By Ovih dana u medijskom prostoru postaje top tema protokolarnih fotografija raznih uglednika sa malim ljudima iz mase koje se bez kontrole i provjere rade iz obostranih interesnih pobuda.
Razni uglednici u pravilu na masovnim skupovima pristaju na takvu vrstu fotografiranja kako bi u svojoj daljnjoj osobnoj promociji fotografije koristili kao dokaz bliskosti sa svojim „podanicima“, to jest onima od kojih očekuju glasačku potporu.
Mali ljudi ili ti ga priprosti glasački puk u pravilu fotografije naivno koristi kao dokaz u svojim sredinama da su sad oni nešto kao važni i da su u prisnom, bliskom odnosu sa upecanom „zvjerkom“ sa fotografije.
Na tim fotografijama iz bilo kojih pobuda bile rađene, akteri se u pravilu grle i smiješe od uha do uha trudeći se dokazati veliko iznenađenje, zadovoljstvo i sreću što je dežurni fotograf baš njih odabrao za svoj fokus interesa i odlučio tu njihovu ekstazu ovjekovječiti za sva vremena.
Pokrivanjem teleobjektiva i odlaskom fotografa u pravilu objekt u statusu uglednika zaboravlja tko se sa kim fotografirao i zašto ali kod glasačkog puka tek onda nastaje lov. Traže se fotoreporteri, listaju se portali i mediji koji su zabilježili događaj i kako bi se našla i pohranila fotografija, ako nije uspjela ona sa njihova mobitela za osobnu arhivu ili „za ne daj Bože“! Nije tu samo priprosti puk u igri, već tu vreba sva silna vojska lešinara, oponenata uglednika da spremi javnu foto-dokumentaciju koja bi kad tad mogla naštetiti objektu sa iste, te korisniku donijeti bilo kakvu političku ili materijalnu korist.
Školski primjer ovdje opisane rabote i nepoštivanje sugestija profesionalaca upravo ovih dana dolazi do izražaja u aferi „INA – Plinski Biznis s okusom Istočne Slavonije i milijardom i nešto kuna“.-
Tako smo imali prilike vidjeti fotografije jednih sa sadašnjim nepravomoćnim lopovom, drugih sa pravomoćno osuđenim ubojicom, a sad samo čekamo s kim i čim će se pojaviti možebitni neki treći.-
PA SE TI ONDA SAMO SLIKAVAJ – ROĐO MOJ……
Antun Berljak
