By U tekućoj društvenoj i državnoj krizi kroz koju prolazi Hrvatska u posljednjih nekoliko godina profilirala se sustavna kampanja napada na temeljne odrednice hrvatske državnosti i hrvatske političke nacije. Kao što su već neki neovisni analitičari dijagnmosticirali i dokazali Hrvatska se već dugi niz godina nalazi pod udarom unutarnje agresije. Metode te agresije su višeslojne, ali je svima zajedničko da sofisticiranim subverzivnim djelovanjem podrivaju stabilnost i sigurnost Republike Hrvatske.
Jedna od metoda te unutarnje agresije je djelovanje „petih kolona“, kao neformalnih skupina koje u interesu različitih mađunarodnih čimbenika iz ideoloških ili političkih razloga praktički djeluju kao neprijatelji vlastite zemlje u kojoj žive. Među takvim „petim kolonama“ u Hrvatskoj najistaknutije mjesto zauzima velikosrpska „peta kolona“ na čelu sa saborskim zastupnikom i predsjednikom Srpskog narodnog vijeća Miloradom Pupovcem. Svojevrsnu „petu kolonu“ sačinjavaju brojne nevladine udruge koje se financiraju iz Državnog proračuna, ali i novcem iz inozemnih službenih i neslužbenih izvora, među kojima su i strana veleposlanstva koja se na taj način pod tobožnjom brigom za ljudska prava izravno miješaju.u unutarnje stvari hrvatske države. Postoji i medijska „peta kolona“ na čelu s dva vodeća dnevnika „YUtarnjim listom“ i „Večernjim listom“, ali i s djelomično uključenom Hrvatskom radiotelevizijom koju financiraju hrvatski porezni obveznici. Tu je i kulturnjačka „peta kolona“ koja s neoliberalnih pozicija otvoreno napada temeljne tradicijske vrednoste hrvatskog naroda. Konačno i ne najmanje važno djeluje i korupcijska „peta kolona“ proistekla iz ortačkog, a često i rodijačkog kapitalizma sa svojim ishodištima u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji. Na tu „petu kolonu“ figurativno rečeno nadovezuje se i pravosudna „peta kolona“ čije je djelovanje tako uspješno da je po posljednjem istraživanju „Svjetskog ekonomskog foruma“ po neovisnosti sudstva od 140 zemalja Hrvatska pozicionirana na 120. mjestu u svijetu.
Postoji više razloga zašto je Pupovčeva velikosrpska „peta kolona“ opasnija od drugih. Prije svega Milorad Pupovac na čelu svoje „pete kolone“ već duže vrijeme u Hrvatskoj provodi velikosrpsku politiku aktualne srbijanske vlasti koja još uvijek, bez obzira na sve okolnosti, nije raskrstila s idejom Velike Srbije. Na čelu današnje Srbije nalazi se pročetnička garnitura koju personificiraju Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić i haaški optuženik Vojislav Šešelj s brojnim pobočnicima na nižim razinama. Svojim djelovanjem u Hrvatskoj kroz šest saborskih mandata Milorad Pupovac je potvrdio da se ne smatra „političkim Hrvatom“ s obzirom na državljanstvo, nego svoju etničku pripadnost srpskoj manjini uporno nastoji podignuti na višu razinu kao što je to bilo u komunistiočkoj Jugoslaviji kad su Srbi u Hrvatskoj bili konstitutivni narod. Tada ih je bilo oko 12 posto, a poslije Domovinskog rata najviše kao posljedica vlastito provedenog etničkog čišćenja poslije Oluje svedeni su na samo 4 posto.
Za Milorada Pupovca i skupinu koju on predstavlja, a to se praktički svodi prema izbornim rezultatima na 12 posto od ukupnog broja hrvatskih Srba, Domovinski rat je građanski rat, glavni grad nije Zagreb nego Beograd, a hrvatska država nije stvorena u ratu protiv velikosrpske agresije, nego je po njegovim izjavama sljednica NDH, zbog čega Milorad Pupovac toliko ustrajava na srpskim stvarnim i fiktivnim žrtvama iz tog radoblja. Sve te ocjene uklapaju se u idejni projekt Memoranduma2 Srpske akademije nauka i umetnosti, jer djelovanje Milorada Pupovca destabilizira vlade susjednih država, u ovom slučaju Hrvatske, provociranjem unutarnjeg nezadovoljstva i nemirima slabi se oštrica optužbi protiv Srbije, a uz to Milorad Pupovac radi na tranziciji srpskih zajednica na ovom prostoru u svesrpsku unutarnu zajednicu. Ustavnopravna snaga Milorada Pupovca i njegovog SNV-a, iako oni predstavljaju značajnu manjinu unutar srpske manjine u Hrvatskoj koja je dala čak 9.000 branitelja u Domovinskom ratu, proizlazi iz kapitulantske politike i SDP-a i HDZ-a prema njemu i njegovim troje saborskih zastupnika. Umjesto da se vladajuće garniture pobrinu da unutar tri garantirana zastupnika srpske manjine obvezno budu i pripadnici te zajednice koji su se borili u Domovinskom ratu protiv velikosrpskog agresora, sve dosadašnje vladajuće hadezeove i esdepeove garniture kapitulirale su pred Pupovčevim ucjenama. To se odnosi i na Vladu Andreja Plenkovića koji je mirno odslušao srbijanskog ministra Vladimira Božovića kad je na pravoslavnom domjenku u Zagrebu zaprijertio da će Srbija svim sredstvima braniti interese Srba u Hrvatskoj, ili pak kad je Milorad Pupovac sudjelovao demonstrativno na skupu u Bačkoj Palanci, gdje je Aleksandar Vučić usporedio današnju Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom.
Sve to Milorad Pupovac može raditi jer ga štiti zastupnički imunitet, a da nitko u Saboru, osim rijetkih pojedinaca, ne traži političku odgovornost za njega. Sam pak Pupovac takvom svojom petokolonaškom djelatnošću pljuje na prisegu koju je kao zastupnik dao u Saboru, pozivajući se na svoju čast da će zastupničku dužnost obnašati savjesno i odgovorno, te da eć se držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak zalažući se za napredak Republike Hrvatske. Dovoljno se sjetiti Pupovčeve uloge u slučaju monstruoznog ubojstva doktora Šretera pa da se zaključi kako je to čovjek bez časti i zastupnik koji cijelu svoju energiju troši protiv nacionalnih i državnih interesa Republike Hrvatske.
Vjekoslav Krsnik
