By Bilo bi stvarno smiješno i besplodno po ne znam koji put dokazivati pozivajući se na Ustav Republike Hrvatske da su manjine u Hrvatskoj, uključujući i najbrojniju, onu Srpsku, najzaštićenije manjine na Svijetu. Ne samo da uživaju gotovo neograničena prava, već si je Srpska manjina predvođena Miloradom Pupovcem uzela i to pravo da nesmetano organiziranom medijskom kampanjom uporno pljuje i ponižava državu u kojoj žive , u kojoj dobivaju plaće, a zaslužene i nezaslužene mirovine dobivaju oni koji nisu i oni koji su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske. Milorad Pupovac vješto koristi i svoju institucionalnu moć s pozicije koalicijskog partnera u vladajućoj većini pa njegov agitprop glasno odzvanja i u međunarodnoj zajednici te godi ušima poglavito onih koji nisu nikada bili skloni osamostaljenju Hrvatske.
Na dan sjećanja i osude svih totalitarizama u Svijetu svjedočili smo brutalnom velikosrpskom totalitarizmu i teroru manjine nad većinom u režiji patetičnog Milorada Pupovca koji se predstavlja hrvatskoj javnosti kao najugroženiji čovjek na svijetu, pa onda tu svoju ugroženost prenosi na cijelu srpsku zajednicu u Hrvatskoj šaljući im istu onu poruku kakvu je svojevremeno za vrijeme balvan revolucije slao poznati srpski psihijatar Jovan Rašković koji je imao magičnu hipnotizersku moć pokrenuti srpsku manjinu u Hrvatskoj proizvodeći krvavi rat protiv Hrvatske. Između Jovana Raškovića i Milorada Pupovca gotovo da i nema nikakve razlike. Obojica prekaljeni intelektualci, obojica uvjerljivi retoričari i obojica na istom zadatku onda i sada. Tu zadaću su naučili napamet još davno iz poznatog govora Vase Čubrilovića koji je 1939. godine u Banja Luci kazao slijedeće
„Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve Hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnost i dogodi pa Hrvatska dobije državu dužnost im je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države“!
Ta strateška ideja utkana je kao crvena nit u sve srpske memorandume, a modus operandi pobunjene i izmanipulirane srpske manjine u Hrvatskoj mogli smo gledati vlastitim očima i slušati vlastitim ušima od balvan revolucije pa sve do jučer. Ista retorika, „ista meta isto odstojanje“, „sve još miriše na nju, balvan revoluciju“! Milorad Pupovac, stup koalicijske stabilnosti vladajuće većine i stup stabilnosti Plenkovićeve Hrvatske u svom nevjerojatnom patetičnom glumatanju ugroženog Srbina u Hrvatskoj na N1 TV povodom incidenta u jednoj birtiji u Uzdolju kraj Knina, braneći Plenkovićev koncept ove koalicijske vladajuće većine, nespreman da iz te koalicije izađe, za navodnu ugroženost Srba u Hrvatskoj, za stanje mržnje i opće netrpeljivosti pronašao je jedinog mogućeg dežurnog krivca u imenu i prezimenu Tomislava Karamarka, pa onda onako duboko uvrijeđen i iznenađen tvrdi da napadi na Srbe nisu od jučer, već eskaliraju od 2014., kada je Tomislav Karamarko tadašnji šef HDZ-a poručio – “nikada više sramotne i ponižavajuće koalicije sa SDSS-om“. U svom mučeničkom obraćanju hrvatskoj naciji na N1 TV, zarastao u tek niklu početničku bradu dakako, nije zaobišao ni predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović komentirajući njenu izjavu o incidentu kraj Knina riječima da od nje ništa drugo nije ni očekivao. Porciju Pupovčevih batina dobili su po ne znam koji putu crkveni velikodostojnici iz Katoličke crkve i najbolje je citirati što je Milorad Pupovac izjavio za Bosanske medije:
Prema njegovim riječima, nesnošljivost i nasilje prema drugim narodima povezana je s pokušajem rehabilitacije ustaštva.
“One su tijesno povezane s povijesnim revizionizmom koji se u Hrvatskoj ogleda u tome da se pokušava rehabilitirati ustaški pokret i ustanoviti ga u novom europskom kontekstu, u novoj europskoj Hrvatskoj. U tome značajnu ulogu imaju pojedini članovi episkopata lokalne Katoličke crkve i klera općenito, imaju pojedine veteranske organizacije, pojedine političke stranke i nevladine organizacije koje su nastale uz tijesnu povezanost s episkopatom lokalne Katoličke crkve i nacionalne Katoličke crkve i političkih stranaka koje su s njima povezane kao njihovo političko krilo”, ustvrdio je čelnik vladajućeg SDSS-a.
“Ta vrsta povijesnog revizionizma u kojemu se u europskom kontekstu želi rehabilitirati ustaštvo, a optužiti sve druge: Jugoslaviju, socijalistički poredak, komunistički pokret, druge narode na prostoru bivše Jugoslavije, to jeste Srbe i ostale, to je nešto što je matrica po kojoj se to odvija u Republici Hrvatskoj. I to doprinosi tome da Hrvatska postaje faktor nestabilnosti na prostorima bivše Jugoslavije. Da Hrvatska postaje faktor produbljivanja nepovjerenja na prostorima bivše Jugoslavije i da predstavlja svojevrsnu crnu ovcu ionako ne baš svijetlom stanju međuetničkih odnosa na prostorima bivše Jugoslavije”, istaknuo je Pupovac.
Naravno, Pupovčeve razorne teze nisu potkrijepljene ni jednim dokazom, nije upro prstom niti u jedno ustaško ime i prezime, niti u jednu stranku koja veliča ustaštvo ili NDH, nema dokaza da je bilo tko osuđen ili optužen zbog veličanja Ante Pavelića i NDH i sve se svodi na otrcanu velikosrpsku totalitarističku matricu od Vase Ćubrilovića do Milorada Pupovca. Teške optužbe imaju za cilj od hrvatskog naroda stvoriti ustaški i genocidni narod koji se ponovo iz obijesti bez ikakvog razloga okomio na nevini i pošteni nebeski srpski narod. Krajnji je cilj Pupovčevog mantranja provoditi politiku Vase Ćubrilovića i na svaki mogući način dekonsolidirati Hrvatsku državu, poljuljati međunarodni ugled Hrvatske, kako to stoji zapisano u memorandumima SAN-u. Pupovac se osjeća moćno, on zna da ne postoji politička volja ni snaga kod premijera Andreja Plenkovića da hladnokrvno zapovjedi svojoj tajnici da mu pripremi dokument o raskidu koalicije, kako je to brzopotezno kaubojski učinio s ministrima Mosta.
A kada se na Pupovčevu predvodničku trubu okestrirano nadovežu dvije prve „dragačevačke trube“, Vučić i Dačić, a svi zajedno su europski miljenici službenog Zagreba, onda zbog kukavičke šutnje i nečinjenja dobijemo što i zaslužujemo. Dobijemo poruku da će Srbija ponovo braniti Srbe u Hrvatskoj, da će Jelena Lovrić ponovo bacati cvijeće na srpske tenkove, dobijemo poruku da je srpska pobuna 1991. godine bila opravdana i dobijemo poruku da je Hrvatska „slučajna država“ koja po Vasi Čubriloviću mora biti dekonsolidirana, koja mora nestati. I eto, kao slučajno, u cijeli ovaj velikosrpski „dragačevački“ orkestar unisono i promptno se uključe i prve srpske trube Hrvatske Stjepan Mesić i Budimir Lončar koje daju ritam ovoj klasičnoj veleizdajničkoj simfoniji. Jer nisu valjda slučajno Milorad Pupovac, Stjepan Mesić i Budimir Lončar, zato što je prof. Zvonimir Šeparović ustao na lijevu nogu, na javnoj sjednici pred sudskim vijećem „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta“ osuđeni za etičku veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa? Etički veleizdajnici nesmetano trube što odjekuje duboko do srca Europe i međunarodne zajednice rušeći sva nastojanja Pantovčaka da se Hrvatska čvrsto pozicionira kao moderna srednjoeuropska zemlja, kao zemlja dovršene postkomunističke tranzicije, kao zemlja sigurnosti, prosperiteta i potencijalnog blagostanja. Veleizdajnici ne daju Hrvatskoj da se izvuče iz živog balkanskog blata, ne daju da se Hrvatska otme velikosrpskom zagrljaju, jer u tom zagrljaju novog bratstva i jedinstva veleizdajnici žive kao bubreg u loju ne mareći ni za hrvatsku sirotinjsku večinu niti za srpsku sirotinjsku manjinu u Hrvatskoj. „U se na se i poda se“ njihova je jedina svetinja!
Hrvatska s pravom uskoro očekuje konačno pozitivno mišljenje o ulasku u Schengen, Hrvatska se ubrzano priprema za predsjedanje Europskom unijom. Ova dva prvorazredna politička događaja, bez ikakve sumnje, trebala bi Hrvatskoj donijeti dodatnu sigurnost i ugled u međunarodnoj zajednici. Schengenski režim u trenutku kada Hrvatska granica postane granica Europe kao zajednički europski sigurnosni interes, zapravo je trn u oku naših susjeda, jer bi ulaskom Hrvatske u Schengen mogao pasti u vodu njihov strateški plan. A plan je monstruozan, jer nagomilani migranti na granicama Hrvatske trebali bi biti udarni malj za destabilizaciju Hrvatske i dokaz da Hrvatska nije u stanju štititi granice Europe!
Misli li netko doista da Slovenija iz čistog mira podiže novih 40 kilometara sofisticirane žičane ograde na granici s Hrvatskom?
Planski nagomilanih migranti na granicama Hrvatske mogli bi onako planski, „Čubrilovićevski“, destabilizirati i „dekonsolidirati“ Hrvatsku državu. Zbog toga „dragačevači trubači“ potpomognuti hrvatskom „ustaškom“ tercom Stipe i Bude ne trube trubljenja radi, niti Bošnjački sevdahlije iz kurtoazije izmišljaju nove antihrvatske sevdaške viceve, kao one nakon posjeta predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Izraelu. Ovdje se ne radi o banalnim događajima jedne birtaške tučnjave, ovo nije banalno, nego bi vrlo brzo moglo postati duboko „analno“ ukoliko službeni Zagreb namjerno ili slučajno, prešutno okrene leđa uspaljenim neprijateljima i mrziteljima Hrvatske.
Napomena: u tekstu sam namjerno, u dogovoru s autorom koristio dijelove teksta iz objave Tomislava Karamarka na FB-u!
Kazimir Mikašek-Kazo
