By Podnaslov ovog teksta je uzet iz „Hrvatskog tjednika“ od 2.5.2024. Čini mi se da je sam zaslužio da počnem ovaj tekst s ‘pričom’ o tom podnaslovu. Kako je autor teksta s tim naslovom dr. sc. Domagoj Vidović o kome sam pisao pišući o mojoj Ankici (dao i cijelu njegovu biografiju) zatražio sam od njega taj tekst:
| Subject: | ht |
| Date: | Thu, 2 May 2024 11:08:55 +0200 |
| From: | Josip Pečarić |
| To: | Domagoj Vidović |
Pošalji mi tekst iz HT (naslov si izabrao da rasplačeš nas Bokelje:) ).
Poslat ću ga na moje adrese u subotu – takav je dogovor s Ivicom za tekstove iz HT-a.
Pozz
Joško
Evo njegovog odgovora (Ivica kojega spominje je glavni urednik HT-a Ivica Marijačić):
| Subject: | Re: ht |
| Date: | Thu, 2 May 2024 13:58:29 +0200 |
| From: | Domagoj Vidović |
| To: | Josip Pečarić |
Poštovani akademiče Pečariću,
evo teksta. Uvijek mi je užitak biti dolje, bome se nadam da ću nekad smoći sredstava za nekih dvadesetak kvadrata…
Naslov je stavio Ivica, moj je bio nešto neutralniji, tako da Ivici idu sve pohvale za izbor.
Pozdrav
Domagoj
Prilog:
Oživjela Crvena Hrvatska – putositnice od Sutorine do Bojane
POĐITE U BOKU I DOPUSTITE DA VAS UBIJE TA NEIZRECIVA LJEPOTA
(…)
Domagoj Vidović, Hrvatski tjednik, 2. svibnja 2024.
Zapravo je prekrasno vidjeti kako ima u RH takvih znanstvenika koji nisu rodom iz Zaljeva hrvatskih svetaca koji danas tako pišu o mojoj Boki.
Sjećam se kako zbog memoricida nad hrvatskim narodom kada smo u pitanju Hrvati Boke kotorske malo je tko o nama u Hrvatskoj uopće i znao. To je natjeralo mene matematičara (istina ‘priučenog’) da počnem pisati, a vrlo brzo mi se pridružila Ankica jer sam ja počeo komentirati i druge antihrvatske tekstove pa je ona bila isključivo vezana za povijest Boke. Veliku podršku smo imali od Anta Belje koji je Ankicu i zaposlio da radi na tome i od tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Mirka Valentića. U HIP-u je Ankici i bilo radno mjesto, a mentor joj je bio Zdravko Dizdar.
Rezultat je i poznata priča o meni kao piscu odgovora „Srpski mit o Jasenovcu“ iz 1998. na knjigu beogradskog ‘genocidologa’ dr. Milana Bulajića „Tuđmanov Jasenovački mit“. Odgovora u režiji Ankica-Dizdar-Beljo-Valentić.
Iako sam već tada bio Član suradnik HAZU dr. Valentić me je – vjerovali ili ne – pozivao da postanem član njegovog instituta.
Valentić je bio taj bez čije potpore ne bih ni sudjelovanju u sučeljavanju s Bulajićem na radiju „Slobodna Europa“. Na tom sučeljavanju se Bulajić baš i nije dobro proveo pa je objavio i novu knjigu u kojoj su mi dane vjerojatno najveće pohvale jer je pisao o „Ideologiji genocida Cohen Pečarić“ i tvrdio da su Cohenova knjiga „Srpski tajni rat“ i moja knjiga dvije najantisrpskije knjige u povijesti. Odgovorio sam i na tu Bulajićevu knjigu 2000. godine i na predstavljanju najavio da će njegovu ulogu od njega preuzeti njegovi učenici u RH.
Tada je već bilo jasno da su to Goldsteini, jer je tata Slavko već (onako po srpski tj. koristeći očitu laž) uspio da Hrvatski državni sabor ne usvoji IZVJEŠĆU O RADU Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine. Na tu laž upozoravao sam u nizu tekstova i na kraju objavio i knjigu:
- Pečarić,Kazimir Sviben / O Goldsteinovoj prevari,dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/sviben.pdf
Između ostalog i zato sam vam u mom prethodnom tekstu dao i Prilog iz koga se vidi koliko su uspješne u RH ‘srpske’ laži o izvedbi tate Slavka:
Godine 1992. novonastala neovisna hrvatska vlada formirala je komisiju za istraživanje svih zločina počinjenih tijekom Drugog svjetskog rata i jugoslavenskog razdoblja.
Njegovo konačno izvješće iz 1999. utvrdilo je da je u Jasenovcu umrlo ukupno 2238 osoba.
KONAČNO IZVJEŠĆE im je IZVJEŠĆE OD OSNUTKA (11. VELJAČE 1992.) DO RUJNA 1999. GODINE.
Te godine nas je napustio i UTEMELJITELJ RH akademik Franjo Tuđman, i tata Goldstein kao izuzetni neškolovani povjesničar uvede u hrvatsku stvarnost marksistički pojam revizionizam (= zabrana revidiranja laži u povijesti), kako nam je objasnio drugi s Scopusove liste znanstvenika iz HIP-a dr. sc. Davor Marijan. O tome sam pisao u drugom nastavku:
KOMENTAR DON KAĆUNKA (AKADEMIK SA H-INDEKSOM NULA? – 2.)
https://bezcenzure.hr/vlad/komentar-don-kacunka-akademik-sa-h-indeksom-nula-2/
Kad može proći laž o Izvješću, zašto ne bi i marksistički pojmovi kojima se kriminalizira i samo ukazivanje na te laži. A onda se kao najvećeg revizionistu može optužiti Utemeljitelj RH akademik Franjo Tuđman.
Gdje je tu HAZU? Zar u njoj nema kolega koji nešto i razumiju? Zar je doista bilo teško razumjeti da IZVJEŠĆE O REZULTATIMA RADA U NEKOM RAZDOBLJU nije KONAČNO IZVJEŠĆE?
Da, Akademija je reagirala tako da je poslije 12 godina predložila Dr.Obilicu za akademika. A danas imamo i novog sličnog kandidata kome je Tuđman amater pa mu je uklonio i bistu čim je postao ravnatelj podružnice HIP-a u Slavonskom Brodu.
Akademija se valjda mora opravdati što je primila za akademika dr. sc. Franju Tuđmana i prije 12 godina kada je tatin sin uvjerio neke ugledne akademike da je laž istina i da nije amater neškolovani povjesničar njegov tata već dr. povijesnih znanosti akademik Franjo Tuđman pa se to ponavlja i danas. Istina prije 12 godina to im baš nije uspjelo ali sada imaju boljeg kandidata koji je po Scopusu gori i od tate Slavka, i od Dr.Obilice. Ne bavi se istim područjem znanosti ali objavljuje svoja priglupa objašnjenja zašto ne treba HIP u Zagrebu imati ime amatera Tuđmana, a zapravo pokušava sebe opravdati zašto je jedini ravnatelj u RH, čiji je UTEMELJITELJ akademik Tuđman, koji je uklonio Tuđmanovu bistu.
Razumijem zašto političarima dobro dođe i laž kada im je ona u interesu. Ali ne razumijem kada ljudi sa znanstvenim titulama prihvate uloge redikula. A što reći kada u Akademiji imamo takve, pa poslije Dr.Obilice predlažu i novog sličnog i uspješnijeg kandidata koji nam se nije samo narugao što smo za akademika izabrali Tuđmana već je uklonio i njegovu bistu iz instituta čim mu je postao ravnatelj.
Iako nisam prihvatio poziv dr. Valentića za prelazak s Fakulteta u HIP ipak smo i Ankica i ja bili članovi njegovog instituta iako je Ankica bila zaposlena u Beljovom HIC-u, a ja sam ostao na Sveučilištu. Siguran sam da bi i moju Ankicu pogodio i ovaj današnju udar Akademije na HIP kada predlažu onog koji je po Scopusu među najslabijim njihovim znanstvenicima. Istina to je i priznanje jer među onima s kojima smo se mi poznavala ne bi mogli naći nikoga koji bi uklonio Tuđmanovu bistu i negirao Tuđmana kao povjesničara i na taj način se rugao Akademiji koja je Tuđmana izabrala.
Ankici su se poslije promjene vlasti 2000. zahvalili tako da je ostala bez posla i bez mirovine, pa je praktično tada i prestao njen rad u povijesti – dvije godine nakon što se pojavila moja knjiga „Srpski mit o Jasenovcu“ koja je nastala zahvaljujući njoj. Zato je sjajno što danas u RH imamo i one koji se bave Bokom kao Domagoj Vidović.
Zato sam podnaslov ovog teksta dao po njegovom najnovijem članku o Boki. Jer da nije bilo Ankičinog rada na povijesti Boke, pitanje je bili ovih mojih tekstova uopće i bilo. Da nije bilo „ideologije genocida Cohen Pečarić“ i „jedne od najantisrpskijih knjiga u povijesti“ ne bih ni ja postao „revizionist“ i tako se našao na udaru marksitičke ideologije u RH koju nam je uveo neškolovani amater povjesničar tata Slavko. Prije 23 godina HAZU nije postala Akademija redikula. A danas? Vidjet ćemo uskoro.
Josip Pečarić
