By Bivši glavni državni odvjetnik RH i bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunoslav Olujić i dalje plijeni svojim razmišljanjima te dubinom misli koja mu je očigledno svojstvena. Olujić ne posustaje u kritici vlasti u RH, a na čelu tog političkog kolopleta je svakako Andrej Plenković, neosporno premijer RH za kojeg Olujić kaže „građanin Plenković“.
Sveopći nedostatak kritičkog mišljenja i sprječavanje iskaza slobodnog promišljanja danas je prisutna činjenica koja je srozala hrvatsko društvo kako u političkom tako i gospodarskom planu.
Dolazak ili bolje dovođenje građanina Plenkovića od pojedinih interesnih krugova ostavilo je duboke posljedice kako na demokratske procese, a još više na međuljudske odnose kakvih nije bilo prije pojave Andreja Plenkovića.
Period vladavine briselskog poslušnika učinio je i čini sve u nestajanju države i naroda, a da o vlasti i ne govorimo.
Uzurpacija i krađa referenduma su ozbiljna krivična djela, svagdje izuzev u Hrvatskoj, a te političke ekvilibrističke zavrzlame pokazale su da trodiobe vlasti u Lijepoj Našoj nema (zakonodavne, izvršne i sudske), pače sve tri su pod budnom paskom građanina Plenkovića.
Malo je intelektualaca poput Olujića čija je spoznaja o pravu i pravnom uređenju države toliko jasna,
a javni prostor za izricanje kritičnog mišljenja na koje svatko ima pravo pa i dr. Olujić, do kraja sužen. Biti gost u televizijskoj emisiji HRT „Otvoreno“, nemoguća je misija u kojoj dr.Olujić ne smije imati prostora za kazivanje. Pače, stječe se dojam da su mu tamo vrata čvrsto zatvorena jer se građanin Plenković i dr. Olujić ni po čemu slažu.
Mainstream mediji su na strani onog tko ih plaća, a ne treba biti posebno načitan da se već u naslovima da iščitati „tko piše i zašto piše“.
Ipak, davno je Abraham Lincoln duboko umno kazao „Možete varati neke ljude sve vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme“.
Drugim riječima, svako vrijeme nosi promjene i svatko na ovom svijetu je zamjenjiv pa tako i građanin Plenković, a vrijeme opsjena i laži, meta jezika i stvaranja naddržave bez naroda, obitelji i Boga nema smisao i miris dugovječnosti. Te stalne činjenice bi trebao poznavati građanin Plenković.
U pojedinim gostovanjima dr.Krunoslava Olujića, izdvojima njegov razgovor s Aleksandrom Jovanović
objavljen u srijedu, 13.07.2022. na „Objektivno.hr“
„Svojevremeno sam do prije godinu ili dvije dana aktualnog premijera i predsjednika HDZ-a
oslovljavao s gospodine. Međutim, promijenio sam praksu nakon što su ga novinari, vezano uz moje kritičke primjedbe na njegov rad kao premijera i predsjednika stranke, upitali o meni i mojoj ličnosti te je isti ustvrdio da sam irelevantna i nebitna osoba. Ako je tomu tako, onda si doista mogu postaviti pitanje: ”A što tek onda za mene predstavlja Andrej Plenković?”. Ja, kao prema njegovim riječima nebitna osoba, sam bio jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana. Iz njegovih sam ruku primio četiri najviša državna odlikovanja, dok s druge pak strane, građanin Plenković ga je u tovrijeme gledao preko televizijskog ekrana i snivao snove o tome da će biti jedan od njegovih nasljednika, posebice na mjestu predsjednika HDZ-a.
Upravo iz spomenutog razloga, a i inače Plenkovićevog prepotentnog nastupa, posebice javnog vrijeđanja novinara i omalovažavanja njihove struke, a na sličan način – uz dozu prepotencije i arogancije se obraća i dijelu saborske oporbe, odnosno svakome tko ima drukčije političke stavove.
Braća Srbi bi to nazvali bahatošću, a mi Hrvati ohološću i osornošću. Slijedom svega toga, odlučio sam se Andreju Plenkoviću obraćati kao građaninu, iako mislim da čak ni takav način obraćanja nije zaslužio jer po svom mentalnom sklopu, a s obzirom i na svoje podrijetlo te životno iskustvo koje je stjecao u obitelji, posebice kao sin Marija Plenkovića – više bi mu stajalo da mu se obraćam s drug Plenković, no to u ovom trenutku nije ”in”.
Trudeći se analizirati kompletnu sliku o Andreju Plenkoviću, mislim da ustvari ne postoji ništa pozitivno. Do 2011. godine bio je totalni politički anonimus, sve dok ga u stranku nije primila gospođa Jadranka Kosor, tadašnja premijerka i predsjednica HDZ-a, vinuvši ga time u političku orbitu. Ostao je zabilježen po jednoj jedinoj čuvenoj rečenici kada je na Općem saboru stranke ”hrabro i odlučno” istupio aludirajući na tadašnjeg predsjednika HDZ-a, gospodina Tomislava Karamarka – da stranka ne smije i ne može biti talac jedne osobe. Danas je ta rečenica i više nego aktualna te je ne samo HDZ postao taocem jednog čovjeka – i to građanina Plenkovića kao predsjednika HDZ-a, nego bi se usudio reći i da je cijela Hrvatska postala taocem tog i takvog čovjeka, koji usput budi rečeno, po svom mentalnom sklopu više odgovara nekim drugim davnim vremenima za koje smo opravdano pretpostavljali da su ostala iza nas, ali bojim se da su na najgori mogući način s pojavom lika i djela Andreja Plenkovića ponovno isplivala na površinu. Njegov mentalni sklop je gotovo komunistički.
Višestranački demokratski sustav u Republici Hrvatskoj kao jednoj od temeljnih vrednota hrvatskog ustavnog poretka gotovo i ne postoji te je zamijenjen jednopartijskim, i to sistemom ”HDZ – to sam ja”. Takav jednopartijski sistem je ništa drugo nego klasični režim partije i države u kojoj su praktički sva ključna tijela državne vlasti – od zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti – na najgori mogući način u funkciji takvog HDZ-a, odnosno građanina Plenkovića, u provedbi omiljene Tuđmanove teze u dijelu prema kojoj su sva tijela državne vlasti dužna provoditi jedinstvenu državnu politiku. Za vrijeme predsjednika Tuđmana, uz njega je tu jedinstvenu državnu politiku utvrđivalo predsjedništvo HDZ-a, no ovoga puta gotovo sam siguran da jedinstvenu državnu politiku koju trebaju slijediti sva tijela državne vlasti ne utvrđuje predsjedništvo stranke, već građanin Plenković osobno. Kada je riječ o liku i djelu Andreja Plenkovića, moram istaknuti da osobno zamjeram gospođi Kosor činjenicu da ga je 2011 godine, kako to volim reći, primila u Partiju, odnosno u HDZ i svojevremeno sam gospođi Kosor rekao da joj hrvatski narod nikad neće oprostiti tu činjenicu i da će klečeći na koljenima morati moliti za oprost, iz jednostavnog razloga što je primila jednog totalnog političkog anonimusa i omogućila mu tri stvari: prva je da u 41. godini otkrije svoju ljubav prema Hrvatskoj, drugo da otkrije svoju ljubav prema Tuđmanu i HDZ-u, a nakon toga i konačno ”out-a” svoju mušku stranu i oženi se, kako bi prikrio jednu svoju drugu stranu – o kojoj ću više govoriti na drugim medijima, posebice na HDZ-ovom ”Yutelu” ako mi to bude omogućeno, pošto sam tamo zabranjen. Mislim da i za tu, od očiju hrvatske javnosti duboko skrivenu stranu, ista treba znati, tim više što sam svojevremeno u jednoj emisiji za građanina Plenkovića ustvrdio da je politički nezakoniti sin Vladimira Šeksa s jedne strane i udovice Mao Zedonga, Jiang Qing s druge strane. Novinaru je bilo jasno zašto sam Šeksa nazvao Plenkovićevim duhovnim političkim ocem, a na poseban upit da mu nije jasno zašto bi mu u političkom smislu Jiang Qing bila majka – odgovaram da je drugarica Jiang Qing u povijesti komunističkog pokreta ostala zabilježena po jednoj svojoj čuvenoj izjavi prema kojoj je komunistička trava bolja od kapitalističkog žita, pa mi se čini da građanin Plenković pokušava nas naivne i ”lude” Hrvate uvjeriti da je politička magla koju nam sve vrijeme prodaje bolja od jagoda Živog zida i zelja SDP-a. Danas sam spreman otići i korak dalje te ustvrditi da je u političkom smislu građanin Andrej Plenković, politički nezakoniti polubrat premijerke Srbije, Ane Brnabić s kojom ga veže nekoliko stvari – od otočnog podrijetla, do onoga što sam spreman iznijeti na ”Yutelu” ako na HRT-u budu imali petlju pozvati kako bih povukao paralelu između Ane Brnabić i Andreja Plenkovića“.
O građaninu Plenkoviću kako ga naziva dr.Olujić pritom ne prelazeći granicu korektnosti i ukusa treba kazati da su ga mnogi ocijenili za najgoreg premijera u poviesti nove Hrvatske države.
Manipulacije i obmane, samo vlast i okupljena šačica nagrađivanih poslušnika su njegov izbor, a mnogi mladi Hrvati su otišli s praznim koferima po bijelom svijetu i tko zna po koji put u poviesti kao i njihovi pređi napustili rodni kraj. Paradoksalno je da je nedavno nakon obznanjenje informacije o gubitku arbitražnog spora između Mola i RH u Washingtonu, jedan od plenkovićevih aparatčika, sin poznatog Yutelovca (Jugoslavenska televizija) Gorana Milića, Marko Milić kazao „kako isplate ove odštete neće biti velik udarac za proračun“misleći pritom na proračun RH- sapiensi sat.
Plenkovićev politički makijavelizam i zaslijepljenost Lujom 14. – Bogom sunca, koji je tada mislio kako se sve vrti oko njega poprima novu političku paranoju sazidanu od mrkve i batine kako je svojevremeno govorio nekadašnji američki veleposlanik u Zagrebu Peter Woodard Galbraith sin velikog oca i ekonomiste Johna Kennetha Galbraitha.
Na žalost trenutno vrijeme ne dozvoljava dubinske promjene koje su itekako nužne da bi se hrvatsko društvo moglo razvijati ponajprije u korist hrvatskih građana, a prvi preduvjet je za oslobođenje svekolikog narodnog duha jest odlazak i politički pad građanina Plenkovića.
Anđelko Jeličić
