By Slučaj 37 tisuća tona opasnog i manje opasnog, zakopanog ili odloženog otpada u Lici, u Gospiću, najvrući je događaj ovog vrelog ljeta, kojem je bila posvećena i nedavna izvanredna sjednica hrvatskog Sabora. Interes javnosti za ovaj slučaj naglo je porastao nakon javne objave sadržaja studije od strane Državnog odvjetništva RH, a koje se tiče analize okolnog tla i podzemnih voda, kojom je utvrđena prisutnost opasnih kemijskih spojeva u podzemnim i procijednim vodama šireg područja oko odlagališta otpada. Ta činjenica sama po sebi dovoljno govori kako smo svojom neodgovornošću, pohlepom, sistemskom korupcijom i spregnutosti s mafijom doveli jedan iskonski, zdravi, bogomdani hrvatski kraj – Liku, na rub ekološke katastrofe i životne ugroze njenog stanovništva.
Kada se sagleda geneza cijelog slučaja, od notorne činjenice da Hrvatska nema niti jedno postrojenje za obradu takve vrste otpada (dakle i svoj otpad ne može zbrinjavati), pa preko zakonskih izmjena kojima je fleksibiziran uvoz i procedura uvoza tuđeg smeća, do činjenice da ‘nitko’ nije vidio 1700 velikih kamiona koji su ušli u Hrvatsku s otpadom bez kontrole dokumentacije i bilo kakvog inspekcijskog daljnjeg praćenja do destinacije odlaganja, govori o dubokoj umiješanosti dijela državnih struktura u ove poslove, odnosno povezanost visokopozicioniranih dužnosnika s otpadnom mafijom, koja je na otpadu razvila unosan biznis, na koji se visokim mitom lako nalijepi niz pojedinaca iz hrvatskog establišmenta. Ako se cijeloj priči nadoda i činjenica da je Glavni državni inspektor uhapšen zbog osnovane sumnje za primanje mita upravo iz ove domene, onda je svakome jasno da se, bez ikakve sumnje, radi o djelu organiziranog kriminala od strane državnih dužnosnika, a kada se sagledaju efekti trovanja zemlje, vode i zraka, s dugoročnim posljedicama, onda se sve skupa može okarakterizirati kao djelo nacionalne izdaje prvog razreda.
Slijedom naprijed navedenog, kako je smeće dovezeno, kako je sve zajedno (ne)kontrolirano, kako je dovoz omogućen koruptivnim radnjama, kakve kataklizmičke posljedice po okoliš i ljude, sada i ubuduće može imati, događaj spada u prvorazrednu političku problematiku pa se ne može ni riješiti bez sudjelovanja politike i decidiranih političkih odluka, uz koje nužno ide i politička odgovornost. Političkoj dimenziji cijelog slučaja dodatno prisnažuje činjenica da je vrlo izvjesno da gospićko odlagalište nije jedino odlagalište opasnog otpada na teritoriju Hrvatske pa rješavanje gospićkog slučaja može biti paradigmatično za sva ostala odlagališta, a ujedno i paradigma za utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su umjesto štićenja nacionalnih interesa, za mito te iste interese izdali.
Organizatori prosvjeda ”Hodaj za Liku” 05.rujna 2026. u Zagrebu su odlučili da neće dozvoliti bilo kome iz političke nomenklature sudjelovanje u oficijelnom dijelu skupa, želeći time pokazati distanciranje od bilo koje političke opcije. Intimno, čini nam se da se dobro pazi ne zamjeriti se HDZ-u, odnosno s druge strane, onemogućavanjem pristupa bilo kome iz političkog miljea implicitno se javnosti poručuje da su svi iz političke domene jednako krivi, a to u ovom slučaju nije tako niti je pošteno. Zbog implikacija koje slučaj trovanja tla, vode i zraka može imati, kako smo ranije naveli, mora imati političke reperkusije u smislu odgovornosti, a politika jedina može donijeti rješenja i preuzeti odgovornost za njegovo rješavanje. Zato bi na skupu u Zagrebu obavezno trebala biti prisutna i politika, ali ne u smislu da se skup pretvori u političku oporbenu tribinu protiv HDZ-a. Naprotiv, ako se očekuje velika masa ljudi čije je okupljanje izazvala tema od prvorazrednog životnog i nacionalnog značaja, onda su na skup trebali biti pozvani predstavnici svih političkih opcija iz pozicije i opozicije u Saboru, kao bi pred okupljenim hrvatskim građanima, u direktnoj demokraciji, u kratkim obraćanima od 5-6 minuta, iznijeli svoj osnovni stav o problemu i načinu njegovog rješavanja. Pretpostavljamo da se javnom pozivu neki ne bi ni odazvali, što je njihovo demokratsko pravo, ali i poruka.
Samo na taj način i samo tako, organizatori bi izbjegli difamacije koje im se već događaju, u smislu da su svi koji tamo dolaze antihrvati, projugoslaveni, ljubitelji protuvladinih udruga, lijevih opredjeljenja, simpatizeri LGBT itd. Posebno bodu uši kvalifikacije da je to ljevičarski skup kojem je jedini cilj rušenje HDZ-a i dovođenje na vlast mrzitelja Hrvatske i svega hrvatskog. Autori ovakvih pamfleta, odnosno plaćeni epigoni interesne oligarhije koja se smatra vlasnikom Hrvatske, hoće reći da je ostanak HDZ-a na vlasti važniji od rješavanja trovanja države, važniji je od same Hrvatske i sudbine njenog naroda i da je svako propitivanje odgovornosti HDZ-a čisto bogohuljenje. Baš zbog toga, trebalo je pozivom dati svima priliku da kažu što imaju, tako i HDZ-u da kaže kako je sve nastalo, zašto i kako će to riješiti pa neka za svoju elaboraciju dobije aklamacijsko odobravanje ili zviždanje, živimo li u demokratskoj državi ili svi skupa moramo biti Plenkovićevi klimoglavci?
I na kraju, bilo bi zanimljivo čuti što o prvorazrednoj temi za interes opstanka zdrave države i njenog naroda kaže Katolička crkva? Ili možda, već kao po difoltu, od svih tema koje iole mogu poljuljati položaj HDZ-a bježi kao vrag od tamjana u zonu konformizma, bez obzira što bi zbog svega što se događa trebalo vikati do neba, korigirajući stranputice vlasti koje opstruiraju krucijalne interese naroda?
Anđelko Jeličić
