By Nedavni navijački bunt u Splitu pokrenuo je dežurne korjenite ljevičare. Jedva su dočekali pojedinačne povike “Za dom spremni”. Odmah su divljački nasrnuli na cijelu državu. Za te političke lešinare današnja samostalna Hrvatska obična je fašistička tvorevina. Tvrde da je nastala na temeljima NDH. Ta zlonamjerna uopćavanja služe isključivo za blaćenje naroda. Njima se obezvrjeđuje pobjeda u Domovinskom ratu.
Dosta je bilo šutnje pred tim licemjerjem. Zašto se gnjev naroda konačno ne usmjeri prema stvarnim štetočinama i krvnicima? Mladi ljudi na tribinama trebali su grmjeti protiv krvnika Tita i zločinačke komunističke partije. Trebali su vikati protiv tajkunske bande koja je opljačkala zemlju. Trebali su prozvati partizanske krvnike koji su nakon 1945. punili jame nevinim Hrvatima. Za to ih nitko ne bi smio kazneno goniti niti kroz javna glasila linčovati. To bi bio jedini opravdan društveni ustanak.
Gnjev naroda mora se okrenuti i prema glavnim javnim glasilima u rukama ljevičara. Taj medijski stroj provodi nesmiljeno prešućivanje. Oni guše slobodu riječi. Namjerno ne dopuštaju objavu članaka o obespravljenim Hrvatima. Domoljubne teme proglašavaju nazadnima. Ta glasila služe kao produžena ruka onih koji rastaču hrvatsko biće.
U samom središtu tog mulja nalaze se čelnici fantomske političke udruge SDSS. Oni godinama bezobrazno ucjenjuju hrvatsku državu. Nameću skupnu krivnju hrvatskom narodu. Besramno trguju ulogom narodnosnih skupina. Njihovo djelovanje je podmuklo slabljenje hrvatske samostalnosti. Žele pretvoriti pobjedničku Hrvatsku u poluprivatnu srpsku zajednicu. Žele da se Zagreb pita manje od Beograda. Državne ustanove kukavički šute i toleriraju tu trgovinu. Narod zato opravdano ključa od bijesa.
Krajnje je vrijeme za masovne prosvjede protiv bezumnika koji namjerno pale našu djedovinu. Oni svakog ljeta podmeću požare oko Splita i diljem jadranske obale. Naša priroda, imovina i domovi nestaju u vatrenoj stihiji. Naši vatrogasci riskiraju živote. Javnost se za to vrijeme zamara navijačkim tribinama. Umjesto toga moramo najoštrije kazniti one koji doslovno pale Hrvatsku.
Trebamo i moramo prekinuti šutnju o crvenim dernecima u Kumrovcu. Moramo prozvati sve učestalija okupljanja i slavlja crvenog zlotvora po Istri. Tamo se pod krinkom napretka otvoreno slavi komunistički mrak. U javnom se prostoru i dalje tolerira krvoločna crvena zvijezda petokraka. To je ista ona zvijezda protiv koje su naši najbolji sinovi gubili živote. To je petokraka koja je pod zapovjedništvom JNA sravnila Vukovar i Škabrnju i Voćin sa zemljom. Ona je prolila rijeke hrvatske krvi.
Vrhunac je povijesne sramote što u ovoj zemlji još nema masovnog prosvjeda protiv balkanskog dželata Slobodana Miloševića. Njegova napadačka politika ostavila je pustoš. Nanijela nam je neizbrisive rane. Umjesto na ulice bijes se usmjerava na navijačke tribine. Pravi krivci za to vrijeme trljaju ruke.
Bunt i ulični gnjev moraju se obrušiti na lokalne Srbe koji i danas prkosno odbijaju otkriti grobna mjesta naših nestalih. Prošlo je nekoliko desetljeća od rata. Majke i obitelji i dalje proživljavaju doživotnu patnju tražeći kosti svoje djece. Ubojice i krvnici šetaju Splitom i ostatkom Hrvatske posve slobodno, zaštićeno i bez trunke grižnje savjesti.
Dosta je bilo uzmicanja pred ljevičarskim podbadačima, pristranim glasilima i domaćim izdajnicima. Vrijeme je za potpuni i beskompromisni preokret. Pažnja se mora pod hitno prebaciti na povijesnu istinu. Moramo istjerati pravdu. Vrijeme je za konačni obračun s onima koji teško stečenoj hrvatskoj državi svakodnevno nanose stvarnu i nepopravljivu štetu.
Ovaj narod više nema pravo na šutnju. Ne smijemo slijepo promatrati vlastito propadanje. Vrijeme blagosti i uzmicanja nepovratno je prošlo. Svaki pedalj naše zemlje obvezuje nas na otpor. Obvezuje nas svaka suza majke koja traži kosti svoga sina. Obvezuje nas svaka kap krvi prolijevena za slobodu. Ne smijemo dopustiti da lažni obzir i nametnuta krivnja ugase plamen pravde. Ustanimo složno i podignimo svoj glas. Nepokolebljivo stanimo u obranu djedovine. Hrvatska je naša i nikome je više nećemo predati.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
