By Podjeli
Ovo svjetsko prvenstvo u nogometu opravdalo je svoj nevjerojatni čar u tome da je sreća varljiva, a lopta okrugla..
Na kraju svega oči u oči golman i lopta. Možda je bilo raznih zavjera tokom trajanja prvenstva no na kraju je bilo kao i na početku, oboje ekipe imale su iste mogućnosti.
Danas je novi dan, čekaju nas problemi koji su ovih dana bili nevažni, no možda nas utješi da nismo samo mi zanesenjaci igre bez kruha.
Najbizarniji primjer dolazi nam iz Ugande. Tamo je jedan zdravstveni radnik, polog koji je dobio od države od 1800 dolara, za cijepljenje djece protiv dječje paralize, odnio u kladionicu i okladio se da će Argentina pobijediti Saudijsku Arabiju.
Argentina je izgubila, čovjek se danima skriva od bijesnih roditelja, a na poslu ga čeka otkaz.
Godine škole, godine truda, a sigurno za sebe misli da je znalac u nogometu, niti zemlja niti igrači nisu njegovi.
Strast je to koja se eto ne može kontrolirati.
Samo dva dana nakon što je ministar Piletić poručio majkama njegovateljicama bolesne djece da ne pregovara s ulicom, kabinet vlade pohrlio je na ulicu da dobije naklonost i dio zasluge za pobjedu.
Ogradu na Markovom trgu koja dijeli vladu od ulice zaljuljao je invalid u kolicima , ispriječio se goropadni policajac da sačuva ogradu koja dijeli ulicu od uvaženih zastupnika i još uvaženijih članova vlade.
Pitanje je dana kada će ista služba u istim odorama tražiti prolaz za prolazak “marice” da pokupi krakove korupcijske hobotnice.
Obruč se steže, dokazi se množe, informacije cure, maske padaju. Kolo sreće se okreće , afera Agrokor prijeti da “uspješnice” ove vlade pretvori u njihov poraz , totalni debakl !
Baš kao i onaj zdravstveni radnik iz Ugande cijena za kockanje sa životima građana doći će na naplatu bez obzira tko je svjetski prvak u nogometu, bez obzira na broncu zlatnog sjaja.
Kratak predah od problema dobro dođe, ali realnost dolazi s prvim zracima svjetlosti novog dana. Umirovljenici već su na nogama, traže plastične flaše da popune budžet do kraja mjeseca.
Danas će ovi koji su jučer zaboravili da postoji sutra, gunđati zbog cijene vrećice za smeće, sigurno će negdje puknuti vodovodna cijev, kasnit će autobus broj 212, a strojovođa koji je bio na dočeku, zaspati na posao.
Hoćemo li biti blagi prema njima kako smo bili blagi jučer prema izaslanicima naše “uspješne” vlade kada smo s njima dijelili euforiju osvojene bronce ?
Dragi ljudi koji ste danas na ulici, na putu za posao za koji će te dobiti plaću koja neće biti dovoljna za pokriti račune, odvojite igru od stvarnog života, za nas je život borba svaki dan, veselja su rijetka, u njima nema mjesta za one koji su nam od života učinili pakao, koji donosi siromaštvo, nema oprosta .
Umirovljenici, u mirovinskim fondovima i danas fali puno milijardi, u novinama se vrti slika kruga koji nam pokazuje da sve manje ljudi radi, a o njihovoj uplati ovisi naša mirovina .
Danas je normalno da je mirovina 37% prosjeka plaće, ako to prihvatimo, za koji mjesec ista će ekipa reći da je dovoljno i 27% .
Sjetite se priče o kuhanoj žabi, vrijeme je da se trgnemo na vrijeme i iskočimo iz lonca koji se grije, oni koji su zapalili vatru, neće ju ugasiti, njima odgovara da nestanemo zbog opijenosti koja izaziva nemoć !
Nismo nemoćni, pokažimo snagu zajedničkog cilja, bolji standard većine građana !
Dragica Trumbetaš
Podjeli
