By Pred neki dan je Miro Kovač u emisiji na HRT-u rekao ‘kako Srbi imaju specifičan pogled na povijest prožet mitomanijom’ aludirajući na ‘kosovski zavjet’ te ih takvima trebamo prihvatiti. Zanimljivo, ista ta osoba je jednom prilikom u intervjuu izjavila ‘ulazak Srbije u EU je rješenje za agendu ‘srpski svet’ jer će time prestati velikosrpske težnje’ dok je kasnije, jednom drugom prilikom rekao ‘Srbiju EU ne zanima, Srbiju zanima samo hegemonija nad bivšom Jugoslavijom bez obzira na njezino članstvo u istoj toj EU’. Dakle, sam sebi skače u usta. I sada opet nam drži predavanja što i kako treba sa Srbijom. Ili sam ne zna što treba govoriti ili je zlonamjeran. Moguće potplaćen tj. ‘podmićen’ od Bruxellesa. Ali kakav je hrvatski odgovor? Postavlja se pitanje, ako Srbi imaju bitno drugačiji mentalni sklop od ostatka Europe pa i od Hrvata onda čemu njihov ulazak u EU? Što takva Srbija ima raditi u EU? Što Hrvatska ima izigravati ‘klauna’ pa biti glavni posrednik u ‘vabljenju’ Srbije da ide putem EU? Ima li to kojega smisla? Kakvu korist od toga ima Hrvatska? A kakvu Hrvati? Ali jedan sračunati hrvatski stav koji bi trebao biti i stav ostalih Ne-Srba bi mogao sve stubokom promijeniti. A sada da vidimo o čemu se radi.
S kime se graniči Hrvatska?
Gospodin Nenad Čanak je u jednom beogradskom TV studiju izjavio i to otvoreno i bez uvijanja ‘Između Hrvatske i Srbije ne treba biti napetih odnosa’. Na pitanje voditelja ‘kako to misli’ gosp. Čanak je odgovorio ‘Hrvatska se graniči s Vojvodinom a ne Srbijom jer Vojvodina nije Srbija’. Rečeno ‘u sred Beograda’! Jednom drugom prilikom je na istoj TV pred istim voditeljem (tu je uvijek uz voditelja i voditeljica) također izjavio ‘Geografska Srbija se ne graniči s Hrvatskom. Hrvatska se graniči s Autonomnom Pokrajinom Vojvodinom koja je u sastavu Srbije’. Još je izjavio ‘Vojvodina geografski, povijesno i kulturološki ne pripada Srbiji’. Evo, upravo bi navedene izjave gosp. Nenada Čanka trebale biti sastavni dio hrvatskog narativa ali i ostalih Ne-Srba. I da se to jasno kaže i samim Srbima i Srbiji kao i Vojvođanima (bili oni Hrvati, Mađari, Crnogorci, Slovaci, već što li su kao npr. Muslimani, Bošnjaci, Srbi…..) i Vojvodini kao takvoj ali i EU, NATO-u, SAD-u i međunarodnoj zajednici. Uz podsjećanje da je službeni Beograd pristao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća vratiti ustavna prava (stupanj autonomije) Vojvodini i Kosovu od ustavnih amandmana iz 1968. te samoga ustava bivše SFRJ od 1974. godine. Nije to ispoštovao ali to ne znači da i ne treba to ispoštovati. Kao jedna od posljedica toga neispoštivanja je i nezavisnost Kosova. Ukoliko se bude odugovlačilo s rješenjem vojvođanskog pitanja moglo bi to završiti nezavisnošću Vojvodine analogno slučaju Kosova. Stoga, Vojvodini treba vratiti u najmanju ruku ‘ustavna prava’ iz 1974. a može i više. Također, ako ‘Srbi i Srbija ne žele odustati od vlastite mitomanije i oprječnosti glede mentaliteta naroda/nacija i država unutar EU i Zapada’ onda još manje žele odustati Hrvati (a trebali bi i drugi Ne-Srbi) od onoga što je stav ‘provojvođanskih’ stranaka i opcija te javnosti a koji glasi ‘Vojvodina je Vojvodina a sjeverna Srbija je Beograd’. Kao i ona da ‘Vojvodina je Vojvodina a ne sjeverna Srbija ili sjeverna srpska pokrajina’ te ‘Vojvodina ima svoje ime i treba ju zvati tako tj. Vojvodinom a ne sjeverna Srbija ili sjevernom srpskom pokrajinom’. Pa neka se onda Srbi drže svojih lažnih narativa a mi ćemo se držati zemljopisnih, povijesnih i kulturoloških činjenica. I samo da se nađe netko tko će to jasno i glasno reći na HRT-u ili nekoj drugoj TV, ovoj ili onoj. Te prestanemo biti besmislene žrtve ‘naklapanja Mira Kovača i njemu sličnih’. I da se preko TV ekrana i općenito u javnosti kaže ‘budući muslimani tj. Muslimani i Bošnjaci inzistiraju na Sandžaku između Srbije i Crne Gore onda i Hrvati još više na Herceg-Bosni u BiH s naslonom na Hrvatsku’. Kako Muslimani i Bošnjaci (muslimanski puk) govori zajedno s drugima ‘Novi Pazar je svijet’ tako i Hrvati još i više ‘Herceg-Bosno kolijevko Hrvata’, ‘Lijepa li si (zemljo Hrvatska)’ s ‘Herceg-Bosno srce ponosno’ stalno ističući većinske hrvatske federalne jedinice (kantone) Hercegbosansku, Zapadnohercegovačku i Posavsku županiju.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
