By Hrvatska više nema pravo odlagati problem sa otpadom, posebno jer je sa prosvjeda 5. rujna poslana jasna poruka kako građani više ne prihvaćaju da se pitanje otpada, onečišćenja i ugrožavanja okoliša nastavi gurati pod tepih. Kako je politički razvod Like, a čini se i HDZ-a sa Plenkovićem sve bliže, tako je kod Plenkovića sve više nervoze i izjava kojima dodatno raspiruje bunt građana. Ono što ne smije čekati ni dana više je odabir tehnologije kojom se rješava problem otpada u Gospiću, ali i u nizu drugih odlagališta diljem Hrvatske.
BUZ smatra da je vrijeme za prestanak nadmetanja u prikupljanju političkih poena oko Like, a da se daljnje rasprave fokusiraju prema rješenjima i razotkrivanju svih drugih lokacija. Pri tome Hrvatska ne treba raspravu u kojoj će se jedni protiviti spalionici, drugi odlagalištu, treći novoj lokaciji, a četvrti svemu što predloži politički suparnik jer nas je takva politika i dovela do toga da smo problem samo premještali iz jednog mandata u drugi. Problem otpada nije samo problem za vlast već je potpuno isti i za oporbu. To je pitanje tehnologije, zaštite okoliša, javnog zdravlja, odgovornog gospodarenja novcem, na koncu i budućnosti Hrvatske.
Podsjećam da sam još kao zastupnik BUZ-a u Gradskoj skupštini Grada Zagreba 2014. g. na tematskoj sjednici Gradske skupštine uvjeravao kolege kako postoje tehnološka rješenja koja mogu radikalno promijeniti način na koji Hrvatska, pa i sam Grad Zagreb, postupaju sa otpadom. Tada, baš kao i sve do prosvjeda 5. rujna nije bilo interesa čak ni da se prijedlog sasluša, a kamo li ozbiljno razmotri. Nakon svega što je do sada poznato, posebno u svezi niza osoba, količina ilegalnog i zakopanog toksičnog otpada, postaje jasnije i zašto.
Danas, dvanaest godina kasnije, i nakon svega što se dogodilo u Gospiću, više nemamo pravo ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Upravo zato BUZ predlaže da se odmah pokrene neovisni stručni proces vrednovanja dostupnih tehnologija za obradu komunalnog, ali i onog opasnog otpada, bez unaprijed određenog pobjednika, bez pogodovanja pojedinim interesnim skupinama i bez političkih dogovora iza zatvorenih vrata.
Treba usporediti postojeća rješenja odnosno dvije tehnologije, plazma tehnologiju vs dvostruka piroliza, i to prema jasnim kriterijima poput zaštite okoliša, emisijama, sigurnosti, cijeni izgradnje i rada, mogućnosti energetske oporabe, količini konačnog ostatka, kao i mogućnosti sanacije postojećih odlagališta. Posebnu pozornost treba posvetiti tehnologijama koje omogućavaju i obradu postojećeg otpada, jer Hrvatska ne smije graditi postrojenja samo za budući otpad dok joj postojeća odlagališta ostaju trajni ekološki teret. Zar itko pri zdravoj pameti ne bi želio da umjesto brda smrdljivog smeća oko velikih gradova budu zelene oaze?
Gospiću danas ne trebaju politička obećanja, Gospiću treba projekt, a Hrvatskoj treba sustav. Jasno je da nitko u svom dvorištu ne želi nepoznatu tehnologiju, još manje bilo kakav otpad, ali nitko ne može pobjeći od činjenice da se otpad negdje mora obraditi, da se negdje moraju deponirati ostaci, i na koncu da netko mora donijeti političku odluku koja mora biti temeljena na činjenicama, a ne na političkim interesima. Ako nakon Gospića dopustimo otvaranje neke nove političke rasprave umjesto žurnog pronalaženja rješenja, onda nismo naučili ništa.
Gospić mora biti početak rješenja, a ne još jedna lokacija na hrvatskoj karti problema.
U Zagrebu, 09. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
