By Kada političari iz vladajuće većine uz mjesečnu plaću od 5, 6 ili 10 tisuća eura govore kako su mirovine rekordno porasle i da umirovljenici danas žive bolje nego ikad, nameće se jedno jednostavno pitanje znaju li ti ljudi uopće kako izgleda život sa 400, 500 ili 700 € mjesečno?
Većina zastupnika ima mjesečna primanja između 3,5 i 4,5 tisuća eura koja su višestruko veća od prosječne mirovine. Dok zastupnicima nakon podmirenja osnovnih životnih troškova ostaje i više nego dovoljno za štednju, putovanja ili ulaganja, velik dio umirovljenika već sredinom mjeseca razmišlja što će izostaviti, lijek, grijanje ili neki od obroka. Upravo je osjećaj financijske sigurnosti ono što većina umirovljenika već odavno ne poznaje.
Sa mirovinom od 700 € većina novca odlazi na stanovanje, režije i hranu. Nakon toga ostaje vrlo malo za lijekove, odjeću ili nekakav, zapravo bilo kakav društveni život. Jedan kvar kućanskog aparata, ili zbog dugačkih lista čekanja odlazak liječniku privatno, u pravilu postaje ozbiljan financijski problem.
Sa mirovinom od 500 € teško da se može planirati život, više je to preživljavanje. Kupuje se ono što je na akciji, odgađaju se pregledi, preskaču druženja sa prijateljima i unucima jer za mnoge nažalost i samo odlazak na kavu postaje nedostižan luksuz.
Sa mirovinom od 400 € izbor gotovo da više i ne postoji jer uz navedenu mirovinu gotovo da svaki euro ima svoje ime. Svaka nepredviđena obveza znači samo jedno, novo odricanje. Takav život veoma teško može razumjeti netko sa saborskim plaćama ili onaj tko nikada nije morao brojati kovanice pred blagajnom.Upravo zato problem mirovinskog sustava nije samo u brojkama, veći je problem u tome što o životu umirovljenika prečesto odlučuju ljudi koji taj život nikada nisu osjetili na svojoj koži ni u obitelji. Kada netko od političara tvrdi da je 15 ili 20 € povećanja veliki iskorak, jasno pokazuje koliko je zapravo udaljen od svakodnevice stotina tisuća umirovljenika, onih koji ne traže sažaljenje već razumijevanje i pravednost.
Ako spomenuti političari žele i dalje donositi odluke u ime umirovljenika, onda neka barem na mjesec dana pokušaju živjeti sa 400, 500 ili 700 €. Možda bi tada barem neki iz vladajuće većine shvatili da se iza svake statistike krije čovjek kojemu dostojanstvo ne smije ovisiti o tome hoće li ovog mjeseca kupiti lijek ili platiti račun za struju. Vrijeme je da se o mirovinama počne govoriti iz perspektive ljudi koji od njih doista žive.
Država koja svojim umirovljenicima ne može osigurati dostojanstven život ne može se smatrati socijalno osjetljivom državom.
U Zagrebu, 19. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
