Nema dana da netko od predstavnika Vlade ili dežurnih čuvara Plenkovićeva lika i djela ne spomene umirovljenike i veliku brigu za njih nešto više od 1,2 milijuna. Svima je zajedničko da se redovitim usklađenjem mirovina hvale kao da se radi o povećanju mirovina, no kada god se spomene potreba da se mirovine uistinu trebaju povećati, odmah se pojave isti koji sada redaju objašnjenja kako se u proračunu naprosto nema prostora za neko značajnije povećanje mirovina.
Iako je 2015. godine BUZ sa Plenkovićevim prethodnikom postigao dogovor da se prosječne mirovine povećaju na 60% prosječne plaće, to je već slijedeće 2016. Plenković spremio u natrag ladicu, i do danas ne vadi vani. Istovremeno Vlada odbija razmotriti prijedlog BUZ-a kojim bi se dovelo do povećanja mirovine uz nekoliko sustavnih izmjena mirovinskog sustava čime bi se prosječna mirovina podigla na više od 60% prosječne plaće. Cilj BUZ-a se bez ikakvog argumenta pokušava prikazati kao nerealan, populistički ili neodrživ.
Vladi, a posebno Plenkoviću javno postavljam pitanje, ako za dostojanstven život više od milijun umirovljenika nema dodatnih 1,8 milijardi eura, dakle manje od 2 milijarde eura, kako je moguće da Hrvatska prema službenim procjenama zbog korupcije, neučinkovitosti, klijentelizma, poreznih utaja i sive ekonomije godišnje trpi štetu više od 8 milijardi eura.
Nije u navedenom samo pitanje ukradenog novca, kojeg brojimo u milijardama, već u ukupnoj šteti koja nastaje kroz namještene javne natječaje, prenapuhane cijene javnih radova, organizirane porezne prijevare, neučinkovito upravljanje državnom imovinom i naravno, političko kadroviranje kao šlag na korupcijskoj torti Hrvatske. Nakon štete koja se na godišnjoj razini procjenjuje na cca 7% BDP-a Hrvatske, govoriti da se nema manje od dvije milijarde eura za povećanje mirovina, je naprosto vrijeđanje zdravog razuma i izrugivanje umirovljenicima. Jasno je dakle da za povećanje mirovina novca ima, onog novca koji se svakodnevno gubi zbog koruptivnog načina upravljanja državom.
„Brižna i empatična“ Vlada svako malo poručuje umirovljenicima kako moraju biti strpljivi, ili kako se za veće mirovine „trenutno“ nema prostora u proračunu zbog još veće brige za fiskalnu stabilnost države. Kada se otkriju afere vrijedne desetke ili stotine milijuna eura, kada se javni projekti višestruko preplaćuju, ili kada europski istražitelji otkrivaju zlouporabe javnog novca, onda ta njihova odgovornost u pravilu izostaje. Sve nas treba zabrinuti činjenica koja Hrvatsku po indeksu korupcije smješta među najlošije članice EU. To nažalost nije samo puki slučaj već posljedica sustava koji je doveo do toga da građani sve manje vjeruju u jednaka prava za sve.
Vlada nema pravo tvrditi da nema novaca za pravednije mirovine jer novaca ima, ali ono čega nema je politička volja da se zaustavi njegovo rasipanje, odnosno da se da prioritet ljudima koji su desetljećima stvarali ovu državu. BUZ je pokazao i dokazao da rješenje za veće mirovine postoji, da novaca ima dovoljno, da je brzo provedivo, ali i da se čeka samo ono što još jedino nedostaje, a nedostaje politička volja vladajućih.
Dok milijarde nestaju zbog korupcije Vlada nema pravo kazati kako za veće mirovine nema novca u proračunu, a građani ne smiju biti oni koji plaćaju cijenu lošeg upravljanja državom.
U Zagrebu, 01. 08. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.










