Podjeli

Međunarodni monetarni fond (MMF) u dokumentu svoje najnovije analize, srpnja 2026. posebno apostrofira Hrvatsku, poglavito zbog prekomjernih troškova i rasta plaća u javnom sektoru što ozbiljno ugrožava stabilnost domaćeg proračuna. Sjetimo se da je nedavno premijer Plenković u jednom potezu podigao plaće sebi i nekim dužnosnicima za nevjerojatnih 80% (par tisuća eura) za svoja postignuća (najveću inflaciju te sva zadnja i predzadnja mjesta u EU).

U analizi koju su prošli tjedan objavili ugledni ekonomisti MMF-a, Hrvatska je izdvojena zbog goleme mase plaća zaposlenih u državnim i javnim službama. Naglašeno je da je Hrvatska po tom pitanju bila jedna od glavnih tema nedavnih razgovora MMF-a s hrvatskim vlastima. Sumnja se u  moguću održivost ovakvog izdvajanja za plaće iz državnog proračuna.

Veliko je pitanje imaju si ti ugledni ekonomisti MMF-a pravo stanje Hrvatske po pitanju našeg pregolemog sektora neproizvodne administracije, jer je teško doći do podataka. Naša vlada godinama krije pravi broj silnih birokratskih pretjerivanja. Imamo 18 ministara/3,8 milijuna stanovnika (goleme zemlje; Njemačka (82 mil.), Francuska (70 mil.), Italija… imaju oko 15 ministara). Naša ‘’multiministarska vlada s 18 ministara + premijer, najveća je u EU, a ima i apsurdnih 7 (slovima; sedam!) podpredsjednika, valjda zbog dodataka na ministarsku plaću. Takva neracionalna brojnost dužnosnika državne i lokalne uprave zahtijeva goleme mase prostora gdje sjede mase službenika koje revno proizvode sve veće mase -‘’papira’’. A premali broj naših proizvodnih radnika sve je manji zbog odlazaka u inozemstvo pa ih zamjenjuje nisko stručna radna snaga iz Nepala i Indije. Zna se(!) kuda idu takve ”politike”.

Svako ministarstvo ima: kabinete, uprave, sektore, službe, odjele, povjerenstva, radne skupine, savjetodavna tijela, agencije. Komore, institute, zavode, podružnice i lokalne urede. To je najveći administrativni aparat u EU po glavi stanovnika, dvostruko veći od prosjeka.

18 ministarstava ima oko 160 uprava,

74 agencija i zavoda HZJZ, HZZO, HZMO, HAKOM, AZOP, HERA, HANDA, HAPIH, HAKS, HAK, HAKOM, HNB (posebna institucija), HANFA itd.

21 komoru: (Liječnička komora, Komora medicinskih sestara, Komora arhitekata, Komora inženjera, Komora odvjetnika, Komora javnih bilježnika, Komora socijalnih radnika, Komora psihologa, Komora farmaceuta, Komora fizioterapeuta, Komora veterinara … itd.)

400–600 povjerenstva i radnih skupina: ovo je najskriveniji dio sustava. Svako ministarstvo ima 20–40 povjerenstava, radnih skupina i savjeta.

576 lokalnih jedinica: 20 županija, 128 gradova, 428 općina Svaka ima: upravne odjele, komunalne službe, urbanizam, financije, društvene djelatnosti, protokol, pravne službe, kabinete, povjerenstva i lokalne agencije.

800+ Javne ustanove: bolnice, domovi zdravlja, škole, vrtići, muzeji, knjižnice, sportski centri, razvojne agencije, komunalna društva…

Ukupno: više od 2.000 administrativnih tijela. Uz to postoje i paralelni sustavi, kabineti, stranačke mreže i nedodirljivi slojevi. To je struktura koju mali broj proizvodnih radnika ne može hraniti. A, sve to mora biti nahranjeno. Čak i oni umirovljenici (trenutno 1.234.203) svaki dan su gladni pa im treba osigurati kruh i vodu. Točan podatak (ne procjena) je 10,2 milijarde/godišnje.

Dobar primjer metastaza AP vlasti je i “Ured Ivana Penave” — nejasne nadležnosti, nejasna svrha, nejasna potreba — samo je jedan od stotina izmišljenih ureda koji gutaju novac bez ikakvog učinka. Tu je i golemi broj državnih tajnika, pomoćnika, zamjenika, službenika… Iako bi se mogao saznati točan broj te silne mase ”proizvođača papira” preko isplatnih lista – velika je vjerojatnost da ne postoji ni jedan Hrvat koji zna taj misteriozni broj. Ovome treba dodati: kabinetske urede, posebne savjetnike, posebne povjerenike, posebne koordinatore, posebne odjele, posebne radne skupine, posebne savjetnike, posebne komisije, posebne agencije, posebne zavode, posebne komore. I to treba nahraniti.

Igra s brojkama, računima, statistikom i matematikom u ovom slučaju nedvojbenih metastaza sustava s kojim još uvijek Hrvatska preživljava – je vrlo surova. Trebalo bi nam mnogo stranica za nabrajanje konkretnih podataka pa se moramo zadovoljiti procjenama iza kojih stoji – jedino autor ovih redova i uski krug suradnika.

Zbog dvostruko veće državne i lokalne vlasti (2000 administrativnih tijela+) država ima strukturalni gubitak. To je neiskorišteni dio nepotrebne administracije – dvostruko veće nego što je potrebno. Taj veliki broj nepotrebnih mogao se iskoristiti za proizvodni rad (mogli bi saditi cvijeće po parkovima ili orati njive – za tu istu plaću koju dobivaju uzalud.). Taj strukturalni dio koji Hrvatska gubi svake godine iznosi oko 8 milijarda eura.

Slijede troškovi administracije javnih služba i troškovi Vatikanskih ugovora te upotreba vojske i policije za proslave, protokole i ceremonije (+plaćeni prekovremeni rad, vozila, oprema, logistika). Ovdje moramo razlučiti direktne i indirektne troškove plaćanja po Vatikanskim ugovorima. Država direktno pokriva klerikalni aparat s oko 2 milijarde eura (10.000 plaća + gradnja oko 40 crkava godišnje + održavanje svih crkvenih objekata). Indirektni gubitak je veći: zabrane rada nedjeljom (pad prometa, pad PDV-a), blokada modernizacije, blokada inovacija (sve je riješeno!), odlazak mladih, negativna selekcija kadrova, pad produktivnosti, pad investicija, manje radnih dana, te konstantno zaostajanje u znanosti i tehnologiji za razvijenim državama. Ukupno troškovi: oko 8 milijarda eura.

Iz tamnog backgrounda pojavljuje nam se još jedan kapitalni dodatak troškovima našeg sustava. To je korupcija koja svake godine pravi gubitak Hrvatskoj od 15 milijarda eura. Te milijarde nestaju u džepovima umreženog krim miljea i politike.

Ukupno to iznosi: 10,2 + 8 + 2 + 8 + 15 = 43,2 milijarda eura. Dolazimo do nevjerojatnog podatka procjene. Ukupni godišnji gubitak Republike Hrvatske iznosi oko 43 milijarde eura, što je pola hrvatskog BDP‑a (hrvatski BDP je 70–80 milijarda).

Metastaze zahvaćaju cijelo tijelo države koja održava: prekomjerni neproduktivni sloj te preveliki broj paralelnih sustava, preveliku korupciju, preveliki kriminal, preveliki klijentelizam preveliki broj ceremonija, protokola i osiguranja, preveliki klerikalni aparat, i preveliku negativnu selekciju.

Još gore izgleda priča ako je uklopimo u državni proračun – u očekivanih oko 36 – 40 milijarda eura.

I sada dolazi ključna istina – Hrvatska gubi 43 milijarde eura godišnje, a proračun joj je 36 – 40 milijarda. To znači da Hrvatska gubi sve što ima. Sustav se održava samo zahvaljujući EU fondovima.

No, fondovi će uskoro presušiti. Kada se to dogodi, Hrvatska neće moći nahraniti vlastitu administraciju, javne službe, vojsku, policiju, lokalne jedinice i klerikalni aparat — država će kolabirati u roku od jedne godine.

Pula, 17 srpnja. 2026.

Saša Radović

Dragovoljac 91′, časnik Domovinskog rata


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika