By Podjeli
☩ DOK HRVAT ŠUTI, TKO ČUVA NJEGOV DOM? ☩
⛨ POSTOJI GRANICA DO KOJE JEDAN NAROD MOŽE ŠUTJETI, A DA NE POČNE GUBITI SAMOGA SEBE.
Ne govorim o granici na zemljovidu. Govorim o granici vlastitog dostojanstva. O trenutku kada čovjek pogleda svoju zemlju i zapita se jesu li još uvijek važni oni koji su je stvarali, branili i ostavili nam je u nasljeđe.
Pogledaj Hrvatsku!
Zemlju natopljenu znojem hrvatskog radnika, zemlju naših seljaka i težaka, zemlju naših majki koje su odgajale generacije, zemlju branitelja koji su riskirali vlastite živote da bismo danas imali slobodnu državu.
Pogledaj naše crkve, kamene kapelice, grobove predaka, zvonike iznad naših sela i hrvatsku zastavu koja se ponosno vijori na vjetru.
I zapitaj se:
HOĆEMO LI SVOJOJ DJECI OSTAVITI HRVATSKU KOJU SMO NASLIJEDILI ILI ZEMLJU KOJU VIŠE NEĆE PREPOZNAVATI?
⛨ DOMOVINA NIJE HOTEL U KOJEM SE PRAVILA MIJENJAJU PREMA ŽELJAMA GOSTIJU.
Svaka ozbiljna država ima pravo i dužnost odlučivati tko ulazi na njezin teritorij, pod kojim uvjetima ljudi mogu ostati i što se očekuje od onih koji u njoj žele živjeti.
Hrvatska ima pravo štititi svoje granice. Hrvatski građani imaju pravo zahtijevati sigurnost. Hrvatska država ima obvezu provoditi svoje zakone, sprječavati nezakonite ulaske i djelotvorno postupati prema osobama koje nemaju pravo boravka.
To nije mržnja!
To je odgovornost!
Jer humanost ne znači da država mora zatvoriti oči pred problemima. Solidarnost ne znači odustajanje od zakona. A gostoprimstvo ne znači da domaćin mora zaboraviti vlastite dužnosti prema svojoj obitelji.
Država koja ne zna zaštititi vlastite građane izdaje temeljni razlog zbog kojeg postoji!
⛨ EUROPA MORA PRESTATI BJEŽATI OD VLASTITIH PROBLEMA.
Godinama gledamo rasprave o migracijama, granicama, integraciji, sigurnosti i budućnosti europskih društava. Gledamo političare koji obećavaju rješenja, institucije koje prebacuju odgovornost i građane koji sve češće traže jasne odgovore.
A odgovori moraju postojati.
Tko dolazi u Europu? Ima li pravo ostati? Poštuje li zakone? Uključuje li se u društvo? Kako se reagira na nasilje, prijetnje, palež i uništavanje tuđe imovine?
To nisu pitanja na koja se odgovara etiketiranjem ljudi koji ih postavljaju.
To su pitanja na koja odgovorna vlast mora odgovoriti činjenicama i djelima.
Ne smijemo sve ljude koji dolaze iz trećih zemalja stavljati u isti koš. Među njima postoje ljudi koji rade, poštuju zakon i žele izgraditi miran život. Ali isto tako, nitko ne smije dobiti pravo na nasilje, zastrašivanje ili prezir prema zemlji u kojoj živi.
Zakon mora vrijediti za sve! Bez povlastica, bez dvostrukih mjerila i bez političkih izgovora!
Ako netko pali, napada, prijeti ili skrnavi vjerske spomenike, mora odgovarati za ono što je učinio. Ako postoje snimke takvih događaja, one se moraju provjeriti, a odgovorni identificirati i procesuirati.
Ne trebaju nam glasine. Ne trebaju nam izmišljeni neprijatelji.
Trebaju nam istina, sigurnost i institucije koje rade svoj posao!
⛨ NAŠE CRKVE NISU SAMO KAMEN. ONE SU PAMĆENJE JEDNOG NARODA.
Za nekoga je crkva građevina.
Za hrvatskog čovjeka ona je mnogo više!
Ondje su naši preci krstili svoju djecu. Ondje su se naši roditelji zavjetovali na vječnu ljubav. Ondje su se obitelji okupljale u radosti i oplakivale svoje mrtve.
U tim su crkvama gorjele svijeće za sinove koji se nisu vratili iz rata. U njima su majke molile za svoju djecu. U njima su generacije pronalazile utjehu kada im je život oduzimao gotovo sve drugo.
Zato skrnavljenje crkve, palež ili uništavanje vjerskog spomenika nisu bezazlena šala. To je napad na tuđu imovinu, slobodu vjeroispovijesti i dostojanstvo zajednice.
Isto tako, svakoj vjerskoj zajednici pripada pravo na zaštitu od nasilja.
Ali hrvatski narod nema se čega sramiti zato što voli svoje crkve, svoju vjeru i svoju kršćansku baštinu.
Ne moramo skrivati križ da bismo pokazali poštovanje prema drugima.
Ne moramo se odreći vlastitih običaja da bismo živjeli u miru s ljudima koji imaju drukčije običaje.
I ne moramo se ispričavati zbog činjenice da je kršćanstvo duboko obilježilo hrvatsku povijest.
Možemo poštovati druge, a ostati vjerni sebi.
To nije slabost. To je dostojanstvo!
⛨ A GDJE SU ONI KOJI ODLUČUJU O NAŠOJ BUDUĆNOSTI?
Od Bruxellesa do Zagreba, od političkih kabineta do velikih gospodarskih i interesnih središta, svaka odluka koja utječe na živote građana mora moći izdržati javnu provjeru.
Tko određuje smjer europske migracijske politike?
Tko snosi odgovornost kada sustav zakaže?
Tko štiti hrvatskog radnika od iskorištavanja?
Tko brine o sigurnosti naših gradova i sela?
Tko pita hrvatske građane kako zamišljaju budućnost zemlje u kojoj će odrastati njihova djeca?
I zašto se običnom čovjeku ponekad poručuje da je problem zato što traži odgovore?
Od Bruxellesa do Tel Aviva, kao i u svakom drugom političkom ili gospodarskom središtu moći, odluke, utjecaji i interesi moraju se prosuđivati prema dokazima i njihovim stvarnim posljedicama.
Nitko ne smije biti iznad pitanja javnosti. Nijedna vlada, nijedna institucija i nijedan lobistički interes ne smiju biti izuzeti od odgovornosti.
Ne prihvaćam teorije bez dokaza. Ali ne prihvaćam ni ideju da se o moćnima ne smije postavljati neugodna pitanja.
Hrvatska nije ničiji politički plijen. Hrvatska je Domovina hrvatskog naroda i svih njezinih građana!
⛨ EUGEN KVATERNIK I HRVATSKO PRAVO NA VLASTITU SUDBINU
Kada govorimo o hrvatskoj samostalnosti, ne možemo zaobići Eugena Kvaternika, jednog od velikana hrvatske pravaške misli.
U vremenu kada hrvatska državnost nije bila ostvarena, Kvaternik je zastupao ideju da hrvatski narod mora imati pravo odlučivati o vlastitoj političkoj sudbini.
Njegova borba pripada drukčijem povijesnom vremenu, ali pitanje koje je ostavio nije izgubilo važnost!
Može li narod biti istinski slobodan ako o najvažnijim pitanjima svoje budućnosti ne odlučuje sam?
Danas imamo međunarodno priznatu i suverenu hrvatsku državu. Imamo svoju zastavu, svoj Sabor, svoje institucije i svoju odgovornost.
Zato suverenitet ne smije ostati samo svečana riječ.
On znači da Hrvatska mora imati sposobnost zaštititi svoje granice, provoditi zakone, čuvati javni red i zastupati svoje legitimne nacionalne interese, poštujući pritom vlastiti Ustav i međunarodne obveze.
Ne smijemo pristati na to da se svaka kritika europske politike proglašava neprijateljstvom prema Europi.
Voljeti Hrvatsku i zahtijevati odgovornu Europu nisu suprotstavljene stvari.
Možemo biti dio Europe, a ipak jasno zastupati hrvatske interese.
Možemo surađivati s drugim narodima, a da pritom ne odustanemo od vlastitog identiteta.
Možemo biti otvoreni svijetu, a da ne prepustimo svoju budućnost slučaju.
⛨ HRVATSKA PRVO! ALI HRVATSKA KOJA ZNA ŠTO BRANI.
Hrvatska prvo znači da hrvatske obitelji ne smiju biti zaboravljene!
Znači da mladi moraju imati razlog ostati u svojoj zemlji!
Znači da se rad mora isplatiti, da hrvatski poljoprivrednik mora imati budućnost i da se demografska kriza ne može riješiti samo uvozom radne snage!
Znači da se javni novac mora trošiti odgovorno!
Znači da hrvatska djeca moraju učiti svoj jezik, upoznavati svoju povijest i razumjeti žrtvu generacija koje su im omogućile život u slobodnoj državi.
Znači da se hrvatska kulturna i kršćanska baština mora čuvati, a ne prepuštati propadanju!
Znači da se nezakoniti ulasci moraju sprječavati, odluke o boravku provoditi, a integracija onih koji zakonito ostaju mora počivati na jasnim pravilima, poštovanju zakona i uzajamnoj odgovornosti.
Znači da hrvatski građanin ne smije postati stranac u vlastitom političkom sustavu.
HRVATSKA HRVATOM!
Ne kao poziv na mržnju prema drugima.
Nego kao zahtjev da hrvatski narod ima pravo čuvati svoj identitet, svoj jezik, svoju povijest, svoju vjeru i svoju demokratsku volju.
Jer ako ne smijemo voljeti svoje, što onda uopće znači sloboda?
⛨ KRŠĆANSKE VRIJEDNOSTI NISU UKRAS ZA SVEČANE PRIGODE.
One nas pozivaju da budemo pravedni, da govorimo istinu, da štitimo slabije i da preuzimamo odgovornost za vlastite postupke.
Ali kršćanska ljubav nije poziv na naivnost!
Oprost ne znači da zločin treba ostati nekažnjen. Milosrđe ne znači da zakoni prestaju vrijediti. Ljubav prema bližnjemu ne zahtijeva da čovjek odustane od odgovornosti prema vlastitoj obitelji i Domovini.
Možemo pružiti ruku čovjeku u nevolji, a istodobno zahtijevati da poštuje zakon.
Možemo odbaciti rasnu i vjersku mržnju, a istodobno jasno osuditi svaki pokušaj zastrašivanja kršćana ili uništavanja europske kulturne baštine.
Možemo biti pravedni, a odlučni.
Jer prava snaga nije u tome da nekoga mrzimo. Prava snaga je u tome da znamo što branimo i da imamo hrabrosti to braniti.
⛨ NE ŽELIM HRVATSKU KOJA SE BOJI SVIJETA. ŽELIM HRVATSKU KOJA SE NE BOJI BITI HRVATSKA.
Želim zemlju u kojoj će se hrvatska zastava nositi ponosno!
U kojoj će crkvena zvona slobodno zvoniti!
U kojoj će hrvatski radnik živjeti od svojega rada!
U kojoj će mladi ljudi stvarati obitelji bez osjećaja da svoju budućnost moraju potražiti tisućama kilometara daleko!
U kojoj će institucije štititi zakon, a političari odgovarati građanima!
U kojoj će svatko tko živi u Hrvatskoj znati da se poštuju njegova prava, ali i da se od njega očekuje poštovanje zakona, javnog reda i dostojanstva drugih!
Želim Hrvatsku koja se ne odriče svoje prošlosti, ali ne ostaje zarobljena u njoj!
Hrvatsku koja zna da ljubav prema Domovini nije mržnja prema tuđoj!
Hrvatsku koja ne traži neprijatelje među narodima, nego odgovornost od onih koji krše zakon i zloupotrebljavaju svoju moć!
I Hrvatsku koja će svojoj djeci moći reći!
Nismo vam ostavili savršenu zemlju. Ostavili smo vam zemlju za koju se vrijedi boriti, koju vrijedi čuvati i koju vrijedi voljeti!
⛨ Jer Domovina nije samo ono što smo naslijedili.
Domovina je i ono što smo dužni ostaviti iza sebe!
Našim sinovima!
Našim kćerima!
Našim unucima!
Generacijama koje će jednoga dana stajati na istome tlu i pitati se što smo učinili s onim što nam je povjereno.
I zato danas biram Hrvatsku koja zna svoje ime!
Hrvatsku koja poštuje svoju vjeru!
Hrvatsku koja čuva svoje ljude!
Hrvatsku koja se ne odriče svojega identiteta!
Hrvatsku koja ima hrabrosti reći da nezakonitost nije pravo, da nasilje nije sloboda i da suverenitet nije prazna riječ!
Jer hrvatski narod nije stoljećima sanjao vlastitu državu da bi danas zaboravio zašto ju je želio!
Neka vječno živi Naša Sveta Domovina Hrvatska!✠ Za Hrvatsku i slobodu
✠ Bog i Hrvati
⛨ Tomislav Grmovšek
Podjeli
