By Sudeći po reakciji čelnih ljudi HDZ-a sasvim je izvjesno da im još niti do primozga nije došla spoznaja zbog čega je Split na izborima za gradonačelnika pokazao što misli o njihovom modelu vladanja.
Najodgovornija je, ujedno i čelna stranačka osoba u županiji koja ima apsolutnu naklonost Andreja Plenkovića. Riječ je o još jednom lukavcu zvučnog prezimena podrijetlom iz sela Dugobabe. Ante Sanader, kao jedan od brojnih kadrova čiji je rejting u očima premijera obrnuto proporcionalan rejtingu kod običnog glasačkog puka uključivo i članove vladajuće stranke koji su se unatoč stranačkoj preporuci suzdržali od glasovanja, jer su za razliku od sveznajućeg premijera, jako dobro bili upoznati s likom i djelom dotičnog.
Dakle, što je prosječnom splićaninu uključivo i članovima HDZ-a poznato o liku i djelu Ante Sanadera?
Dotični je na splitskom FESB-u završio studij i postigao akademski stupanj dipl. ing elektrotehnike smjer telekomunikacije. Kao dipl. ing. elektrotehnike nije postigao nikakvu zapaženu poslovnu karijeru. Nakon što je ušao u politiku s pozicije župana Splitsko dalmatinske županije pokušavao je u više navrata na „mala vrata“ doći do titule magistra znanosti, ali ni jedan od časnih profesora nije se dao kupiti. Stoga se gosp. Sanader okrenuo Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu gdje to nije bio osobit problem, a kad je ušao u već uhodanu šemu doktorat na ek. fakultetu u Osijeku zajedno s „kombijem“ splitskih odličnika od kojih je najzvučnije ime Vice Mihanovića, bio je „normalan“ epilog.
Istine radi treba reći da je ek. fakultet u Splitu bio dobre ruke kod udaranja akademskih pečata na visoke akademske titule za političku elitu neke druge provencijencije pa je “kombi doktorat“ u Osijeku bio logičan odgovor za hrvatski modus operandi. Bilo bi zanimljivo ispitati zbog čega se represivni aparat u Hrvatskoj državi nije pozabavio „dičnim“ profesorima koji su svoje potpise i akademske pečate pretvorile u desetine supervrijednih nekretnina, a rodonačelnik ovog modela koji je došao s jednim pinklecom na leđima iz ratom poharane Bosne i Hercegovine, ima što knjižnog, a što izvanknjižnog imovinskog portfelja impresivnih preko 20 stanova i poslovnih prostora. Možda se koji profesorski potpis i pečat „zalijepio“ i ponekom dužnosniku iz represivnog aparata pa otud i njihovo okretanje glave od ove pojave.
Nadalje, splićani nisu zaboravili priču s vrećom za smeće ispunjenu s preko 500 tisuća kuna na koju je supruga gosp. Sanadera „slučajno“ nabasala u Merkatorovoj garaži u Solinu. Onima koji su u vrijeme njegovog vladanja radili u županiji poznato je da gotovo ni na jedan dokument koji je županija izdala, a koji je zahtjevao njegov potpis nije izašao iz te kuće prije nego se osoba koja ga je inicirala nije „na koljenima“ pojavila u njegovoj kancelariji ili pak na dogovorenoj adresi. Ostavljam mašti čitatelja da procijene je li taj sastanak pratila i neka plava koverta? Suvišno je pričati o brutalnom kadroviranju u županiji gdje osoba s urednom akademskom i poslovnom karijerom za vrijeme Sanaderove vlasti, nije imala nikakvu šansu s „kombi“ doktorima i sličnim „akademskim“ građanima.
Također postoji jedan detalj koji otvara prostor za moguće spekulacije je činjenica da gosp. Sanader za svoj boravak u Zagrebu za vrijeme svog saborskog mandata koristi stan prof. Ivice Filipovića – oca ministra Davora Filipovića, a inače bjegunca iz ratnog pakla Sarajeva poput Darka Tipurića.
Sve su ovo stvari široko poznate širokom splitskom puku, a očito nepoznate Andreju Plenkoviću, pa ništa čudno da ne shvaća da su građani premoćno glasali za gosp. Ivicu Puljka i njegovu ekipu unatoč svim prijeporima oko njegova tima. Premijer mora već jednom progledati i shvatiti da su ovdje građani glasali protiv HDZ-a, a ne za Puljka i to se može očekivati i na izborima na nacionalnoj razini dok kod se ne riješi „svih Sanadera, Barbarića“ i sličnih.
Anđelko Jeličić
