušaj da se glavni nedostaci u Hrvatskoj isprave dočeka masa kritičara,
pa tako se kritizira pokušaj uvođenja građanskog odgoja u škole, a forsira izgradnja stadiona i žičare kao prioritete u rješavanju.
Svako stečeno znanje mora imati prioritet koji ne smiju osporavati ljudi kojima je prioritet prekrajanje povijesti.
Roditeljski zadatak je da pripreme djecu sa susrete s djecom različitih odgoja i  financijskog stanja koji je vidljivo na djetetu.
 Vršnjačko nasilje proizlazi iz kućnog odgoja ,a strahovito je okrutno.
Žrtve vršnjačkog dječjeg nasilja imaju doživotne posljedice, a često ih u životu zbog izgubljenog samopouzdanja spriječi da izaberu pravo zanimanje.
Ako dijete u školi bude maltretirano boji se pokazati svoje znanje i sposobnosti, boji se biti bolji kako ne bi izazvao bijes konkurencije.
Roditelji moraju pripremiti djecu da prihvaćaju i drugačije, njima je naročito teško.
 Pogotovo djeci koja imaju poteškoće u razvoju, njima dvostruko trebaju prijatelji.
Roditelji podučite djecu da budu prijatelji to je vaš najveći zadatak u odgoju djeteta. Sve je u životu lakše uz iskrene prijatelje, čista dječja ljubav temelj je ispravnom i dobrom životu.
Na samom početku školske godine ostali smo zatečeni
horor pričom o tome da je ravnatelj škole pronevjerio novce za liječenje teško bolesnog djeteta, a drugi da je novce za smještaj karantene oboljelih od Corone u  učeničkom domu usmjerio na svoj račun
.
Ne smijemo dozvoliti da se priča slegne, da vjeroučitelj koji je pronevjerio
i vjeru i odgoj bude i dalje u školi,  a niti ovaj drugi koji je utvrdio abecedu kriminala,
 a to je da prilika čini lopova.
Ti ljudi trebali bi imati zabranu pristupa u odgojne ustanove.
Pokazali su da su varali u svim školama, nisu savladali nikakvo gradivo i pali na ispitu” prve prilike”.
Danas uživaju bake  i djedovi koje svoje unučiće iz vrtićke epizode dobivaju natrag pod svoje okrilje. Prvašići se vraćaju kući, a bake i djedovi  na novu prilagodbu.
Treba uskladiti život u ritmu djeteta, treba odgovoriti na tisuću pitanja , no uz ljubav sve se može.
S jednim novim početkom neka nam je svima sretno, neka život krene za nove generacije  nekim mirnim putem, bez mržnje i zla bez prijetvornih ljudi koji izazivaju kaos.
Djeci moramo omogućiti da budu djeca do svojeg odrastanja, nikakve igre u koje ih uvlače političari ne smijemo dopustiti.
Ne smijemo ni dopustiti da se zaboravi poslovica uz koju smo i mi odrastali i dužni smo da ju zapamti baš svako dijete i sa sobom ponese u život:
 “Od kolijevke pa do groba
najljepše je đačko doba”.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo