By II mirovinski stup se pokazao kao skupi eksperiment koji kroz dosadašnjih 25 godina nije donio veće mirovine. Prije punih 25 godina hrvatskim građanima obećano je da će obvezni II mirovinski stup donijeti veće mirovine, veću sigurnost, manje opterećenje za državni proračun i snažniji gospodarski razvoj.
Danas, nakon 25 godina iskustva, vrijeme je da se još jednom postavi jednostavno pitanje, jesu li ta obećanja ispunjena? Odgovor je po svim raspoloživim podacima više no neugodan za zagovornike II mirovinskog stupa jer ključna obećanja nisu ostvarena, dok su troškovi sustava postali toliko jasni i vidljiviji da se više naprosto ne mogu skriti. Na sve navedeno sam sam još prije 10 godina kao saborski zastupnik upozoravao, ali ništa se do danas nažalost nije promijenilo.
Najveći problem drugog stupa je činjenica da je od samog početka stvarao veliki tranzicijski trošak. Dio doprinosa koji je prije služio za isplatu tekućih mirovina preusmjeren je u privatno upravljane fondove, ali obveza isplate postojećih mirovina nije nestala jer je razliku morala pokriti država, najčešće zaduživanjem kod istih banaka u čijim su rukama OMF-ovi odnosno sredstva II mirovinskog stupa. Tako je sustav koji je trebao rasteretiti javne financije zapravo dodatno generirao javni dug, a trošak kao i uvijek plaćaju svi porezni obveznici.
Poseban je paradoks činjenica da su fondovi veliki dio prikupljenih sredstava ulagali upravo u državne obveznice. Drugim riječima, država se zaduživala kako bi nadoknadila novac koji je otišao u fondove, a fondovi su zatim taj isti novac posuđivali državi, uz naravno, veću kamatu. Takav model se ne može nazvati reformom učinkovitosti već potpuno nepotrebnom i skupom kruženju novca kroz financijski sustav na štetu građana, budućih umirovljenika.
Da je drugi stup ostvario obećanje o većim mirovinama, umirovljenici bi masovno ostajali u kombiniranom sustavu, ali je činjenica da veliki broj građana pri odlasku u mirovinu bira povratak u prvi stup jer im je to financijski povoljnije. Samo ta činjenica predstavlja ozbiljnu optužnicu protiv sustava koji je trebao biti superiorna alternativa. Dodatni razlog za zabrinutost predstavljaju investicijski rezultati fondova. Analize prinosa pokazuju da su u posljednjih pet godina fondovi kategorije B, u kojima se nalazi većina osiguranika, ostvarili gotovo zanemariv realni prinos nakon uračunate inflacije. To znači da građani nisu samo preuzeli investicijski rizik, već za taj rizik nisu bili ni stimulirani odnosno nagrađeni.
Zagovornici drugog stupa često ističu rast ukupne imovine fondova, ali rast fondovske imovine nije isto što i rast mirovina. Činjenica da fondovi upravljaju desecima milijardi eura jedino pokazuje da sustav osigurava stalan priljev novca financijskoj industriji, no ono što građane zanima nije veličina fondova nego visina njihove buduće mirovine.
Jasno je da današnje mirovine ne nastaju prvenstveno iz prinosa fondova, već i te kako ovise o razini zaposlenosti, visini plaća, produktivnosti gospodarstva i sposobnosti odnosno političkoj volji države da organizira pravednu raspodjelu društvenog bogatstva. Nijedan financijski proizvod, a II stup je samo još jedan u nizu proizvoda financijske industrije, ne može nadomjestiti lošu gospodarsku politiku niti riješiti problem niskih plaća.
Nakon 25 godina iskustva postaje jasno da je II stup pridonio razvoju fondovske industrije ali ne i rješavanju problema umirovljenika. Istodobno je povećao fiskalne troškove, prebacio rizik na građane, i ni na koji način nije dokazao da većini osiguranika osigurava bolje mirovine od sustava međugeneracijske solidarnosti. Upravo zato je i više no legitimno otvoriti raspravu o temeljitoj reformi ili čak postupnom ukidanju obveznog II stupa. Cilj mirovinskog sustava ne smije biti stvaranje prinosa za financijsku industriju, nego osiguravanje dostojanstvene starosti građanima.
Mirovinski sustav mora služiti umirovljenicima, a ne financijskoj industriji stoga je nakon 25 godina vrijeme za temeljitu reviziju učinaka II mirovinskog stupa.
#Mirovine #DrugiStup #MirovinskaReforma #Umirovljenici #SocijalnaPravda #MirovinskiFondovi #GeneracijskaSolidarnost #Hrvatska #EkonomskaPolitika #DostojanstvenaStarost
U Zagrebu, 15. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
