By Da bi se ostvarilo određene političke uspjehe i pobjede važno je baratati činjenicama. I na njima temeljiti vlastite stavove i argumente za postignuće vlastite političke agende te time bez nametanja ustoličiti svoj narativ i pogled na određeni segment života i svjetonazora određenoga kolektiva. Tko ima argumente na svojoj strani nije mu potrebno silom što nametati nego se izboriti za istinu protiv širitelja neistina i raznoraznih manipulacija lažima koje “prodaje” pod “istinu”. Među takvim obmanjivačima su i ljevičari u Hrvatskoj od kojih se vrlo vjerojatno velika većina izjašnjava Hrvatima. Ti ljevičari-obmanjivači se stalno ili vrlo često osobito sentimentalno pozivaju i identificiraju s bivšom Jugoslavijom (SFRJ). Stalno govore o tadašnjem “napretku”. Gradile se tvornice koje su sagrađene velika većina njih prije Drugog kao i Prvog svjetskog rata. U “crvenima” Rijeci i Istri se spominju te tvornice i giganti mada su oni osnovani velikom većinom u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije! Stalno se o bivšoj SFRJ govori u superlativima a današnju samostalnu Hrvatsku se stalno nipodaštava (dezavuira). Bosnu i Hercegovinu se “uzdiže” u nebesa a najsvjetliji njezin dio, većinski hrvatsku Herceg-Bosnu 
se gleda s besmislenom omrazom i često naziva mrskopogrdnim imenima. Ali ostale dijelovi BiH koji nisu dominantno hrvatski (RS i Bosnu) se uopće ne podvrgava nikakvim kritikama. Čak niti zbog presuđenog genocida u Srebrenici! Niti zločina Armije BiH nad Hrvatima. Niti se ta ljevica u Hrvatskoj poziva na Rezoluciju o Srebrenici ali zato skoro potpuno nekritički ponavlja lažni narativ ‘sarajevske čaršije’. Međutim, ta ljevica se da raskrinkati upravo na temelju onoga na što se ona najviše i vrlo rado poziva. Naime, radi se o bivšoj SFRJ i njezinom ustavu iz 1974. Ali i prijašnjim ustavima. Pa krenimo onda na tu u povijesnom smislu “yugoturneju” da raskrinkamo ‘lijeve’.
Temelji SFRJ (s težištem na ustav iz ’74)
Bivša Jugoslavija i to ona socijalistička je nastavak monarhističke. KPJ je prvotno bila za unitarnu Jugoslaviju. No od 1928. je Kominterna zauzela stav da treba rušiti tu tvorevinu po velikosrpskoj mjeri koja služi za bogaćenje i dominaciju velikosrpske buržoazije. Hrvatska je trebala postati samostalna država baš kao i “slovenske” zemlje. Također se priznala obnova crnogorskog naroda (nacije) i formiranje posebne makedonske nacionalne zajednice koja izvorno pripada bugarskom korpusu. Jugoslavija se naziva versajskom tvorevinom. I jugoslavenski komunisti kao ekspozitura SSSR-a su slijepo slušali svoju ‘majčicu Rusiju’. Tomu u prilog je išlo i osnivanje 1937. zasebnih KP Hrvatske i KP Slovenije pored KPJ. Već tada (otprilike dvije godine prije formiranja Banovine Hrvatske) je KPH pokrivala svojim ‘partijskim ćelijama’ i pojedine većinske hrvatske dijelove tj. dobar dio Herceg-Bosnu u aktualnoj BiH poput Livna i Tomislavgrada (Tropolje u današnjoj Hercegbosanskoj Županiji) te zapadna Hercegovina (Županija Zapadnohercegovačka). Dakle, prije nego što su dotični prostori današnje većinski hrvatske Herceg-Bosne u aktualnoj BiH bili uključeni u sastav Banovine Hrvatske! A da li ‘savremeni’ ljevičari u Hrvatskoj to uopće znaju? Kakva bi bila njihova reakcija na te činjenične i faktografske podatke? A trebali bi svi Hrvati to znati pa i ljevičari među njima. Komunisti su se okrenuli od zajedništva s nacistima još od sporazuma Ribentrop-Molotov iz 1939. (podjela Poljske) točno do 22 lipnja 1941. 22 lipnja 1941. koji je u današnjoj samostalnoj Hrvatskoj ‘Dan antifašističke borbe’?! Zanimljivo. Jako zanimljivo!!! Uz izvođenje jasnog stava da su se komunisti digli otišavši u šumu Brezovica zbog napada Trećeg Reicha na SSSR (22.6.1941., operacija Barbarossa) a ne “zuluma frankovačke gospode” (vlasti NDH) nad “nevinim” pravoslavnim “srpskim” pukom i njegovom “nejači” te su njihova “braća” Hrvati (čitaj izdajnici vlastitog naroda i države) morali ustati u njihovu izmišljenu prijekopotrebitu obranu. A u stvarnosti su i jedni i drugi tj. ‘braća i sestre’ po antihrvatstvu bili plaćenici talijanskih fašista koji su vršili zločine i diverzije po Hrvatskoj za račun njihovih nalogodavaca fašista uz dobivanje masnih para. A onda sva vlastita zla svali na žrtvu. I tako i danas lažni antifašisti tj. ‘crveni fašisti’ optužuju one koji ustaše i ustaju protiv lažnog antifašizma i istinskog ‘crvenog’ fašizma za izmišljeni fašizam. No kontradiktornosti lijevog spektra se nastavljaju jer netko izreče ‘ako ljevica ima ikakve standarde onda su to dupli standardi’. Iliti dupla mjerila.
Iznjedravanje Vojvodine i Kosova u ‘krilu’ soc. Jugoslavije o kojoj ljevica u Hrvatskoj šuti iliti činjenična kontradikcija
U vrijeme “NOB-a” kao tekovine revolucije je iznjedrena Vojvodina. Ali i jedan Sandžak. Istočni Srijem i Sandžak su u ta vremena bili dio Hrvatske kao nezavisne države. S tim da je istočni Srijem i pod egidom “NOB” bio priznavan Hrvatskoj. Sandžak je imao vlastito Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Sandžaka to će reći Sandžak ponovno kao samosvojna jedinicu otprije balkanskih ratova 1912.-1913. Samo je trebalo trajno definirati federalnu jedinicu Sandžak odn. njezin stupanj autonomije tj. status bilo kao pokrajine bilo kao republike. Isti je slučaj bio i s Vojvodinom. A kasnije je nadošlo i Kosovo. Glede Vojvodine najbliže je bilo da ona postane posebna republika. Sandžak je trebao biti spojen s Bokom, Metohijom i Crnom Gorom u istu republiku. Kosovo je bilo dosta nedefinirano. Nažalost, došlo je za njih do loših rješenja. Vojvodina je uključena zajedno s Kosovom u sastav soc. Srbije sporazumno tj. kao protuuslugu su unutar te republike dobili status autonomnih pokrajina s velikim stupnjem neovisnosti od tadašnje NR Srb. Sandžak je dijelom zajedno s Bokom utopljen u Crnu Goru. Sjeverni dio Sandžaka pak u Srbiju. Tako da su Boka i Sandžak kao posebni entiteti službeno izbrisani s karte. Vojvodina je ipak najbolje prošla od nabrojanih jer je postala autonomna pokrajina. Kosovo je dobilo niži stupanj autonomije u vidu Autonomne Kosovsko-Metohijske Oblasti. I tako je bilo sve do negdje 1967. Te godine je FNRJ bila prošlost a SFRJ aktualnost. AKMO je postala Autonomna Pokrajina Kosovo. Dakle i pojam ‘Metohija’ je u administrativno-političkom smislu izbrisan s karte. Dakle, ta bivša Jugoslavija je to napravila ali ljevica u Hrvatskoj to uopće ne ističe. A trebala bi. Ali teško je shvatiti našu ljevicu. Doista teško. Isuviše teško i našim desničarima u Hrvata.
Novi zaokret u istom pravcu ljeta Gospodnjega 1974.
I 1971. u vrijeme Hrvatskog proljeća (možda bi ‘lijevohrvati’ rađe to zvali “MASPOK”) staviše se amandmani na ustav iz ’63. Vojvodina i Kosovo kao autonomne pokrajine dobiše praktično ovlasti republika. A to bijaše potvrđeno novim ustavom ’74. Amandmani na prethodni ustav postaše dio izvorne (originalne ili prvotne) verzije ustava bivše SFRJ iz 1974. Tim ustavom je potvrđena samosvojnost autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova kao dviju od osam federalnih jedinica-članica (konstituenti) Federacije. Vojvodina i Kosovo samo nominalno figuriraše u sastavu SR Srbije dok s druge strane faktično funkcionirahu kao i sve ostale republike pa i “njihova” SR Srb. unutar Federacije (Jugoslavije). S tim da od 1967. Vojvodini i Kosovu kao autonomnim pokrajinama se pridodao epitet ‘socijalistička’. Tako da su SAP Vojvodina i SAP Kosovo udarili ‘čavao u lijes’ velikosrpskoj hegemoniji i ‘beogradskom centralizmu’. A ljevičari vole ono ‘socijalistička’. Ali im taj epitet u kontekstu (S)AP Vojvodina i (S)AP Kosovo baš ‘ne šmeka’. Šteta. Velika šteta. Velika šteta! S uskličnikom!
A zašto tako?
Ali zašto ljevica u Hrvatskoj ne ističe AP Vojvodinu i tadašnje AP Kosovo a današnju Republiku Kosovo? Pa u vrijeme SAP Vojvodine i SAP Kosova te dvije pokrajine su ostvarivale svoj najveći ekonomski rast. Prosperitet. Minimiziranje srpskog nacionalizma, velikosrpskog šovinizma, hegemonije Srbije ali i dominacije Beograda. Upravo tako ustrojena bivša Jugoslavija s osam federalnih jedinica-konstituenti te Srbijom svedenom u njezine ‘prirodne’ granice tj. ‘Užu Srbiju’ je bila na kako-tako ‘zdravim’ temeljima. U toj i takvoj SFRJ i pod tom i takvom Partijom je barem prešutno vrijedila maksima ‘Slaba Srbija-jaka Jugoslavija’. I upravo je ta i takva Jugoslavija s tom i takvom Partijom bila predmet najjačih kritika iz Srbije (UŽAS-a). I kako sada to da npr. ljevičari u Hrvatskoj ne nastavljaju putem ondašnje Partije (jačanje dijelova bivše države uključujući i Vojvodinu te Kosovo, dakako van Srbije tj. UŽAS-a)? Kako to da ti isti ljevičari u Hrvatskoj idu ‘ruku pod ruku’ s (veliko)srpskim elementima protiv interesa vlastitoga hrvatskoga naroda (nacije) i njegove države Hrvatske ali i federalnih jedinica-država Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije s drugim većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona (Herceg-Bosna) u BiH? Ako je Vlada Ivice Račana još ožujka 2001. legalizirala grb HOS-a u kojem piše pozdrav ‘Za dom spremni’ i nalazi se hrvatski povijesni grb s početnim bijelim poljem, zašto sada ista ta ljevica sama sebi skače u usta opvrgavajući svoga lidera Ivicu Račana usto iz redova “starih kadrova”? Zašto unazad par godina intenzivno napadi na sve hrvatske nacionalne vrijednosti? Čemu bespotrebno histeriziranje i na izljeve ustaških sentimenata kada su isti ti sentimenti prije pa i u vrijeme SDP-ovih Vlada bili puno snažniji ali tada ljevici uopće takvo ponašanje nije padalo napamet? Ona je to u najvećoj mjeri izignorirala. I to joj nije bilo teško. Razumljivo. Ali ovo sada je krajnje nerazumljivo. Pa zašto ta ista ljevica šuti na pjevanje četničkih pjesama po Hrvatskoj? A i šire? A zbog Thompsonove publike i fanova ustaških sentimenata ‘kuka i motika’! Čemu ti dupli standardi? Kako se ponaša ljevica u ostatku bivše SFRJ? Zašto u drugim republikama i pokrajinama bivše države gdje ima puno više jugonostalgije ljevica je puno mirnija? U čemu je problem? A da pokušamo dati odgovor na ta pitanja?! Pa hajdemo………
Pitanja, odgovori i zaključak
Valja nam uzeti u obzir da je ljevica u Vojvodini, Srbiji (UŽAS), Republici Kosovo, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sloveniji uglavnom proukrajinska. Vojvođanska ljevica je stup autonomne pokrajine Vojvodina, njezinog identiteta pače i težnje za statusom republike i nezavisnošću. Proeuropska, proukrajinska i protuputinovska. U Crnoj Gori usto i antivelikosrpska kao i u Vojvodini. Stoji na braniku državne nezavisnosti Crne Gore. U BiH je nažalost ‘unitaristička i probosanska’. Pa i proislamska. U Sloveniji jest navezana na bivšu Jugoslaviju ali nije antinacionalna i neprijateljska spram Slovenije. Na Kosovu je prokosovarska. U Sjevernoj Makedoniji je snažno prosuverenistička. U UŽAS-u je dobrano i prozapadna i antivelikosrpska. Ali nije antisrpska niti antisrbijanska. Jedino je ljevica u Hrvatskoj protuukrajinska, proputinovska, provelikosrpska, (pro)bosanskounitaristička, antiherceg-bosanska i općenito ne toliko anacionalna nego antinacionalna tj. protuhrvatska. Jedina takva u cijeloj bivšoj državi. I to krije. Pravi se i glumi dobre odnose sa svima osim hrvatskim domoljubima koje smatra nacionalistima i stavlja sve što je vezano uz njih u kategoriju fašizma. Pa kako to? Očito jer su je preuzele strane obavještajne službe (njemačka, ruska, francuska, ruska, srbijanska, britanska). Moguće i kineska. Pa znamo tko je sve financirao Možemo i dalje to čini. Uz asistenciju etničkih ‘Srba’ , ‘Bošnjaka’ i drugih Balkanaca. Bilo da žive u Hrvatskoj ili van nje. Dovoljno se sjetiti raznoraznih afera svake vrste. Više od pola medija u Hrvatskoj je u vlasništvu srbijanskog kapitala. Druga onoga globalističkog. Nekoga drugoga logičnoga objašnjenja zapravo i nema. Jednostavno nema. Dovoljno je pročitati Memorandum 2 SANU i uočiti upadnu sličnost s onim što u njemu piše i što radi ljevica u Hrvatskoj. Zar nisu to jaki argumenti i dokazi. Ne insinuacije nego dokazi!
Kako izići tome na kraj
Kako izići svemu tome na kraj? Pametno pitanje za još odličniji odgovor. Raditi nam je na suprotnom narativu od ljevice u Hrvatskoj. Ali s istim metodama i načinom rada. Boriti se protiv ljevice njezinim pravilima igre ali u obrnutim ulogama. Jer ljevica se može pobijediti jedino uz Božju pomoć i desnicom koja oponaša tu istu ljevicu. Prohrvatska verzija platforme Možemo, neka bude ‘U-Možemo’. Financirana od hrvatske dijaspore i drugih domoljuba. Stalno ofanzivno djelovati spram ljevice postavljajući joj već narečena pitanja i nametati teme. Poput pitanja zločinačke Srbije pod Vladom Milana Nedića koja je bila ‘judenfrei’ u tadašnjoj Europi od kolovoza 1942. a Beograd jedini ‘judenfrei’ u smislu većeg grada u Europi, koncentracionih logora Banjica, Staro Sajmište, Jajinci pod kontrolom nedićevaca koji su bili ono što se pogrješno misli za logor Jasenovac, presuđeni genocid u Srebrenici, pitanje ‘Islamske Deklaracije’ Alije Izetbegovića i “probosanstva”, osude zločina Armije BiH nad Hrvatima u dijelovima Herceg-Bosne i drugim dijelovima BiH, komunističkih zločina, osude četništva i progona svake njegove manifestacije, pitanje prihvaćanja Kosova kao samostalne države od strane ljevice, afirmativni stav glede ‘Vojvodine-Republike’, Hrvatski Entitet i sl. Svakako da okosnica hrvatske ‘desne’ pobjede je i pitanje Vojvodine i Kosova. Ali i pravo Hrvata kao konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda u BiH da ima vlastitu izbornu jedinicu i entitet i sl. Zanimljivo kako čak ljevičari poput Milanovića govore da je NATO “oteo” Kosovo Srbiji. Jedna SDP-ovka iz Varaždina je kao saborska zastupnica izjavila na svojoj facebook stranici “Kosovo je Srbija” 2014. A mi ‘Udrimo kontru’ govoreći ‘Vojvodina naša dika biće skoro Republika’ ili ‘Vojvodina je Vojvodina a sjeverna Srbija je Beograd’. Jer svaki istinski Hrvat susjedni prostor Hrvatskoj s istočne strane granice promatra kao istočni Srijem, Bačku i Banat ‘tri srca hrvatska junačka’ ili kao Vojvodinu a ne nekakvu “sjevernu/severnu Srbiju” ili “sjevernu/severnu srpsku pokrajinu”. I ruku na srce, rađe bi hrvatski domoljubi da na graničnom prijelazu Bajakovo-Batrovci pri ulasku u prostor s istočne strane granice bude tabla ‘Dobro došli u Vojvodinu’ ili ‘Republika Vojvodina’ umjesto da piše ‘Srbija’. Možda nam se to i ostvari…… Tko zna.
P.S. Vojvodina je danas nažalost ‘nedovoljno razvijena regija/region’ a do 1989. (prije “jogurt-revolucije”) je pratila u stopu Sloveniju i Hrvatsku. Stalno nam je to naglašavati. Vojvodina ne dobija niti 7% sredstava iz budžeta Srbije a može hraniti pola Europe! Krše joj se ustavna prava. Ne poštuje se njezina zastava koja je ustavna kategorija. Službeni Beograd je pristao na povratak ustavnih prava Vojvodini i Kosovu od vremena ustava iz ’74 pred 35 godina ali to nije ispoštovao ali obveza ostaje. Kosovo je u međuvremenu steklo samostalnost a Vojvodina čeka rješenje svog pitanja a ono je minimum minimuma u povratku stupnja autonomije iz ’74 a može i više od toga.
Budući se krše prava hrvatskog naroda u BiH on po međunarodnom pravu ima suvereno pravo tražiti oblik teritorijalne autonomije pače i državnu samostalnost svoga prostora u BiH.
Tako da očito najbolje za Vojvodinu je ono ‘Vojvodina naša dika biće skoro Republika’ a za većinski hrvatsku Herceg-Bosnu po onoj pjesmi ‘Herceg-Bosna kongres sprema’.
A ne bi bilo zgorega isto i Sandžaku u smislu barem autonomne prekogranične regije (pokrajine) spojene s Preševskom dolinom.
Priča se da se istočna Srbija (Timočka ili Vlaška krajina) želi odcijepiti od Kine. Kažu to je zbog kineskih ulaganja (ZiJin Mining i sl.). Dobro je da znamo situaciju u susjedstvu aliti ‘hrvatskom okružju’.
Idemo dakle U Desne Pobjede!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Za Pravo i Dom Spremni!
Josip Žgela
