By Ovih dana smo mogli čuti o prijedlogu jednog političara iz Savezne Republike Austrije glede novoga teritorijalnoga ustroja BiH. Naime, radi se o ekonomistu i geopolitičkom analitičaru, gosp. Guntheru Fehlingeru. On je inače veliki pobornik proširenja NATO-a i EU na zemlje “Zapadnog Balkana”. Prema tom prijedlogu se dosadašnji entiteti i Brčko Distrikt ukidaju te se umjesto njih uvodi deset novih federalnih jedinica tj. saveznih država. Drugim riječima cjelokupna BiH postaje poput sadašnjeg većeg bh entiteta a što je i bio prvotni plan kada se sklapao Washingtonski sporazum iz 1994. Nažalost, od toga se odstupilo 1995. kod pregovora u Daytonu čime su Bošnjaci a osobito Hrvati izigrani. Od spomenutih zamišljenih deset novih federalnih jedinica tj. saveznih država dvije bi bile s većinskim hrvatskim narodom. Naime, radi se o Tropolju (današnja Hercegbosanska Županija) te Zapadnoj Hercegovini (objedinjene Županija Zapadnohercegovačka i Hercegovačko-neretvanska). Tropolje bi imalo sjedište u Livnu a Zapadna Hercegovina u Mostaru. Pored njih ostale savezne države unutar BiH bi bile Una-Sana (sjedište Bihać), Krajina (Banja Luka), Istočna Hercegovina (Trebinje), Soli (Tuzla), Središnja Bosna (Zenica), Drina (Višegrad), Posavina (Brčko), Vrhbosna (Sarajevo). No, nakon svega zar ne bi bilo pametnije BiH preurediti na tri savezne države i to većinski hrvatsku, srpsku i bošnjačku s npr. Sarajevom Distriktom. Ili četiri savezne države tj. Zapadnom Bosnom (zapadni dio Turske Hrvatske) kao onom četvrtom uz Sarajevo kao posebnim distriktom? Istina, prema prijedlogu iz Austrije tih 10 saveznih država bi imalo visok stupanj autonomije (osobito glede lokalnih pitanja) ali s jakom središnjom vlašću u Sarajevu. Ipak, bi li to doista riješilo pitanje majorizacije Hrvata kao konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda u cjelokupnoj BiH? Rađe objedinjavanje onoga što Hrvati već imaju u BiH, poglavito Federaciji tj. objedinjavanje svega toga u jednu administrativnu jedinicu s većinskim hrvatskim narodom u vidu (mega)kantona, entiteta ili pak distrikta. Najbolje u republiku a ujedno i jednu izbornu jedinicu. Tako te Herceg-Bosna od neslužbene regije hrvatskih kantona i većinski hrvatskih dijelova drugih kantona preraste u Hrvatsku Republiku unutar cjelovite BiH. Na načelu pariteta i reciprociteta s drugima.
Austrijski prijedlog umjesto na BiH primijeniti na Srbiju
Ipak, zar taj prijedlog iz Austrije ne bi trebalo primijeniti na Srbiju s Vojvodinom? Naravno da bi to bio logičan zaključak. Primjerice, Srbija koja se oprostila od “heroja” a ustvari ratnog zločinca Ratka Mladića je zaista potrebita katarze. A ta katarza bi mogla i trebala biti upravo nova unutarnja podjela Srbije koju je Gunther Fehlinger namijenio BiH. Deset saveznih država unutar decentralizirane Srbije bi bile u prvom redu sadašnja Autonomna Pokrajina Vojvodina s poželjnim dodatkom Zemuna u istočnom Srijemu koji je povijesni prostor Hrvatske i Palilule u južnom Banatu koji je povijesni prostor Ugarske (sjedište Novi Sad, pov. Kroatendorf (Hrvatsko Selo s kraja 17 stoljeća)), zatim Mačve (Šabac), Podrinje-Zlatibor (Užice), Sandžak-Preševska dolina (Novi Pazar-Bujanovac), Timočka (Vlaška) krajina (Zaječar), Šumadija (Kragujevac), Pomoravlje (Jagodina), Braničevo (Požarevac), Pomoravlje-Šopluk (Niš), Beograd (ujedno i distrikt). Te savezne države bi imale vrlo visoke ovlasti s ustavnim pravima identičnim onima Vojvodine i Kosova od ustava iz 1974. Ili identične onima koja Gunther Fehlinger predlaže za savezne države unutar BiH koje on predviđa. Beograd bi ostao glavni grad s središnjim ovlastima npr. onakvima kakvo bi po austrijskom prijedlogu imalo Sarajevo. Takav preustroj Srbije bi anulirao agendu ‘srpski svet’ i velikosrpstvo te ojačao i zaštitio hrvatski narod u Srbiji, poglavito Vojvodini. S tendencijom povratka izbjeglih i prognanih Hrvata iz Vojvodine u istu tu Vojvodinu s istočnim Srijemom van AP Vojvodine ali i mogućnošću dodatnog naseljavanja alohtonih Hrvata poput onih iz dijaspore. Pa dajmo mi o hrvatski sinci (uključujući i one ženskoga roda pod istim pojmom) u tom pravcu.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
